Ispravak

U izvrsnoj kritici Borisa B. Hrovata o varaždinskoj izvedbi Schillerove Marije Stuart (Vijenac, 8. listopada) jedna rečenica ipak zahtijeva pojašnjenje. To je: „Sve u svemu, Marija Stuart predstava je kojom je Petar Selem postigao najveći domet unutar zadanih (oskudnih) materijalnih okolnosti i s ansamblom u kojem nije bilo većih mogućnosti izbora“. Dobro je što je autor kritike na ovaj način upozorio na nedopustivo loš materijalni status Varaždinskog kazališta, koje pod vodstvom ravnateljice Jasne Jakovljević doživljava, usprkos svemu, umjetnički preporod. Ali to nema veze s mojom predstavom. I u najvećem izobilju, moja bi predstava bila posve ista, a isti bi bio i izbor glumaca.