Dokumentacija za buduće generacije

Varaždinske barokne večeri ove su jeseni odale počast svojim dvama iznimno važnim sugrađanima glazbenicima, pijanistu Jurici Muraiu i opernoj umjetnici Ruži Pospiš-Baldani, raznovrsnim, ali znakovitim, izdanjima koja prezentiraju njihov dugogodišnji rad, zasluge za razvoj glazbene umjetnosti u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na sudjelovanje u razvoju Varaždinskih baroknih večeri. Riječ je o vrijednim izdavačkim projektima, od kojih je jedan monografski, a drugi diskografski. Riječ je o monografiji Ruža Pospiš-Baldani, hrvatska primadona autorice Jagode Martinčević te dva diskografska izdanja posvećena pijanistu Jurici Muraiu, sakupljenim snimkama njegovih izvedbi na Varaždinskim baroknim večerima.

Oboje umjetnika, upisanih u povijest hrvatske glazbe, djeca su Varaždina i tomu su se gradu redovito vraćali, kamo god su ih umjetnički putovi nosili. Ruža Pospiš-Baldani (1942, Varaždinske Toplice) put je započela u varaždinskoj Glazbenoj školi, a završila posljednjim javnim nastupom 7. listopada 2006. na Varaždinskim baroknim večerima, kada je proslavila 45 godina umjetničkoga rada i oprostila se od svjetla pozornice. Jurica Murai (1927–1999) od samih je početaka bio neizostavni dio Varaždinskih baroknih večeri, sudjelujući u njihovu osnivanju, ali i razvoju tijekom godina aktivnoga muziciranja.

Monografiju Ruža Pospiš-Baldani, hrvatska primadona muzikologinja Jagoda Martinčević napisala je na temelju duga niza godina suradnje, poznavanja, razgovora i druženja s Ružom Pospiš-Baldani. Stoga monografija zrači velikom dozom osobnoga pristupa u načinu obrade biografske građe, vrlo je pristupačna načina pripovijedanja, u kojemu su relevantni podaci prožeti citatima umjetnice same ili pojedinih njezinih suradnika ili učitelja.

Jagoda Martinčević priču je raspodijelila u nekoliko poglavlja koja prate život i rad Ruže Pospiš-Baldani, koncentrirajući se na pojedine ključne trenutke. Među njima posebna mjesta zauzimaju suradnje s trima dirigentima – Lovrom pl. Matačićem, Herbertom von Karajanom i Karlom Richterom, djelovanje u HNK u Zagrebu, prisutnost na Varaždinskim baroknim večerima te uloga Carmen, koja ju je pratila tijekom čitave karijere. Posebno su vrijedni popisi važnijih nastupa, repertoara, snimaka, nagrada te partnera pjevača, dirigenata i redatelja, koji daju pravi uvid u opseg te iznimne glazbeničke karijere. Također valja naglasiti iznimno bogatu fotografsku građu kojom je monografija opremljena, preuzetu iz albuma obitelji Baldani i arhiva HNK u Zagrebu. Dodajmo da se monografija čita u jednomu dahu, što svjedoči o kvaliteti njezine realizacije te o primjerenosti, podjednako stručnjacima u potrazi za informacijama kao i širemu krugu čitatelja, zaljubljenika u glazbu.

Uz desetu obljetnicu Muraieve smrti, njegova supruga Ella Murai i Marijan Kraš priredili su dokumentarnu izložbu o životu i radu uglednoga glazbenika, koja je u predvorju HNK u Varaždinu bila otvorena za posjetitelje tijekom trajanja festivala. Na vrlo pregledan način izložba je predstavila umjetnički put Jurice Muraia, s odabranim programima koncerata, koje je održao diljem Europe i svijeta, izabranim kritikama, s posebnim panoima posvećenim njegovu sudjelovanju na Baroknim večerima. U nekoliko vitrina bile su izložene neke od nagrada, medalja i odličja koja je primio, knjige i publikacije o Muraiu te partiture koje je redigirao i diskografska izdanja koja je snimio. Posebno je zanimljiva bila fotografska dokumentacija Jurice Muraia s obitelji, suradnicima i prijateljima, a koliko je zapravo napravio u umjetničkome životu, posvjedočili su popisi njegovih diplomanata, nastupa uz dirigente i orkestre te djela koja je praizveo, osobito ona hrvatskih skladatelja.

Izložbi su pridružena i dva diskografska izdanja, realizirana ovom prigodom. Jedan kompaktni disk dio je serije izdanja Baroknih večeri, koji je festival objavio u suradnji s udrugom Aulos i HRT-om, a drugo izdanje objavila je kuća Croatia Records u okviru svoje serije Veliki hrvatski interpreti. Na izdanju Baroknih večeri uključene su Sonata iz Bachove Muzičke žrtve (snimka iz 1976), Ebnerova Sonata u C-duru (1984), Scarlattijeva Sonata (1980), Bachova Sonata za violinu i čembalo br. 4 u c-molu (1979) i Koncert za klavir i orkestar br. 5 u f-molu (1995), dok su na izdanju Croatia Recordsa odabrane Scarlattijeve sonate za čembalo (1980) te Händelova djela – Suita u F-duru i Suita u g-molu te Preludij, menuet i arija s varijacijama u B-duru (snimka iz 1985).

Pojedine interpretacije nedvojbeno nose pečat vrhunske kvalitete i vremena u kojemu su nastale. No kvaliteta glazbenoga sadržaja takva izdanja temeljna je, ali ne i jedina bitna komponenta.

Svako takvo izdanje mora zadovoljiti i druge kriterije koje traži diskografsko tržište, a riječ je, konkretno, o lekturi i korekturi popratnih tekstova. Naime, čak i minijaturni jezični propusti, poput pogrešno napisanih imena skladatelja, tiskarskih pogrešaka i slično, bacaju sjenu na kvalitetu cjelokupnoga izdanja. O jeziku tekstova obaju izdanja trebalo je povesti više računa jer tek dokumente koji su i u tom smislu besprijekorno načinjeni možemo nazvati vrhunskima, te ih s ponosom ostaviti za buduće generacije.