Vijenac 407

Feljton

Dvadeset godina od prvih višestranačkih inicijativa

Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Dnevne bilješke Ljubomira Antića

Listopad 1989.

9. – Kiša. Hladno. Jesen. Još nema centralnog grijanja – nešto popravljaju.

Zovu nepoznati ljudi. Očito je porastao interes za stranku. Neugodna vijest od Goldsteina: javljaju mu iz Zaprešića da je cvijeće stavljeno na krivo mjesto – umjesto na Banov grob u kapelici, položeno je na obiteljsku grobnicu. Preuzimam obvezu obavijestiti nekog člana u Zaprešiću da barem dio cvijeća stavi pred kapelicu. No na mojoj listi nema nikog iz Zaprešića. Pokušao dobiti nekog tko bi sa mnom u Zaprešić, no ili nisu kod kuće ili su prezauzeti. /…/

Sastanak IO u Kavurićevoj. /…/ Najviše je bilo natezanja oko novca. Objaviti koliko je skupljeno ili ne. Kako od ukupne svote odvojiti troškove za happening, za što se zapravo i skupljao novac? Koliko u njoj participira novac zarađen od bedževa? Što s novcem koji premašuje troškove? Energično sam se zalagao da se objavi cjelokupna svota. To je politička, a ne pravna stvar. Pravno-financijski u nizu smo prekršaja. Teren je klizak. Tko na takvu terenu padne, ne lomi nogu nego kičmu. Riječ je o udovičinu novčiću.

Svi smo pod dojmom izvještaja s Predsjedništva Gradske konferencije SK Zagreba. Prema njima treba primjenjivati iste aršine, na Trgu i u Kninu. Načinili smo mnogo prekršaja. Osobito su se okomili na HDZ. Napeti smo i uzrujani. Očito se radi o nesposobnosti i neznanju. Umjesto da stanu na val, oni ostaju ispod njega. Samo budale mogu reći: pa mi smo za povratak Bana osnovali komisiju prije tri godine kad nakon toga slijedi logična konstatacija da smo mi više uradili za samo tri sata. Posrijedi je očigledno zastrašivanje, strah od naše ekspanzije te pokušaj provociranja sukoba između nas i Zajednice. Saznajem o jednoj jučerašnjoj incidentnoj situaciji o kojoj sam bio samo načuo. Jedan mladić došao je do Maje i tražio da se objavi preko razglasa kako milicija hapsi hadezeovce na Novoj Vesi. (Navodno je ipak milicija samo dežurala pred vratima njihovih prostorija.) Maja se savjetovala s Božom pa nije pristala objaviti. Sva sreća. Što ako je bila provokacija sa svrhom da masa krene prema Novoj Vesi? No svejedno, zašto se milicija upravo u to vrijeme našla pred prostorijama Zajednice?

10. – Sa Znanstvenog vijeća skoknuo do Ivkošića pa zajedno u Nove dvore. Zaključio sam, naime, da je najbolje da javno priznamo grešku te stavimo jedan buket na Banov grob. Premještanje onoliko cvijeća nakon dva dana ne bi imalo smisla. Sinoć su se svi složili s tim. Kupio sam buket te s Ivkošićem i Čačugom (koji se kod njega zatekao) otišao u Nove dvore. Sve je tužno zapušteno osim zgrade koja je adaptirana za atelijer. Čak je zapuštena i zgrada sagrađena pedesetih godina. Radnici rade i na još jednom objektu. Na lokot vrata neogotičke kapelice netko je već bio stavio ruže. Ivkošić se provukao kroz razbijen prozor, a zatim se iznutra čuo glas zaprepaštenja i pokoja psovka. Nakon što je malo počistio, stavili smo buket pa otišli vidjeti obiteljsku grobnicu u šumi (koja je trebala biti park) nedaleko kapelice. Posve je uništena. Što nije učinio zub vremena (čini mi se da je građena od istog kamena od kojeg je građena i zagrebačka katedrala), to su srušili ljudi. Iz šikare posvuda izviruje razvaljeno kamenje. Valjda da bi kako-tako sačuvao mir pokojnika, netko je, nekad davno, zabetonirao ulaz i sve otvore. Strašno. Inače dečki su se potrudili da rasporede cvijeće po cijelom zdanju. Još je gorjela pokoja svijeća. Uzeli smo za uspomenu po jednu ružu i uputili se kući s čvrstom odlukom da nešto uradimo za ovo povijesno mjesto.

Navečer u Kavurićevoj analizirali događanje na Trgu. Ništa što nije već rečeno. Dražen i Gotovac izvijestili o Otočcu. Došlo malo Slovenaca, vjerojatno zbog Tomšičeva (SD) nacrta Ujedinjene jugoslavenske demokratske opozicije. Slovenski savezi vjerojatno nisu zainteresirani za zajedničke istupe. Sukob Bogavca i Tuđmana. Prvi smatra da je Tuđman maspokovac pa prema tome nepogodan da se s njime surađuje na jugoslavenskom projektu. Dogovoreno da se sljedeći skup održi najkasnije za tri mjeseca u Zagrebu u organizaciji hrvatske Koordinacije. No mnogi misle da je ta koordinacija tako labava da je upitan njezin opstanak. S tim u vezi pokrenuto je i pitanje kako reagirati na zajedničarsku psinu na Trgu. Mnogi su mišljenja da ne treba zaoštravati s njima. Dražen se zalaže da se sve riješi usmeno, a Škrabalo da treba ipak ostaviti traga u nekom dokumentu. I Ivkošić je za razgovor, tim više što je jučer zajedno s Bogdanićem razgovarao s Milovanom Šiblom, koji im je rekao da je njihov letak o Banu napisan prije naše inicijative te da nitko iz Zajednice nije donio službenu odluku da se distribuira na Trgu. Način reagiranja ostao je otvoren. Tek smo se poslije prigodom razilaženja, na Ivkošićevu inicijativu, dogovorili da se pošalje pismo u blagoj formi i za „internu uporabu“. Na sastanku sam govorio tek nakon stanke. Ustrajavao sam: 1. akcije trebaju ubuduće inicirati i provoditi ogranci; 2. ne smijemo pasti u zamku historičnosti; 3. više pozornosti posvećivati prvom dijelu naziva naše stranke. Izvrsno primljeno.

11. – /…/ Dobra vijest od Budiše: rektor Šeparović pristao da bude član naše ustavne komisije. /…/ Dražen se zagrijao. Pun je ideja. Izvrsno.

Zvala Božina supruga da je proganja Hodges radi 600 maraka koje mu treba isplatiti za izradu znaka HSLS-a.

Bogdanić javlja da je prijavio nastavak prikupljanja potpisa za Bana u petak, subotu i nedjelju na Trgu. Optimist je.

12. – /…/ Nazvao Đorđe Randelj iz novosadskog Dnevnika. Htio bi razgovarati o vraćanju Banova spomenika. Preporučio ga Marčinko. /…/

Robert javio da je policija negativno odgovorila na naš zahtjev o nastavku prikupljana potpisa jer bi u tom slučaju moglo doći do „narušavanja javnog reda i mira“. Što uraditi? Slavko i Božo nisu u Zagrebu. Nazvao Ivkošića, koji kaže da je razgovarao s Ruškom Mance, koja je izrazila zabrinutost u vezi s našim ponovnim pojavljivanjem na Trgu. O tome će raspravljati na Soc. savezu. Inače danas je u Večernjaku izašao plaćeni oglas u kojem se Zagrepčani pozivaju na Trg. U pokrajinskim izdanjima bio je „raskošniji“, a u kasnijim, kad ga je vidio glavni urednik, skromniji. /…/

Oko 10 zove Bogdanić: nijedne novine neće sutra objaviti naše priopćenje o nastavku akcije za prikupljanje potpisa za Bana. Očito zahlađenje. Vjerojatno ipak privremeno. /…/

Vijenac 407

407 - 9. listopada 2009. | Arhiva

Klikni za povratak