Češka dobitna kombinacija

Varaždinske barokne večeri, naš jedini festival klasične glazbe koji je od prvih dana dosljedno stilski koncipiran, odvijale su se od 18. do 28. rujna 2009. po 39. put u našoj nekadašnjoj sjevernoj prijestolnici, čije su palače i urbanistički raspored u staroj jezgri ostale sačuvane iz 18. stoljeća. Ljupka urbana jezgra, u kojoj se s pravom ovih dana odvija projekt Grad kao robna marka, u deset je dana ugostio doista vrhunske naše i inozemne glazbenike i ansamble. Uvjet umjetničkog ravnatelja, varaždinskoga skladatelja i pedagoga Davora Bobića, bio je samo njegovanje povijesno osviještene interpretacije glazbe 17. i prve polovice 18. stoljeća. Ove je godine zemlja partner bila Češka, s kojom Hrvatska u povijesti ima čvrste, osobito glazbene veze; mnogi su se hrvatski glazbenici školovali u Brnu i Pragu, a češki su kao proslavljeni skladatelji i pedagozi dolazili ovamo osnivati glazbene škole. Posebna se češka kolonija skladatelja, koju je pokrenuo Jan Křtitel Vańhal, u 18. stoljeću okupila u Varaždinu i tamo stvarala svoja najvažnija djela.

Nakon uvodnog oratorija Brončana zmija Jana Dismasa Zelenke u izvedbi solidnoga češkog ansambla Inegal, varadžinske su povijesne prostore ispunjavali zvuci Hrvatskog i Helsinškog baroknog ansambla, Ansambla Responsorium i Varaždinskoga komornog orkestra, novoosnovanog varaždinskog baroknog ansambla Camerata garestin, trija slavnog njemačkog lutnjista Lutza Kirchhofa i orguljaša Gerharda Weinbergera. Grad i festival obogatili su naš povijesni glazbeni instrumentarij novim glazbalima – potaknuli su naše ugledne graditelje instrumenata na izradu raritentnih glazbala, kopija sačuvanih povijesnih primjeraka. Tako je u salonu obitelji Cecelja 20. rujna u interpretaciji argentinskog lutnjista i gitarista Eduarda Egüeeza prezentirana nova teorba, donacija Varaždinskim baroknim večerima hrvatskoga graditelja žičanih instrumenata Alojzija Sedera. A drugo je predstavljanje bilo na rasporedu u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu na recitalu Višnje Mažuran, koja je djela ovogodišnjih skladatelja-obljetničara Händela, Purcella i Haydna izvodila na novom čembalu izrađenu za potrebe festivala u radionicama hrvatskih graditelja instrumenata s tipkama Antuna Maloseje i Zlatka Pavlinića, što je financirao Grad Varaždin.

Žiri 39. varaždinskih baroknih večeri u sastavu Zdenka Weber, predsjednica, članovi Ella Murai, Višnja Požgaj, Nataša Maričić i Andrew Benson Wilson, imao je težak zadatak od sjajnih izvođača odabrati najbolje. Odluku je donio 27. rujna, nakon posljednjega koncerta festivala, da dvije središnje nagrade podijele dva dobitnika. Nagradu Ivan Lukačić ravnopravno je dodijelio češkom ansamblu Collegium Marianum za koncert održan 27. rujna u crkvi Sv. Nikole i finskom Helsinškom baroknom orkestru za koncert održan 21. rujna u istoj crkvi u Varaždinu. Dodijeljene su dvije nagrade za najbolju izvedbu ansambla jer nagrada istoga imena za poseban prinos hrvatskoj muzikologiji ove godine nije dodijeljena. Za razliku od toga, nagradu Jurica Murai za najbolju interpretaciju solista ili manjeg ansambla ove godine iznimno dijele poljska sopranistica Jolanta Kowalska, koja je nastupila s kontratenorom Paulom Esswoodom i čembalistom Pavlom Mašićem u dvorcu Trakošćan 26. rujna i njemački Vokalni ansambl Amarcord, koji je nastupio 24. rujna u Sv. Nikoli u Varaždinu. Nagrada Kantor, koju dodjeljuje politički dnevnik Vjesnik za najbolju interpretaciju djela Johanna Sebastiana Bacha, pripala je još jednom sjajnom češkom ansamblu Musica Florea i solistima flautistu Mareku Špelini i sopranistici Susanne Rydén. Nagrada se dodjeljuje za izvedbu kantate Non sa che sia dolore BWV 209 u sklopu koncerta Johann Sebastian Bach i glazbene dragocjenosti baroknog Praga, održana 25. rujna u crkvi Sv. Nikole.

Republika Češka na ovogodišnjim se Večerima uistinu dokazala kao odlična zemlja partner. Njezini su ansambli već tradicionalno povijesno osviješteni, glazbenici mahom školovani u vodećim svjetskim središtima te vrste glazbovanja, a maštovitost i znatiželja dovoljno su im snažne za istraživanje uvijek novoga repertoara. To se sjajno poklopilo i s tradicijom festivala da predstavlja ne samo poznata nego i sasvim nepoznata, zaboravljena djela barokne epohe. Središnji je događaj bila hrvatska praizvedba novootkrivene Vivaldijeve opere Argippo u varaždinskom HNK, pri čemu je Varaždin bio tek drugi grad gdje je to djelo izvedeno izvan čeških granica. Pronalazač je bio i rekonstruktor te umjetnički voditelj interpretacije – dirigent, muzikolog i čembalist Ondřej Macek, koji je prije tri godine tu Vivaldijevu operu pisanu za Prag pronašao u njemačkom Regensburgu. Smještena u egzotični ambijent dalekog istoka, jako popularan u Vivaldijevo doba, radnja obiluje motivima ljubavi, ljubomore, časti i zamjene identiteta, tako tipičnima za baroknu operu. Partitura je puna vivaldijevskih virtuoznih fraza, ukrasa i raspjevanih linija koju je kostimiranoj poluscenskoj izvedbi donijelo petero mladih čeških pjevača uz eksplozivno interpretiranje ansambla Hofmusici na kopijama izvornih glazbala.

Prepuna je crkva Sv. Nikole posljednje večeri festivala, u nedjelju 27. rujna, uz ovacije, na nogama ispratila češki ansambl Collegium Marianum, koji se istaknuo posebno blagim i toplim tonom na drvenoj flauti, pozitivu i gudačima, za razliku od prethodnih sastava koji su više njegovali britke i oštre vrste zvukovnosti. Program pod nazivom Glazba u praškoj katedrali bio je pun suvremenih izvedbi djela iz arhiva koje su glazbenici prvi put izvodili. Tako smo upoznali Prag kao povijesno međunarodno kulturno središte: uz češka imena s kraja 17. i početka 18. stoljeća tamo su djelovali i izvodili se ne samo Vivaldi nego i ostali vodeći talijanski, njemački i francuski skladatelji. Uz proširene inačice crkvenih sonata, u duhovnim arijama i motetima šesteročlanom ansamblu na povijesnim glazbalima pridružio se i vrstan francuski kontratenor Damien Guillon, čiji se topao glas skladno stopio s oblim instrumentalnim zvukovljem kojim je upravljala voditeljica lirske geste Jana Smeradova na drvenoj flauti.

Varaždinske barokne večeri ove su se godine dokazale ne samo kao stilski obilježen festival nego i kao jedna od rijetkih, kvalitativno i koncepcijski dovedenih do kraja, priredbi u našoj zemlji. Iduće godine slave četrdesetu godinu postojanja i neprekidna održavanja, što će biti obilježeno i dolaskom u Varaždin vodećih predstavnika barokne glazbene scene, talijanskog Il Giardino Armonico.