Obitelj, rat, trauma

Gavelline večeri, zamišljene kao kazališna smotra u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu 1973, u prvoj su sezoni gledateljima ponudile danas legendarne predstave kazališta-domaćina-organizatora, između ostalih dvije Weissove drame – Patnje gospodina Mockinpotta u režiji Božidara Violića i Hölderlin u režiji Koste Spaića te Gloriju Ranka Marinkovića u Violićevoj režiji. Smotre se događaju potkraj sezone, pokazujući izvrsnost predstava matičnoga kazališta. Od 1975. uključuju se i druga kazališta bivše države, a od 1980. odvijaju se na početku kazališne godine. Rat početkom devedesetih prekida ih. Ipak, oblikuje se Gavella fair na kraju sezone otvoren svima, svojevrstan nastavak koncepcije Večeri. Sredinom prvoga desetljeća 21. stoljeća obnavlja se tradicija Gavellinih večeri: najbolje dramske predstave iz cijele Hrvatske trebale bi se okupiti na jednom mjestu na početku sezone. Kao natjecateljska smotra, ili festival, trebale bi omogućiti „uvid u postignuća pojedinih kazališta, te u zastupljenost autora, ideja i žanrova kao odraza općih društvenih okolnosti“ (Antonija Bogner-Šaban).

PRIZOR IZ PREDSTAVE CRNAC TOMA JANEŽIČA

Izbornica ovogodišnjih, 24. Gavellinih večeri, dramaturginja Tajana Gašparović za prikazivanje od 17. do 30/31. listopada 2009. odabire hrvatske predstave u konkurenciji za nagradu; a tri inozemne predstave, pretpostavljam, izbor su organizatora. Iako bi Gavelline večeri trebale „okupiti najkvalitetnije i najznačajnije dramske predstave sezone“, mnoge će iznenaditi nedolazak nekih kazališta i sudjelovanje Zagrebačkoga kazališta mladih i riječke teatarske scene s dvjema predstavama.

Virovitičko kazalište u koprodukciji sa slovenskom kazališnom družinom Novi ZATO prikazuje Büchnerovu nedovršenu dramu o Woyzecku, koju potpisuje slovenski redatelj Samo M. Strelec. Na koji je način, nakon operne Bergove inačice, filmske Herzogove i mjuzikla Wilsonova i Waitsova, uz recentnu predstavu iz Melbournea u Kantorovoj režiji, priča o njemačkom vojniku iz provincije povezana sa suvremenom hrvatskom stvarnošću? Bolesno društvo, ali i narušeni obiteljski odnosi, u središtu su i predstave Polet, ZKM-a, prema tekstu Gillesa Granouilleta, u režiji Jean-Claudea Beruttija, učenika škole Narodnoga kazališta iz Strasbourga, koji u predstavi naglašava i nadrealističke elemente. Tematske silnice Woyzecka i Poleta kao da u spojene u tekstu Ne, prijatelj! talijanskih kazališnih autora koji se potpisuju kao Nino d’Introna i Giacomo Ravicchio. Braća i glumci Saša i Živko Anočić u režiji Renea Medvešeka uprizoruju priču o neprijateljskim vojnicima koji se nađu na krovu kuće, u izvedbi Kazališta Trešnja iz Zagreba. Hrvatska autorica Tatjana Gromača svoj tekst Crnac naziva avangardnim. „Prizori u obiteljskom albumu“ ponovno dozivaju rat, strah i tabue, malograđansku sredinu, ali iz vizure pripovjedačice i njezinih „krhotina sjećanja“, u režiji slovenskoga redatelja Tomija Janežiča u predstavi riječkoga HNK-a. Pripovjedač, ali ne Tatjanina nastavnica nego pisac Katurian Katurian, u središtu je priče crnohumorne komedije The Pillowman: u totalitarnoj državi uhićuju ga zbog sličnosti njegovih kratkih priča i bizarnih ubojstava djece… U Poletu je u sanatoriju sestra, a ovdje je u policijsku istragu uključen duševno bolestan brat. Irski pisac Martin McDonagh dobitnik je i ugledne nagrade Laurence Olivier; izvođen je i u Maloj sceni i u Kazalištu Požega, a na Scenu Gorica iz Velike Gorice postavila je tekst Čovjek od jastuka Saša Broz. Totalitarni režim u središtu je i Evite Kazališta Hotel Bulić iz Zagreba, u režiji Senke Bulić. Argentinski pisac, strip-crtač i dramatičar Raúl Damonte Botana Copi u Pariz dolazi 1962, bježeći od Peronova režima. Diktatorova žena, „prva dama Argentine“, nepoznata glumica Eva Duarte postaje Santa Evita. Uz elemente detektivske potrage, groteske, apsurda u predstavu su uključeni i Müller i Nietzsche.

Autorski projekt Filipa Šovagovića, i redatelja predstave Ilijada 2001, u izvođenju ansambla Kazališta Gavella, „oslikava hrvatsku stvarnost kroz dijaloge koji se doimaju poput stenograma situacija kakve nas svakodnevno zarobljuju“. I ruski redatelj Ogarjov, učenik slavnoga Vasiljeva, bavi se ratom, krivnjom i zarobljeništvom; u splitskom HNK-u postavio je Zločin i kaznu F. M. Dostojevskoga (na Gavellinim večerima gostuje u HNK-u u Zagrebu); u Splitu je režirao Ionescovu Ćelavu pjevačicu, u Gavelli Puškinovu Mećavu; uz Marulom nagrađenu predstavu prema Matišićevoj Svećenikovoj djeci u Puškinovu kazalištu u Moskvi režirao je i Gavranovu dramu Muž moje žene. Zagrebački pentagram, pet tekstova suvremenih hrvatskih autora na pozvanu zagrebačku temu u ZKM-u autorâ Filipa Šovagovića, Igora Rajkija, Nine Mitrović, Damira Karakaša i Ivana Vidića o hrvatskoj stvarnosti, ljudima, snovima i strastima postavio je Paolo Magelli, sve zastupljeniji redatelj na hrvatskim pozornicama. Predstava Menažerija nastala je pod krovom HKD-a Teatar Rijeka. Redateljica Anica Tomić i dramaturginja Jelena Kovačić ističu: „Razmišljale smo o obitelji. Ponovno... Ovoga puta bez ratne traume. Ovoga puta inspirirane posljednjim prizorima Williamsove Staklene menažerije.“ U kontekstu takva ipak postdramskoga obzora ili izbora možda je neobično stavljanje u okvir ovogodišnjih Gavellinih večeri igrokaza iz pučkoga života Ilije Okrugića Šokica, u režiji Dražena Ferenčine i Hrvatskoga narodnoga kazališta u Osijeku. Događaji iz 1848. i 1849. u šokačkom selu virovitičke županije i okolici Osijeka, ljubav mlade Janje u vrijeme borbe protiv Mađara i mađarizacije zatvaraju službeni program Gavellinih večeri, otvoren upravo virovitičkim Woyzeckom.

Izvan konkurencije gostovat će Zvezdara teatar iz Beograda, Srbija, s indikativnim naslovom Generalna proba samoubojstva autora i redatelja Dušana Kovačevića, Kamerni teatar 55, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, s Držićem nagrađenom Žabom, dramom o hrvatskoj poslijeratnoj stvarnosti Dubravka Mihanovića u režiji Elmira Jukića i Teatrul Clasic, Arad, Rumunjska, s Moličreovim Tartuffeom, koji redateljski potpisuje Dan Vasile. I koji će, možda tartifovski simbolično, zatvoriti 24. Gavelline večeri, okupljene oko silnica obitelji, rata, traume. Kako će se te dramaturški dosljedno odabrane teme ostvariti u kazališnom smislu, pokazat će se na samu kraju listopada.