Knjiga koja je nastajala čitav život

Nakon višestruko nagrađivane knjige Viktora Žmegača Od Bacha do Bauhausa, koja je pružila cjelovit uvid u raznovrsna stvaralačka postignuća njemačke kulture, u Matici hrvatskoj 23. rujna predstavljena je Žmegačeva jednako temeljita i nezaobilazna knjiga na području europske glazbene kulture, Majstori europske glazbe. Knjigu su predstavili Eva Sedak, Nedjeljko Fabrio i sam autor.

Knjiga je rezultat autorove životne opsesije – glazbe. U društvu s glazbom od djetinjstva, na čvrstim glazbenim temeljima stečenima studijem muzikologije u Göttingenu kao i aktivnim muziciranjem, Žmegač je stvorio iznimno djelo u kojem europski glazbeni život osvjetljava kontekstom općih estetskih i društvenih kretanja otkrivajući i osobne glazbene doživljaje.

Majstori europske glazbe svojevrsna su antologija građena prema zakonima kanona, istaknula je Eva Sedak. Kronologijski automatizam Žmegač podvrgava povijesti koju promišlja ne kao razvoj nego kao mijenu. To je povijest heroja. Pritom herojski nisu samo autori nego i opusi. Njihov herojski legimitet, pripadnost kanonu, prozlazi iz brojnih prosudbenih elemenata, među kojima je recepcija jedan od najvažnijih. Žmegaču je prije svega važno kako skladatelji „kao predodžbe, ali i kao repertoar, ili još oštrije, kao roba, funkcioniraju u današnjem europskom glazbenom kanonu na duhovnoj ali i na praktičnoj razini“.

Uobičajena znanja o pojedinim temama Žmegač pažljivo probranim i temeljito argumentiranim detaljima ne samo širi i dopunjuje nego i revidira. Pritom se ne oslanja isključivo na kritičke komentare sekundarnih izvora, nego se ponajprije poziva na primarne izvore, na notni tekst kao zvuk i kao zapis. „Odslušana glazba kao fizička konkretnost i notni zapis kao mjesto provjere te konkretnosti, a ne poprište hermeneutičkih spekulacija na način glazbe za mišljenje, dva su osnovna uporišta Žmegačeva pisma o glazbi.“

Nedjeljko Fabrio kazao je kako je Žmegač među jedanaest pisaca bez kojih bi hrvatska muzikologija ne bi postojala, a jedan je od trojice glazbeno obrazovanih. Iznimnu knjigu ostvario je u tri sloja: najvećim dijelom to je analiza partiture, zatim analiza libreta te privatni dokumenti skladatelja, pisma i intervjui. U analizama Žmegač se ne susteže i oštro kritički pisati o najvećim skladateljima. Katkad ističe mjesta njihova nadahnuća, no pritom zadržava važnu misao o granici između dobra prosjeka i genijalnosti. Fabrio je istaknuo kako osobito mjesto ne samo opsegom u knjizi zauzima Bach, čije stvaralaštvo Žmegač naziva najvećim događajem u povijesti europske glazbe, a njemu posvećeno poglavlje završava citatom Debussyja: „Stari Bach obuhvaća cijelu glazbu.“

Na kraju svečanosti govorio je Žmegač. Stavši pred brojne okupljene baš kao što je „četrdeset godina stajao ispred svojih studenata“, kazao je da velika zasluga za Majstore europske glazbe pripada urednici Vesni Zednik te ekipi Matice hrvatske na čelu s glavnom urednicom Jelenom Hekman. Ideja za Majstore javila mu se još kao gimnazijalcu dok je vozeći se u vlaku iz Slatine u Viroviticu intenzivno čitao Andreisovu knjigu Povijest glazbe. U razlici spram Andreisove namjere da obuhvati što više gradiva, još tada je pomislio kako bi bilo lijepo da čovjek jednoga dana napiše opsežnu knjigu, koja će, oslobođena onoga što se može naći u svakom leksikonu, moći biti intenzivan i poman razgovor o velikim djelima.

Tko je pozvan da se priključi razgovoru koji nam daruje Viktor Žmegač? Odgovor na to daje nam Eva Sedak: „Knjiga će stvoriti sasvim osobite i nove, današnjem vremenu možda i najpotrebnije primateljske krugove u kojima bi trebalo biti mjesta podjednako za glazbene laike kao i vrhunski informirane stručnjake, za znatiželjne ljubitelje kao i specijalizirane praktičare, za senzibilne i obrazovane znalce kao i za one koji misle da malo znaju te se ustručavaju govoriti o čarolijama estetičkog i intelektualnog iskustva glazbe koje im kao strastvenim slušateljima otkriva njihovo prosvijetljeno uho.“

Mirko Cvjetko