Nimalo periferan jazz

Lela Kaplowitz

CsabA Deseö

Novi dio Zagreba smješten preko Save broji prema nekim procjenama već oko 200.000 stanovnika, i još je nerazmjeran broju ponuđenih kulturnih sadržaja. U takvoj se situaciji institucija nazvana Međunarodni centar za usluge u kulturi, skraćeno MCUK, iz Travnog, trudi pridonijeti oživljavanju kulture u spavaonici grada, kako još vole nazivati Novi Zagreb. U tom je kontekstu, uz već etablirane jazz-slušaonice koje MCUK organizira u suradnji s Hrvatskim jazz-klubom, 24. i 25. rujna u financijski vrlo nepovoljnim uvjetima održan II. međunarodni New Zagreb Jazz Meeting, skroman, ali vrlo kvalitetan susret dvaju izvrsnih malih sastava. Iz spomenutih je razloga ostala neostvarena ideja o trodnevnoj manifestaciji jazza s nastupima big bandova u velikoj dvorani. No i takva skromna manifestacija zaslužuje nekoliko riječi kad je već središte metropole dva puta godišnje pretrpano znatno bogatijim pa i afirmiranijim festivalima jazza. Koncertnim se nastupom prve večeri predstavila u ovom trenutku bez daljega naša najbolja i najiskusnija pjevačica jazza, rodom Siščanka, a boravkom Riječanka, Lela Kaplowitz sa svojim pratećim triom, potvrdivši još jednom notornu činjenicu da se na estradi afirmiranim vokalnim interpretima nije moguće samo tako prometnuti u jazz-pjevače, što nekima u posljednje vrijeme pada na um. Biti jazz-pjevačica ili pjevač treba uz vokaciju i izbor programa posjedovati temelje za improvizaciju i fraziranje i još štošta drugo. A to sve posjeduje Lela Kaplowitz, nekad studentica Sheile Jordan u Grazu, a nedavno i dobitnica prve nagrade na natjecanju za jazz-vokaliste u Finskoj te s višegodišnjim jazz-iskustvom stečenim u New Yorku. Uz trio supruga, njujorškoga jazz-orguljaša i pijanista Joea, Lela Kaplowitz je na svom zagrebačkom jazz-debiju besprijekorno izvela dosta zahtjevan program sastavljen od nekih jazz-standarda, bossa-nove, pa i nekih izrazito džezističkih tema na koje smo gotovo i zaboravili, primjerice Hendricksovu Yeah, Yeah, izvedbom koja je s publikom uspostavila i neposredan doticaj. Uz standarde poput Honeysuckle Rose, Too Close for Comfort i Love for Sale čuli smo i vrlo dobre interpretacije bossa-nove, a među najvrednije sudi izvedba skladbe Milesa Davisa Blue In Green, otpjevana samo uz pratnju glasovira Joea Kaplowitza, koji posjeduje europskim džezistima često nedostupan, tipični američki touch i pristup jazzu. Uigranost s više negoli korektnim kontrabasistom Damjanom Grbcem i bubnjarem Andyjem Chechom, koji su se predstavili i kao vrsni solisti, bila je također dijelom sveukupnoga pozitivnog dojma sviranja te grupe.

Druge je večeri, 25. rujna, nastupio kvartet izvrsnoga mađarskog i našoj publici već dobro znana jazz-violinista Csabe Deseöa, koji je ne samo reminiscencijama na glasovitog Stephana Grappellija, na čijem je tragu, već i izvrsnim izvedbama profilirana programa swinga u slušateljstva polučio velik uspjeh, pa čak i skandiranje! Csaba uz to briše, što je posebno važno, stilske i interpretativne generacijske razlike svoje etablirane dugogodišnje karijere i neobično i nadarene i kvalitetne, mahom mlađe ritam-sekcije u sastavu: Gabor Cseke, glasovir, Sandor Sarkany, kontrabas i Andras Mohay, bubnjevi. Zanimljivo je kako ti mladi džezisti, koji su i vrsni solisti, a to su u formaciji trija bez violine pokazali u izvedbama skladbi All The Things You Are i Bye Bye Blackbird u današnje vrijeme savršeno funkcioniraju u kontekstu klasičnoga jazz-idioma. Kvartetske interpretacije skladbi kao što su Carmichaelov Stardust, Reinhardtov Nuages, Ellingtonov Don’t Get Around Much Anymore, zatim bossa-nova Eu E Voce te be-bop standardi Dizzyja Gillespieja i Charlieja Parkera Groovin’ High i My Little Suede Shoes, u najboljoj su razini izvođenja predstavljale domete europskoga swinga danas. Nije stoga čudno da je taj sastav ubrzo uspostavio prisan kontakt s publikom te je morao odsvirati i nekoliko dodataka.

II. New Zagreb Jazz Meeting, premda za sada skroman susret, u potpunosti je opravdao ideju i svoju opstojnost obogativši kulturni život Novog Zagreba te je očekujemo veću potporu i mjerodavnih faktora, koji zasad samo deklarativno podupiru zajedničke napore MCUK-a i Hrvatskoga jazz-kluba.