Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Lipanj 1989.

18. – /…/ Dok smo sinoć održavali sastanak u Kavurićevoj, u Zagrebu je navodno održan najveći skup u povijesti grada. Ljudi su ispunili cijeli Trg i pokrajnje ulice slušajući koncert grupe Prljavo kazalište. I to sve samo zbog jedne pjesme: Ruža Hrvatska. Uglavnom mladi. Samo luđaci mogu se odreći te energije u ovoj situaciji.

Honecker podnio ostavku. Na redu je dakle Istočna Njemačka. Situacija se akcelerira! Dokle?

Na Soc. savezu raspravljali o političkom pluralizmu. Ostala dilema da li višestranačje ili politički pluralizam u okviru Soc. saveza. No i to za kratko. Ide, ide.

25. – Ugodan let do Sarajeva na Simpozij o iseljeništvu Bosne i Hercegovine. /…/ Prvi susret s gradom: preko cijele šofer-šajbe JAT-ova autobusa stilizirani natpis – „Gazimestan“. Dobar dan tugo! /…/ Imam dojam da u Sarajevu sve stoji samo se obnavljaju sakralni objekti svih konfesija. /…/ Josip /Kumpes/ priča da je prolazio pored Husredbegove džamije upravo kad su u nju hrlili mladi ljudi na molitvu. Taj polet i entuzijazam ga se jako dojmio. U namjeri da pobliže opiše događaj, rekao je, kako mu se činilo, da su ljudi ušavši u dvorište, poput sprintera pred ciljem, gornjim dijelom tijela bili nagnuti prema vratima džamije. /…/ Navečer sjedili u kavani hotela. Osjećao sam se kao u Zagrebu dok konobar nije rekao „oćemo li?“, što je značilo da se kavana zatvara.

26. – Ujutro poslije doručka zanimljiv susret u hotelu. Budiša. Došao u Sarajevo u vezi s NSB. Uspio mi reći „lošu vijest“: Slavko će vjerojatno reagirati na neke stavove iz Tuđmanove knjige koje on tumači kao antisemitizam. (Raspuća nisam čitao, no čuo sam da autor tvrdi kako su u Jasenovcu red održavali sami Židovi. Vjerojatno misli na to, a možda ima i nekih drugih sličnih mjesta.) Ako reagira, stavit će stranku u tešku poziciju: produbit će jaz sa „Zajednicom“ te dati „štofa“ za sumnjičenje da smo „židovska stranka“. Ako pak ne reagira, otežat će svoj položaj u židovskoj zajednici, gdje ionako mnogi nisu zadovoljni njegovim političkim angažmanom. Složili smo se da sa Slavkom treba otvoreno razgovarati i predložiti neka izjavu o Tuđmanovim stajalištima potpiše neko drugi iz Židovske općine. /…/

27. – Referati, rasprava… Na prvi pogled uočljive jugopodjele. Sve više sam uvjeren da Srbi s ovakvom politikom neće daleko dogurati. Brzo ih se pročita, neuvjerljivi su, sirovi … i fanatizirani. Sve će okrenuti protiv sebe. Muslimani se drže izvrsno. Drugo im i ne preostaje. Srbima više nisu potrebni ni simpatizeri ni saveznici nego… Srbi. Kako su samo pokvarili odnose s Makedoncima. Zapažam da ponekad i iz muslimanskih usta izađe znanost, tijekom i nazočnost. /…/

28. – U Zagreb se vraćali vlakom. Jednom Slovencu iz naše grupe na kolodvoru nisu htjeli primiti ček jer ga je ispisao slovenski. /…/

29. – /…/ Dafinka bi me htjela vidjeti te usput kaže da su upravo u toku manifestacije Albanaca na Trgu. Posljednje me odmah izvuklo iz kuće. Na Trgu ni traga bilo kakvih manifestacija, no srećem Budišu. Prošetali po Trgu. Dražen mi prepričava razgovor s Goldsteinom u kojem mu je argumentirao svoje odbijanje da se prihvati mjesta predsjednika Izvršnog odbora: ne pozna dovoljno prilike u stranci, u zaostatku je s praćenjem razvoj društvenih znanosti – često se dogodi da Božo navede nekog sociologa za kojeg nikad nije čuo, a što mu se nekad ni slučajno ne bi moglo dogoditi – prevodi s tri strana jezika, a ne zna bi li bio u stanju održati govor na nekome od njih… Treba mu vremena da uđe u štos. Osim toga na putu je da završi nekoliko bibliotekarskih radova na kojima radi godinama. Sada mu se pruža prilika jer je konačno dobio putnicu. To je možda i pravi razlog. Prema njemu najbolja kombinacija je: Slavko predsjednik Izvršnog odbora, a Gotovac Savjeta. I ja mislim tako. Trenutno ništa bolje ne možemo iskombinirati. Na putu do automobila u Gajevoj, sreli Danicu Ladan. Ide na trg vidjeti demonstracije. Tek tada priznajemo jedan drugome da smo i mi zbog toga na Trgu. /…/

Studeni 1989.

10. – Navečer kod nas u Antolićevoj društvo koje se nekidan bilo sastalo kod Goldsteina, osim njega i Gotovca s Babajom. Ugodna razmjena političkih mišljenja. „Prizemljivao“ sam ustrajavajući na konkretnom razgovoru o stranci, no nije baš išlo. U Srbiji je posljednjih dana nazočna nervoza. Radi li se o napetosti uoči napada ili obrane? U jednom i drugom slučaju može biti opasno. Srbi imaju razloga žuriti. Ovakva politika nije na dulji rok. Tom „metodom“ što se postigne, učini se u jednom dahu. Prijete li Srbiji socijalni nemiri? O nama: možemo li i kako aktivirati masu koja je opozicijski pasivna? Opet nam je potreban jak potez. Predlažem da napravimo dobar list, tiskamo ga u povećanoj nakladi i distribuiramo ne plašeći se sudara sa zakonom. (I inače trebamo djelovati na samu rubu zakona, a povremeno ga i prijeći.) Tako ćemo imati dva događaja: list (sadržaj) i ono oko lista. Dražen i Škrabalo misle da vrlo brzo predstoji pad Markovićeve vlade. Škrabalo ide u detalje: Miloševićevci će se osloniti na onih 6 milijardi dolara deviznih rezervi koje će im dobro doći u prvih šest mjeseci jer se pri takvu raspletu ne može računati na kredite sa strane. Moram priznati da o tome nisam razmišljao, odnosno da ne mislim da će Marković pasti do 29. o. mj. Božo je mnijenja da političari u Hrvatskoj preferiraju vojno rješenje nego da izgube vlast u političkom pluralizmu. Malo su me iznenadili Dražen i Škrabalo insistirajući na liberalnoj komponenti stranke. (Dražen: „Nismo ništa dužni maspoku!“) Ne slažem se. Treba „jašiti“ na sva tri dijela naslova. Liberalizam treba uvijek gledati u konkretnim okolnostima. Osoba se nikad ne pojavljuje „čista“ ni sama. Ona je Srbin, Hrvat… poduzetnik, radnik… pripadnik pokorene ili vladajuće nacije… u 18, 19. ili 20. stoljeću… sita, gladna, muška, ženska… Zamjera se Čičku na izjavi da je potreban Nürnberg za one koji su progonili političke protivnike u Hrvatskoj jer će zastrašiti progonitelje koji će grčevito braniti postojeće. Navodno ta Čičkova izjava već djeluje pa je bilo prijedloga da se na nju reagira. No što ako Čičak odgovori: „Znači da ni Nürnberg nije bio potrebit?“ Jasno je da Čičak govori metaforički i da ne daje istu težinu nacistima s jedne te Baltiću, Vrhovcu… s druge strane. Uostalom dobro kaže Dražen: kad bi se našao u položaju suca, Čičak nikoga od njih ne bi osudio. /…/

Dražen ispričao kako je nekidan bio pozvan na sastanak tridesetak starih (75–90 godina) haesesovaca. Osnovali su Dioničko društvo Hrvatski radiša, a zapravo pokušavaju obnoviti stranku. Priča o njima sa simpatijama. Kaže da je bilo pametnih riječi i svježih misli. A koliko toga ima u nas? Još tapkamo, improviziramo…