Novi glazbeni ludizam

Potaknuti dugom i bogatom glazbenom, poglavito skladateljskom, tradicijom Splita, nekolicina renomiranih glazbenika inicirala je još 1989. pokretanje aktivnosti pod naslovom Splitski glazbeni krug, sa svrhom sustavnijega prezentiranja glazbene baštine toga područja široj glazbenoj javnosti. Prvi (i nažalost do kraja stoljeća jedini) rezultat bio je zapaženi koncert simfonijske glazbe četvorice splitskih skladatelja (Silvije Bombardelli, Petar Bergamo, Ruben Radica i Frano Parać) u izvođenju simfonijskog orkestra HNK Split pod vodstvom Pavla Dešpalja, održan kao zaključna festivalska manifestacija 35. splitskog ljeta. Na tragu takve inicijative, punih osamnaest godina nakon aktivnosti Splitskoga glazbenog kruga, skladatelj Mirko Krstičević potaknuo je ideju za osnivanje Splitskoga društva za suvremenu glazbu (SDSG) u čijem su sastavu splitski skladatelji, reproduktivni umjetnici i muzikolozi objedinjeni željom za profesionalnim odnosom prema suvremenoj glazbi. Otkrivanje novog i nepoznatog, produkcija, izvođenje i promicanje hrvatske suvremene glazbe, osobito one nastale iz pera splitskih skladatelja, odrednice su što povezuju članove Društva u jedinstveno tijelo, koje ciljeve ostvaruje koncertnom i izdavačkom djelatnošću, okupljajući u svom okrilju ansambl Splithesis, kao specijalizirani sastav za izvođenje glazbe 21. stoljeća. Čine ga mladi, već afirmirani i višestruko nagrađivani splitski glazbenici pod umjetničkim vodstvom maestra Harija Zlodre: Ana Benić – flauta; Sanja Milić – oboa; Željko Milić – klarinet; Gordan Tudor – saksofon; Loris Grubišić – violina; Ana Tošić D’Ambra – violina; Igor Smoday – viola; Mihovil Karuza – violončelo; Oleg Goursky – kontrabas i Ivan Batoš – klavir. Projekt *Splithesis okuplja i skladateljska imena poput Gordana Tudora, Mirele Ivičević, Blaženka Juračića, Ivana Božičevića, Vlade Sunka i Mirka Krstičevića, pa ne iznenađuje prilično unisono odobravanje i svesrdna potpora stručne glazbene javnosti Krstičevićevoj hvalevrijednoj inicijativi kao i njegovu nastojanju da se bitan aspekt djelatnosti Društva usmjeri realizaciji zajedničkih projekata i nastupa sa skladateljima i ansamblima iz drugih europskih zemalja. Na dosadašnjim koncertima projekta *Splithesis predstavila su se četiri inozemna skadatelja: Paolo Rosato (Italija), Matthias Kranebitter (Austrija), Thierry Huillet (Francuska) te Nicholas Jackson (Engleska), s djelima koja zrcale široku paletu stilskih i izričajnih odrednica, od neoromantizma do slobodne atonalitetnosti.

Osim što bogate krvotok splitskoga glazbenog života, kreacije Splithesisa kvalitetom i progresivnim nastojanjima izgrađuju vrlo prepoznatljivu vlastitost, kako u pogledu profiliranja visoke razine estetskih kriterija (produktivnih i reproduktivnih) tako i u pogledu ostvarivanja radno-spekulativnih hipoteza što ih je entuzijastički oblikovao tim darovitih glazbenika predvođenih Mirkom Krstičevićem. Naime, od svibnja prošle godine, kada je održan prvi, promotivni, koncert projekta *Splithesis do posljednjega, četvrtog koncerta, održana 6. listopada u Gradskom kazalištu lutaka Split, praizvedeno je ukupno 26 skladbi suvremenih splitskih autora, objavljen je dvostruki CD sa snimkama koncerata S dušom u kontrastima i Prostranstvo varijanti održanih u prošloj godini (u pripremi je i dvostruki DVD) te je tiskano čak jedanaest partitura praizvedenih skladbi, od kojih će pojedine zasigurno činiti neku buduću, pretpostavljenu antologiju. Koncerti su tematski i donose praizvedbe stilski raznorodnih djela splitskih autora s mnogo toga vrijedna i maštovita u skladateljskom pogledu. Pa krenimo redom.

Dosljedno svojoj skladateljskoj imaginaciji, kakvu je predstavio u gotovo svim izvedenim djelima, Ivan Božičević traga za logički čistom i pregledno strukturiranom formom, koja dopušta da subjektivni, lirski elementi izraza slobodno zazvuče. On teži oslobađanju glazbenoga prostora od suvišnih detalja koristeći se reduciranim, minimalističkim izražajnim sredstvima s prepoznatljivom sklonošću za jazz-elemente, ambijentalnost i meditativna raspoloženja. Bogatstvo akcentuacije, širenje harmonijske palete te opća zrelost fakture odlike su što skladateljski stil Mirele Ivičević čine jedinstvenim i osobnim. Premda temeljen na slobodnoj ili organiziranoj atonalitetnosti, glazbeni izričaj nadarene splitske skladateljice odiše skladom između poetičnosti njezina nutarnjega svijeta i vanjskog oblika, što osnažuje primanje i komunikaciju sa slušateljima.

Mladi saksofonist i skladatelj Gordan Tudor zaintrigiran je skladateljima dadaistima (Satiejem, Milhaudom, Schulhoffom) pa istražuje zvukovnost izvan fiksiranih izvanglazbenih konotacija. S obiljem invencije, ludičnosti i smisla za oblikovanje zvukovno efektnih sljedova, gdjekad skercozno, a gdjekad gotovo pointilistički, Tudor je u svojim skladbama tonski izmaštao igru predstavivši se ne samo kao skladatelj nego i kao vrstan interpret vlastitih glazbenih zamisli. Inače, izvodilački potencijal „južnog Cantusa“, kako su ansambl Splithesis domišljato nazvali kritičari, navodi nas da s aklamacijama pratimo njegovu dalju umjetničku afirmaciju. Studiozan i predan rad dirigenta Harija Zlodre osnažuje doživljajni intenzitet izvedenih djela udahnjujući cjelokupnu ansamblu svježinu i kvalitet umjetničkog predanja. Lucidnim skladateljskim zamislima sklon je Vlado Sunko, čije su praizvedene skladbe recepcijski osobito dojmljive. U njima nalazimo motive i teme pentatoničkog okruženja koje asociraju na glazbu od rocka do glazbe istočnjačkih kultura, preko folklornih glazbenih elemenata i jazza do avangardne glazbe. Raskoš glazbene sadržajnosti očituju skladbe Blaženka Juračića, skladatelja čiji smisao za oblikovanje iznijansiranih timbarskih kvaliteta dolazi do izražaja kako u vokalnom tako i u instrumentalnom slogu. Njegova je glazba deskriptivna, ispunjena melodijsko-harmonijskim tritonusima, kontrastima i koloritom koji potiče asocijativnost u recepcijskom smislu. Shvaćajući umjetnost kao razumijevanje procesa, Mirko Krstičević stvara glazbu koja ostavlja prostor individualnom iščitavanju, pridodavanju iz vlastite zalihe domišljaja, upotpunjavanju kroz prizmu osobnog intelektualno-emocionalnog svijeta. Život njegovoj glazbi daje preobražena snaga onoga koji tu glazbu sluša. Ipak, eruptivna snaga ritma s naznakama izraza minimalne glazbe unutar koje daje maha neiscrpnoj invenciji i majstorskom kombiniranju harmonija, ritmova i zvučnih boja u zaokružena tonska obličja njegov je skladateljski forte.

Na kraju, umjesto pohvale „ludostima“ koje je projekt *Splithesis dosad ostvario bogatstvom glazbenih ideja i vizija valja nam, s mnogo optimizma, najaviti sljedeći korak, možda čak i jednu veću „ludost“ čiju ćemo umjetničku afirmaciju znatiželjno pratiti i, nadamo se, jednako hvaliti. Naime, sljedeći koncert projekta *Splithesis pod naslovom Pobratimstvo lica u svemiru najavljen je za Dan Europe, 9. svibnja 2010. Na tom koncertu sudjelovat će četiri strana i šest hrvatskih skladatelja okupljenih oko projekta koji će stvoriti zajedničku skladbu. Bit će to neka vrsta suite od jedanaest kratkih stavaka, od kojih svaki za sebe može stajati samostalno, kao mikrokozmos, i istovremeno biti dio veće cjeline – makrokozmosa. To je zapravo glazbeni uvod u projekt *Univerthesis, koji će biti utemeljen dan poslije, 10. svibnja otvarajući novi prostor za dohranjivanje svježim iskustvima i domišljajima na području suvremene glazbe.