Riječi, značenja i svjetovi

Čini mi se da ima smisla još se jednom zapitati što je neologizam. I, dakako, pokušati odgovoriti na to pitanje. Pojam često spominjemo. Međutim, to obično činimo usput, aludirajući tek na dio njegova stvarnog sadržaja, te on – ni kriv ni zaslužan – jednom biva predočen kao do zuba naoružan neprijatelj, a drugi put kao spasitelj koji nas može izbaviti iz sužanjstva.

Bogoslav Šulek, utemeljitelj hrvatskoga znanstvenog nazivlja

Neologizam je nova riječ, novo značenje postojeće riječi, posuđenica iz stranoga jezika, idioma pojedinih profesionalnih ili društvenih skupina, gdjekad i oživljenica. Tako ga određuje Georges Mounin, tako ili slično određuju ga različiti autori i lingvistički ili stilistički priručnici – npr. Pougeoise, Dupriez, Larousse, Simeon, Muhvić-Dimanovski. Neologizam u rječnik ulazi da bi imenovao novi predmet, pojavu ili fenomen, zamijenio stranu riječ ili perifrazu, postojećemu pojmu konkurirao svojom ekonomičnošću, ekspresivnošću ili stilističnošću. Budući da je „novo“ relativna i brzo trošiva kategorija, neologizam je ograničen na kraće razdoblje. Pojavljuje se u različitim diskurzima. Sugerira istančanu percepciju stvarnosti, podcrtava misao, gdjekad upozorava na govornikovu želju za igranjem riječima ili stvaranjem osobitih stilskih učinaka. Dvije su osnovne vrste neologizama: objektivni i subjektivni.

Francuzima svake jeseni zajedno stižu novi beaujolais i nova riječ

Stane li hardware u očvrsje?

Objektivni neologizam proizvod je praktičnih potreba jezične zajednice. Budući da prati razvoj i percepciju svijeta te znanje o njemu, brzo se stabilizira i postaje sastavnim dijelom leksika. Kovanice najčešće nastaju dodavanjem sufiksa (pržilica), prefiksoida i sufiksoida (veleposlanik, kulturocid), slaganjem (dragovoljac) ili kraćenjem (maspok ← masovni pokret). Semantički neologizam nastaje kada se postojećoj riječi prida novo značenje; s razvojem računalne tehnologije nastala su tako posve nova značenja riječi miš, izbornik, virus, memorija ili kliknuti. Posuđenice su najbrojnija podvrsta neološkog leksika. Autori Rječnika novih riječi (1996) ustvrdili su da posuđenica u njemu može biti čak oko 80 posto. Razlozi posuđivanja su popuna praznina u rječniku, prestižni status jezika, politička, kulturna ili zemljopisna bliskost, trend. Engleski je već desetljećima povlašteni jezik davalac. Primjerice, pojmovlje vezano uz nove tehnologije najprije se preuzima (hardware, software), izgovorno i pravopisno prilagođava sustavu jezika primatelja (hardver, softver), da bi mu se tek poslije iznalazile domaće zamjene ćudljive morfologije i neizvjesne sudbine (očvrsje, napudba). Vesna Muhvić-Dimanovski u studiji Neologizmi: problemi teorije i primjene kao dva posebna tipa leksičkoga posuđivanja izdvaja egzotizme i pseudoposuđenice. Egzotizmi su „pojmovi koji potječu iz neeuropskih zemalja i jezika“ – indijskoga, japanskoga, kineskoga, korejskoga i dr. Zatječemo ih u nazivima lijekova, sportova, vrsta terapija, hrane: aikido, feng shui, karate, nanbudo, sudoku, joga, reiki, tofu. Pseudoposuđenice su, pak, riječi koje nisu posuđene kao cjelina. Iako su načinjene od inojezičnih morfema, te riječi ne postoje u jeziku iz kojega potječu morfemi. Najučestaliji su pseudoanglizmi izvedeni s pomoću sufiksa –er (džezer, darker), –ing (inženjering, presing) i –ist (pamfletist). Oživljenice su, pak, riječi koje se zbog (socio)lingvističkih razloga iz pasivnoga vraćaju u aktivni leksik. Obični ih govornik doživljava kao nove. Devedesetih godina 20. stoljeća u hrvatskome jeziku oživljene su brojne riječi nastale ili rabljene davno prije: glasovanje, dužnosnik, časnik, glede, stožer i dr. Među inim, u upotrebu ulaze riječi poglavarstvo, uradak, vježbenik, vrhovništvo ili ravnatelj koje je potkraj 19. stoljeća skovao Bogoslav Šulek.

Stilem do stilema

Subjektivni neologizam je stilska figura u pravom smislu riječi. Obično se pojavljuje u književnosti. Neočekivan je, bogat konotacijama, artificijelan, asocijativan, karakterističan za stil pojedinoga djela ili pisca. Proizvodi izrazite estetske učinke. Antun Gustav Matoš je svoj pripovjedni stil gradio stvarajući brojne nove riječi. One se, prema Krunoslavu Pranjiću (1971), mogu razvrstati na imeničke (kamatnik, umrlik, monokliranje, vodoholizam, pustoškolac), pridjevske (pamtivječan, frazast, baboljetski, tupouh, sebirad), glagolske (izbarabariti se, otrobojčiti, ukasarniti, lepršnuti, duhopiriti) i priloške (munjimice, oprho, okomce, pobauljke, smijućke). Osim što su, kao svaka novina, opažljive i izražajne, Matoševe su tvorenice – ovisno o pripovjednom kontekstu – u funkciji, ironizacije, poetizacije, karakterizacije ili naprosto jezične ekonomije.

U svijetu riječi uvijek se nešto događa; počesto se iz postojećih izvode nove riječi

U Marinkovićevu Kiklopu pojavljuje se riječ čovjetina (u značenju: ljudsko meso). Ta kovanica, izvedena sufiksom kojim se oblikuju imenice koje označavaju vrstu jestivoga životinjskog mesa, ključni je stilem djela. Čovjetinom se u romanu simbolički hrani demon rata, mitsko čudovište Polifem Kiklop. Pisac u toj riječi sažima značenjski potencijal teksta, poručuje čitatelju da je rat krajnje dehumanizirano stanje koje čovjeka svodi na „topovsko meso“. Ta riječ lako može postati uporištem obuhvatne interpretacije Marinkovićeva antimilitaristički intoniranog teksta. U gradnji ironijskoga diskurza romana Mirisi, zlato i tamjan Slobodana Novaka bitno mjesto zauzimaju leksičke kreacije – kuhinjarke, lucijašenje ili, pak, pravopisni neologizam ščališčka (socijalistička).

U pjesničkome jeziku nove su riječi veoma česte. Mak Dizdar u Kamenome spavaču, stilizirajući jezik stećaka, arhaizmima pridružuje brojne leksičke raritete: utisućiti se, onebiti, šutalica, suočice, pupinje. Ivan Slamnig stvara riječi prosluhivati, samoblag, pijezda, surorusa, stoplamna i dr. Lirski neologizmi ponekad počinju funkcionirati kao šifrirani paralelni jezik koji govori i ono što nije kazivo postojećim leksikom. Obrise takvih jezika moguće je naći u neološkim praksama Josipa Severa (poptičiti, muzičiti, slazba, tigrirati, frazarij, učestkao, zlopogledi) ili Anke Žagar (tiguar, onaon, otiktakati, izotići, prorositi, nježnodišući). Ekskluzivnost književnih, osobito lirskih neologizama tolika je da oni često ne prelaze granice autorskoga stila, te ih lingvisti karakteriziraju kao nekrotizme ili hapakse. Ipak, uputnije ih je promatrati kao leksikostileme, jer oni i nisu napravljeni da bi ušli u opći jezik nego da bi obilježili pojedinačni stil. Literarni neologizmi iznimno rijetko prodiru u svakodnevni rječnik. To se dogodilo Orwelovoj riječi newspeak (novogovor) i Čapekovu robotu (kojim je nazvao lik čovjeka-automata).

Subjektivni je neologizam nerijetko blizak igri riječima. Osim u književnosti, pojavljuje se u medijskome diskurzu, reklami, prijevodima. Reagirajući trenutačno na bilo koji događaj u bilo kojem dijelu svijeta, mediji sudjeluju u oblikovanju naših interesa i naše zbilje. Ali i našeg jezika. Osim što dnevno – iz praktičnih ili pomodnih razloga – uvode nove pojmove u jezičnu stvarnost (leasing, mobbing, glamour, cool, mainstream, event, celebrity, brand, red carpet), koji munjevito ulaze u rječnik jezične zajednice, pojedini novinari stvaraju atraktivne tvorenice. U naslovima Feral Tribunea pojavio ih se priličan broj – svojom evokativnošću upućuju na obrađivane teme i satiričan diskurzivni ton. Mnoge među njima moguće je tretirati kao leksičke parafraze, npr.:

Stupidman (← Batman)

bandopoly (← monopoly)

brukomet (← bruka + rukomet)

Dom Plivadon (← Dom PÚrignon)

U novinskoj književnoj kritici Nikola Petković je posegnuo za riječju literatorij:

Veliko Ljigavo Ništa koje se utjelovi u imena i prezimena ljudi, lokacija, toposa... prekrije i teritorij i akvatorij, a nerijetko i literatorij nedužne zemlje.

Budući da se promidžbena logika temelji na začudnosti i opažljivosti, neologizmi se pojavljuju u nazivima proizvoda i sloganima. Tako su raznorodnim postupcima stvorene riječi blablati, krašuljci, krašotice, zabafon, hyponet i sl. Nov izraz i smisaona asocijativnost čini ih pamtljivim i atraktivnim za većinu pripadnika jezične zajednice.

Kada nastaju u prijevodima, neologizmi su izraz želje da se tekst što vjernije prenese iz jednoga u drugi jezik. Davne 1834. Matija Petar Katančić u prijevodu Svetoga pisma stvara mnoštvo novih riječi: babogrdac, dragokamenar, drvoduban, jabukonosan, kipoštovanje, lancovezni, mudrouman, prikoračnik, rukotvorac, skupnobroj, gvozdopeć, siropita, višnjosvilen itd. U novije doba, u hrvatskoj se inačici literarnoga serijala o Harryu Potteru J. K. Rowling pojavljuju riječi bezjak (osoba koji nije čarobnjak), mutnjak (pogrdni naziv za bezjaka), hrkan (osoba čarobnjačkog podrijetla bez čarobnjačkih moći), metloboj i sl. Prijevodne se tvorenice pojavljuju i u teorijskoj literaturi – Derridaov neologizam différance postao je razluka, dok je Lacanov lalangue postao jejezik.

Tko je autor nogometa, a tko zaleđa?

Neološka je praksa uporište jezičnoga purizma – zamjenjivanja nepoželjnih riječi (barbarizama, dijalektizama, lokalizama) poželjnima tj. domaćima. „Čišćenje“ jezika potvrđuje njegovu stabilnost i otvorenost, osigurava komunikaciju. Među jezičnim politikama jedne su izrazito restriktivne (francuska, njemačka, mađarska, slovenska), a druge blagonaklone prema inojezičnim utjecajima (engleska, američka). U izvanrednim situacijama i ksenofobičnim režimima purifikacija postaje pretjeranom i samosvrhovitom, političke elite izravno interveniraju u jezičnu stvarnost, a govornici osjećaju velik jaz između propisanoga jezika i jezika kojim govore.

Hrvatska se puristička tradicija može pratiti od Matije Divkovića i Pavla Rittera Vitezovića preko Adolfa Vebera Tkalčevića, Ivana Mažuranića, Jakova Užarevića, Šime Starčevića, Nikole Andrića do Tomislava Ladana i Stjepana Babića. Briga o jeziku pokazuje se osobito potrebnom i dobrodošlom u području nazivlja. Utemeljitelj hrvatskoga znanstvenog nazivlja je Bogoslav Šulek (1816-1895). On je autor mnogih filozofijskih, gramatičkih, tehničkih i prirodoznanstvenih pojmova, npr.: brojka, brzojav, dalekozor, dušik, glazba, kisik, kovina, krivulja, nazivlje, obujam, ozračje, pelud, podneblje, pojam, polazište, ratarstvo, skladba, skladište, slitina, sredstvo, školstvo, tlak, tlakomjer, vodik, ugljik, zdravstvo, zračenje. Šulekovi su neologizmi, kalkovi ili posuđenice iz slavenskih jezika bitno obogatili hrvatski rječnik, ali i zacrtali moguće oblike brige o njemu. Da jezična kreativnost nije isključiva povlastica književnika i jezikoslovaca, zorno pokazuje pothvat zagrebačkoga studenta prava Milovana Zoričića (1884-1971), na koji je u jednom tekstu upozorio Vladimir Anić. Zoričić, naime, 1908. s engleskoga prevodi knjižicu Pravila nogometa „u potrebi nogometnih pravila na hrvatskom jeziku“. Njome utemeljuje osnovno nazivlje te igre, uvodeći danas općeprihvaćene pojmove vrata, vratar, branič, pomagač, momčad, prečka, poluvrijeme, vratarev prostor, kazneni prostor, početni udarac, udarac s ugla, slobodni udarac, međašni suci, a po svemu sudeći i sam pojam nogomet. Potkraj 20. stoljeća radijski reporter Ivo Tomić Zoričićevo nazivlje upotpunjuje riječju zaleđe (offside).

Hrvatski purizam od 1993. sustavno podupire časopis Jezik godišnjim natječajem za najbolju novu hrvatsku riječ. Na natječaj obično pristižu pojmovi koji zamjenjuju tuđice ili perifrastične izraze. Prva pobjednica bila je riječ suosnik koju je lingvist Bulcsú László predložio kao inačicu za naziv koaksijalni kabel. Među nagrađenim ili zapaženim prijedlozima bile su i riječi udomitelj (onaj koji drugome pruža dom), velezgoditnjak (jack-pot), uspornik (ležeći policajac), naplatnica (naplatna kućica), opuštaonica (wellness), raskružje (kružni tok), svemrežje (internet), izoblika (karikatura), istinomjer (poligraf) i brzogriz (fast food).

Na koncu, samo još usputna napomena: u psihijatriji, neologizam je lingvistička tendencija koja obilježava neumjerene i patološke novotvorbe koje se temelje bilo na zvuku bilo na spajanju postojećih riječi ili njihovih dijelova. Osnivač moderne psihijatrije Nijemac Emil Kraepelin prvi je ozbiljno pristupio proučavanju poremećaja jezika u snu, u psihotičnim stanjima te kod shizofreničara.

Krešimir Bagić