Niko Kovač (1947–2009)

U Dubrovniku je 11. listopada zauvijek kazališnu i životnu scenu napustio prvak Kazališta Marina Držića, istaknuto ime hrvatskoga glumišta – dubrovački glumac Niko Kovač. Još u srednjoškolskim godinama prepoznao je histrionski zov kazališta kao svoj životni interes, avanturu i poziv posvećujući mu se i podređujući bez ostatka. Uz prva gimnazijska dramska iskustva i nastupe u ondašnjem Teatru Lero, Niko Kovač gotovo je cijeli svoj umjetnički i profesionalni glumački trag ostavio u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića, u kojem je glumio od 1967. Diplomirao je na zagrebačkoj Kazališnoj akademiji 1973, a u svoj bogati album upisao je brojna vrhunska glumačka ostvarenja sudjelujući u antologijskim predstavama hrvatskoga glumišta koje je zadužio glumačkim kreacijama. Nezamislive su sezone dubrovačkih kazališnih i festivalskih godišta bez Kovačevih uloga, onih malih i onih epizodnih, kojima je udahnjivao svrhu i smisao neponovljivih izazova i neslućenih dosega, do onih nosećih i glavnih koje su obilježile njegove posljednje godine na sceni dubrovačkoga kazališta.

Znatiželjan i spreman na svaki teatarski i glumački izazov, otvoren različitim teatarskim poetikama i redateljskim zamislima, ali uvijek svoj i drukčiji bez obzira bili na repertoaru: Ionesco, Beckett, Ibsen, Brecht, Šehović, Sršen, Držić, Moličre, Vojnović, Paljetak, Šoljan, Kušan, Čehov, Bruerović, Goldoni... Igrao je u gotovo svim frančezarijama postavljanim na dubrovačkim scenama, surađujući s prvim redateljskim imenima hrvatskog glumišta. Niko Kovač bio je glumac kojega je publika voljela, kolege poštovale, redatelji rado pozivali i kritičari cijenili. Generacije će pamtiti glumačku posebnost i neposrednost Nika Kovača, glumca kojemu je kazalište bilo poziv, izazov, usud i ljubav, a Dubrovnik životni izbor.