Pisanjem protiv diktature

Svake godine početkom listopada Švedska kraljevska akademija proglašava dobitnika Nobelove nagrade za književnost. Tjednima prije toga u našem se tisku pojavljuju članci s predviđanjima mogućih laureata. Kako je redovito riječ o tekstovima prenesenima iz stranih medija, među izglednim se kandidatima za nagradu – uz domaćoj čitalačkoj publici mahom dobro poznate npr. Milana Kunderu, Marija Vargasa Llosu, Margaret Atwood, Ismaila Kadarea, Salmana Rushdieja ili Phillipa Rotha – nađe i ime nekog nama manje znana autora, čija djela još nismo imali priliku čitati na hrvatskom jeziku. Jedan od takvih, na hrvatski jezik neprevedenih, dugogodišnjih izglednih pretendenata na Nobela jest južnoafrički pisac André Brink, koji, zahvaljujući maloj zagrebačkoj izdavačkoj kući Hum naklada, više nije nepoznat domaćim knjigoljupcima. Hum naklada prošle je godine objavila dva Brinkova romana, pri čemu su se trudili obuhvatiti i autorovo rano, i ono novije stvaralaštvo. Tako smo dobili prijevode romana Bijela sezona suše (izvorno objavljen 1979) i dvadesetak godina mlađe autorovo djelo Pravo na žudnju (oba prijevoda potpisuje Rastko Garić).

André Brink jedan je od tri najpoznatija pisca Južnofričke Republike (ostalo su dvoje nobelovci Nadine Gordimer i John Maxwell Coetzee). Rođen je 1935. u malom mjestu provincije Orange Free State, u obitelji Afrikanera, protestantskih doseljenika. Nakon studija engleskog jezika i afrikaansa otišao je u Francusku, gdje je na Sorbonni diplomirao komparativnu književnost. Po povratku u domovinu 1961. postaje profesor književnosti na nizozemskom i afrikaansu na sveučilištu Rhodes u Grahamstownu. Tijekom novog boravka u Francuskoj (1967–1968) donosi odluku o konačnom povratku u afričku domovinu i svom političkom angažiranju u književnosti. Doktorira na sveučilištu Rhodes 1975. te prelazi u Cape Town, gdje od 1991. predaje kao profesor engleskog jezika i književnosti. Sada je u mirovini i živi u Cape Townu, a dosad je objavio dvadesetak knjiga (većinom romana, uz nekoliko knjiga eseja). Početkom 1960-ih utemeljio je Sestigers, novi pravac u književnosti svoje zemlje, koji krši dotadašnje tabue u religiji, seksualnim, društvenim i političkim odnosima i sukobljava se s krutim okvirima što ih nameću institucije Nizozemske reformirane crkve i totalitarni sustav zasnovan na rasnim zakonima apartheida. Taj pokret uključuje književnost u borbu za bolje društvene odnose u zemlji, a upravo je društveno angažiranim romanom Bijela sezona suše Brink nastojao (i uspio) upozoriti svjetsku javnost na strahote apartheida, rasnim zakonima utemeljena sustava kojim je bjelačko manjinsko stanovništvo Južnoafričke Republike, u izolaciji, bijedi i potlačenosti desetljećima držalo svoje sunarodnjake crne boje kože.

Romanu Bijela sezona suše glavni je junak Ben Du Toit, profesor povijesti u školi u kojoj kao domar dugo godina radi crnac Gordon Ngubene. Domarov sin nestaje tijekom crnačkih prosvjeda i profesor pokušava pomoći dječakovu ocu da sazna pravu istinu o sinovoj sudbini. Oni doznaju da je mladić, iako je na demonstracijama sudjelovao tek kao promatrač, bio uhićen i pod sumnjivim okolnostima umro tijekom istrage u zatvoru. Sličnu sudbinu potom doživljava i mladićev otac, no Ben se ne miri s nepravdom te ustrajava na razotkrivanju zločinstava policije. Zbog toga se postupno udaljava od žene i djece, sukobljava s kolegama s posla koji ga drže za izdajicu i ljubitelja crnaca, da bi na koncu i on tragično stradao. No tijekom istrage vodio je iscrpne bilješke koje je, svjestan da mu prijeti smrt, poslao prijatelju iz studentskih dana, novinaru koji je na temelju tih zapisa sastavio rukopis koji čitamo.

U romanu Brink sučeljava dva potpuno različita, odvojena svijeta ondašnje južnoafričke stvarnosti – bjelačku manjinu koja pred zločinima, strahotama i nepravdama, riječima Daše Drndić, bystanderski ravnodušno okreće glavu, uporni u samozavaravanju i opušteni u blagodatima stečenim izrabljivanjem crnačke populacije i bogatstva njihove zemlje, te s druge strane crnačku većinu koja šutljivo trpi i getoizirana živi u bijedi, služeći bijelim gospodarima, u neprestanu strahu od represalija, bez prava na slobodno kretanje i život dostojan čovjeka, dok svako eventualno protivljenje i pokušaj demonstracija biva ugušen u krvi. Upravo je jedna od takvih, uz mnogo mrtvih i u krvi ugušenih demonstracija (Soweto, 1976) nagnala Brinka na pisanje knjige koja je kratko nakon objavljivanja ovjenčana mnogim uglednim nagradama, ali, što je autoru bilo još važnije, i upoznala svijet sa strahotama opresivnoga režima te posredno utjecala na to da Europa i SAD nagnaju tamošnju vlast da prekine s političkim kriminalom, rasnom segregacijom i zločinstvima.

Brink roman strukturira trodijelno; epiloškom najavom i pogovornim zaključkom pripovjedač uokviruje kronološki izloženu, linearnu naraciju rukopisa sastavljena od autentičnih (iako, jasno, fiktivnih) junakovih bilješki i svjedočanstava. Stil je jednostavan i funkcionalan, novinarski koncizan i bez pretjerana kićenja, uvjerljivih i životnih dijaloga te vrlo dojmljivih opisa bijede u kojoj potlačena crnačka rasa životari. Autor je dojmljivo ocrtao junakovo suočavanje s vlastitom okolinom, ali i samim sobom, svojim moralnim dvojbama i teškim odlukama (izbor između obitelji i borbe za pravdu) te je suptilno dočarao promjene koje njegovu, dotad usporenu, ispraznu i apatičnu životu donosi angažman oko istrage, koja njegov život oplemenjuje smislom i dostojanstvom i iz inertnoga ga intelektualca pretvara u beskompromisna i hrabra borca za pravdu i istinu. A kako vidimo na primjeru drugog na hrvatski prevedena autorova romana Pravo na žudnju, André Brink, iako dvadeset godina stariji, i dalje je jednako angažiran i kritičan, ovaj put spram nove vlasti u Južnoafričkoj Republici – crnačkog Afričkog nacionalnog kongresa – koja, nažalost, tolerira korupciju i kriminal, ali i djeluje u (revanšističkom) smjeru getoiziranja bjelačkoga stanovništva.

Nažalost, stvarnost nikad ne oskudijeva nepravdama, ali je premalo hrabrih umjetnika koji, poput Brinka, za svoj cilj imaju mijenjanje/popravljanje svijeta...