Čudesne kazališne preobrazbe

Prizor iz Pipi dugačarapa

Dvanaesti susreti Hrvatskoga centra ASSITEJ-a, međunarodne udruge profesionalnih kazališta za djecu i mlade, na kojemu je bilo deset predstava, održali su se u Čakovcu od 12. do 17. listopada. Budući da je Vijenac većinu tih predstava ranije popratio, pozornost ćemo posvetiti trećem Epifestu – regionalnom festivalu u jugoistočnoj Europi koji se održavao istovremeno, u sklopu ASSITEJ-eva festivala.

Kazalište La Baracca / Testoni Ragazzi iz Bologne u svijetu je poznato po pionirskom projektu –kazalištu u jaslicama. Pokrenuo ga je redatelj Roberto Frabetti prije dvadeset godina, no ono se tek početkom novoga tisućljeća počelo u javnosti ozbiljnije prihvaćati. Danas to talijansko kazalište na repertoaru ima petnaest predstava za najmlađu dob – od nulte do treće godine života, a na Epifestu prikazalo je predstavu Boje vode. Ta je predstava osmišljena prije pet godina, gostovala je čak i na posljednjem Međunarodnom festivalu kazališta za djecu i mlade Mliječni zub 2004, pa je prilično nejasno zašto su, uz toliko naslova i novih predstava, upravo nju izabrali za ovo gostovanje. Čakovečkim mališanima to ipak nije zasmetalo. S izrazitom pozornošću pratili su dvoje izvođača, Valeriju Frabetti i Andrea Buzzatija, koji su ih vrlo suptilno uvodili u svijet prirode i njezinih boja. Njihov maleni scenski prostor vrlo je blizu publike te, iako predstava nije interaktivna, ostvaruju izvrstan kontakt s malim gledateljima. Bez mnogo riječi, s pomoću glazbe i pokreta, objekata i zvukova, od kiše su stvarali dugu, a zatim su, s pomoću žita, ljubica, rajčica, salate i naranče prenosili dugine boje u posude s vodom. Tako je nastala topla, poetična i sugestivna predstava koju s užitkom prate i odrasli.

Austrijski Mezzanin Theater iz Graza poseban je pak po tome što u svojim projektima spaja profesionalne glumce s amaterima – osobama s posebnim potrebama. Tako u predstavi Torta od čokolade nastupa cirkuski umjetnik Jean-Paul Ledun sa svojim nećakom s Downovim sindromom, Erwinom Slepcevicem. Erwin glumi nestašna i zaigrana pomoćnog kuhara koji svojem učitelju priređuje sitne nepodopštine. Time nasmijava publiku, a mali se gledatelji s njim lako poistovjećuju. Predstava o pripremanju i pečenju torte ne bi imala smisla da Erwin na kraju ne donosi, na kuharevo iznenađenje i oduševljenje publike, ukusnu i mirisnu čokoladnu tortu. Prijateljski odnos dvojice kuhara te Erwinov uspjeh razbijaju u društvu ustaljene predrasude o osobama s posebnim potrebama pa je ta, na trenutke zabavna, predstava s elementima klaunerije i mađioničarskih trikova, zbog toga vrijedna pozornosti.

Najveće razočaranje bila je crnogorska predstava Oro iz bajke Gradskoga pozorišta iz Podgorice, posebice zato što ju je režirao ugledni bugarski redatelj Bonjo Lungov. U njoj se isprepleću crnogorski narodni plesovi i pjesme s lutkarskim etidama koje prikazuju sličice iz života. Bio je to presjek različitih lutkarskih tehnika kojima se glumci tog kazališta vješto služe, a pojedine improvizirane lutke – kao što je jelen napravljen od panja ili skupina ljudi napravljena od užeta – ostat će nam u pamćenju. Predstava je, međutim, vrlo neujednačena i dramaturški razvučena te nije pobudila veće zanimanje.

Treći je Epifest u svakom slučaju bio slabiji nego njegovo prošlogodišnje izdanje. Skroman po broju predstava, kvalitetom vrlo upitan, koncepcijom nejasan. O kazalištu u regiji, sudeći prema viđenom, nismo baš mnogo saznali.

Nagrade 12. susreta HC Assitej-a

Jedna od rijetkih predstava koja ozbiljno progovara o nasilju među tinejdžerima i koja je, sudeći prema muku u publici, ostavila snažan dojam na gledatelje, bila je Pitanje časti Gradskoga kazališta iz Siska. Redateljica Franka Perković vrlo je jasno postavila izvrsnu dramu njemačkoga dramatičara Lutza Hübnera, glumačke su interpretacije bile vrlo uvjerljive te je zbog objedinjavanja tih triju elemenata u dojmljivu cjelinu predstava proglašena najboljom.

Za najbolju je režiju, kao i prije dvije godine, nagrađen Oliver Frljić (posebice za predstavu Strah u Ulici lipa Gradskog kazališta Žar ptica) jer je njegov prepoznatljivi redateljski rukopis unio svježinu u naše kazalište za djecu i mlade.

Uvjerljive glumačke kreacije Mladena Kovačića i Draška Zidara pridonijele su da se virovitička predstava Srce boksača gleda s užitkom pa su dobili nagradu za najbolje muške uloge, a za najbolje ženske uloge nagrade su primile Judita Franković za ulogu Pascale u predstavi Superspasiteljice kazališta Mala scena te Marija Kolb za ulogu Pipi Dugačarape u istoimenoj predstavi Dječjeg kazališta Branko Mihaljević iz Osijeka. U toj su predstavi nagrađeni i kostimi Ive Matije Bitanga i Lea Vukelića jer pridonose karakterizaciji likova i stvaranju atmosfere. Posebnu nagradu ocjenjivački je sud dodijelio čakovečkoj kazališnoj družini Pinklec za promišljenu naivnost igre.

K. K.