Zrinski je hrvatskih korijena

Već stoljeće i pol hrvatski i mađarski znanstvenici neprekidno rade na priči o obitelji Zrinski, odvjetku znamenite srednjovjekovne hrvatske magnatske obitelji Šubića sa sijelom u utvrdi Bribir. Priča o najslavnijoj hrvatskoj velikaškoj obitelji započinje u trenutku kada je Grgur Bribirski 1347. zamijenio s kraljem Ludovikom I. iz loze Anžuvinaca utvrdu Ostrovicu u Hrvatskoj za utvrdu Zrin u tadašnjoj Slavoniji, na području između gornje Une i Kupe, i tim činom započeo proces formiranja nove obitelji, njezina novog identiteta u novom prostornom okruženju. Identitet se prvo izrazio novim imenom obitelji – Zrinski, a odmah potom i težnjom članova obitelji da učvrste i osiguraju svoje političko, vojno, gospodarsko i kulturno značenje na novom, slavonskom prostoru, obilježenu dvama etničkim identitetima – hrvatskim i ugarskim, odnosno mađarskim. Tijekom 15. i 16. stoljeća važnost Zrinskih u svim područjima svakodnevnoga života, posebice vojnom, postojano je rastla, a u 17. stoljeću, unatoč osmanskom vojnom i habsburškom političkom pritisku, dosegnula je vrhunac koji se zrcalio u teritorijalnoj rasprostranjenosti njihovih posjeda, vojnoj i gospodarskoj snazi, elitnom političkom položaju u državnoj hijerarhiji, osobnim kulturnim interesima muških i ženskih članova obitelji, kao i ustrojem snažna dvorskoga kulturnog kruga sastavljena od vrlo uglednih intelektualaca toga doba. No na vrhuncu procvata, voljom usuda, druga polovina istoga stoljeća donijela je tragičnu propast obitelji obilježenu umorstvima, zatvaranjima i pljačkom goleme obiteljske imovine.

Iznimno povijesno značenje Zrinskih u Habsburškoj Monarhiji prepoznato je istovremeno već u romantičarskoj hrvatskoj i mađarskoj historiografiji, a s protokom vremena razni aspekti vezani uz obiteljsku povijest bili su poticaji za intelektualne sukobe, nerazumijevanja te, na koncu, i zajednička nastojanja, uvjetovana razvitkom i prihvaćanjem suvremenih historiografskih metoda i težnjom da se raznolika povijesna problematika razmotri objektivno. Ljubav prema istini preduvjet je istraživanju, ma koliko ona bila „protivna interesima“ dvaju naroda, a što je cijelo stoljeće opterećivalo hrvatsku i mađarsku znanstvenu obradu obitelji Zrinskih. Danas je sve znatno jasnije, djelomično stoga što je mađarska historiografija neosporno priznala hrvatski identitet obitelji Zrinski.

Znanstveno razumijevanje te suradnja u istraživanju građe u arhivima u Mađarskoj i Hrvatskoj u posljednjih nekoliko desetljeća omogućili su i održavanje međunarodnoga hrvatsko-mađarskog znanstvenog skupa Susreti dviju kultura: obitelj Zrinski u hrvatskoj i mađarskoj povijesti, održana 1. i 2. listopada u palači Matice hrvatske u Zagrebu i u Čakovcu, a u organizaciji Matice hrvatske, instituta Balassi i Veleposlanstva Republike Mađarske u Zagrebu. Možda su najbolji pokazatelj novoga znanstvenog ozračja, u kojem je održan i ovaj skup, riječi sama Nikole VI. Zrinskoga u njegovu mađarskim jezikom pisanu djelu Adrijanskoga mora sirena, da je on Mind magyar, mind horvát – I Mađar i Hrvat, čime je pokazao da su obje zemlje bile njegova domovina.

Iznimno bogata povijest i baština obitelji Zrinski, odlično dokumentirana u pisanim, vizualnim i arheološkim vrelima u rasponu od 14. do konca 17. stoljeća, podvrgnuta je na ovom skupu strogom znanstvenom kritičkom duhu, što je rezultiralo novim rezultatima iz raznih humanističkih područja, a prije svega historiografije, povijesti književnosti, povijesti umjetnosti i arheologije. Kako je, zbog visoke znanstvene kvalitete svih radova, doista teško izdvojiti samo neke od njih, valja na ovom mjestu barem spomenuti imena izlagača koji su referatima bitno nadopunili dosadašnje znanstvene spoznaje o Zrinskima.

Historiografske prinose izložili su redom: Damir Karbić i Suzana Milja, Ivan Jurković, Pálffy Géza, Dragutin Feletar, Várkony Gábor, Drago Roksandić, Hrvoje Petrić, Varga J. János i Hausner Gábor. Intelektualnim i kulturološkim temama te problematikom mentaliteta i etniciteta bavili su se Ivan Golub, R. Várkony Ágnes, Szörény László i Bitskey István. Izlaganja s područja povijesti književnosti održali su Bene Sándor, Hajdu Péter i Szilágy Márton, s područja arheologije Krešimir Regan i Vladimir Kalšan, a s područja povijesti umjetnosti Margarita Sveštarov Šimat. Izlaganja Alojza Jembriha o znanstvenom opusu književnih istraživanja nedavno preminula Zvonimira Bartolića i Drage Miletića o potencijalima pretvaranja, velikim dijelom i zrinske, Banovine u turističko središte doista je teško svrstati u neku od gore navedenih skupina, pri čemu se nimalo ne želi umanjiti vrijednost tih referata i u njima izloženih ideja.

Izlet pripremljen 2. listopada te posjet Velikom Kuršancu, Čakovcu, Šenkovcu i Štrigovi, mjestima koja su na razne načine obilježila živote pojedinih članova ili cijele obitelji Zrinski, uz znalačko vodstvo Vladimira Kalšana, zasigurno je u svih sudionika ostavio dubok trag, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog posjeta autentičnim lokalitetima koji još odišu duhom obitelji Zrinski, njihovom intimom, svakodnevnim trenucima ispunjenima kulturnim i intelektualnim navadama.

Dakako, brojni segmenti priče o Zrinskima ostali su neispričani, neki čekaju dalju znanstvenu obradu, a na hrvatskim je i mađarskim znanstvenicima zadaća da nastave svoje potrage i intelektualne avanture u nastojanju razrješenja još poneke enigme iz bogate prošlosti obitelji Zrinski, podjednako drage u srcima Hrvata i Mađara.