Bez sadržaja

Spiro Scimone originalni je glas novoga talijanskoga teatra – tako su toga dramatičara i redatelja najavljivali umjetnički ravnatelji Festivala svjetskoga kazališta Ivica Buljan i Dubravka Vrgoč, koji su njegovu Kuvertu uvrstili u, inače izvrstan, program festivalskoga sedmog izdanja. Zbog tih najava očekivali smo mnogo – osobito zato što se talijanski teatar u posljednja dva desetljeća s ikonoklastičkom skupinom Societas Raffaelo Sanzio ili redateljem snažna poetičnoga scenskog izraza Pipom Delbonom nametnuo kao snažan i važan glas novog europskog kazališta, prepoznatljive estetike i inovativnoga pristupa. No Sicilijanac Spiro Scimone i njegova skupina Scimone Sframeli (koju je osnovao s Franceskom Sframelijem), barem sudeći prema Kuverti, tom krugu kazališnih inovatora ne pripadaju. Njegov komad, prikazan 23. i 24. rujna u Zagrebačkom kazalištu lutaka, ne nudi ništa novo, ništa što majstori pisane riječi tijekom cijeloga dvadesetoga stoljeća, od Kafke do Becketta i Pintera, nisu već napisali. Riječ je o sadomazohističkim i narcističkim predstavnicima vlasti smještenima u naizgled nestvaran, nadrealan svijet u kojemu se ljudi kažnjavaju ako ne nose na glavi tupe, a zapravo ističući i karikirajući apsurdnu svakodnevicu koja nas okružuje, osjećaj bespomoćnosti i egzistencijalne nesigurnosti koji nam se u posljednje vrijeme sve više uvlače pod kožu. Batine nas najbolje uče demokraciji, poručuje Scimone, koji zajedno s redateljem Sframelijem kritizira vlast i njegovu birokratsku strukturu. „Pazi što govoriš, jer sve se može okrenuti protiv tebe“ – kao da je osnovna misao toga teksta i predstave u kojoj nevini ne postoje, svatko ima putra na glavi. No koliko je god sve o čemu su progovorili vrlo aktualno, njihova kritika doimlje se naivno i pomalo površno. Budući da za istu tematiku postoje izvrsni uzori u povijesti književnosti, ali i kazališta, nije dovoljno ispisati nekoliko apsurdnih prizora i osmisliti nekoliko grotesknih likova da bi se prikazala grozota stvarnog svijeta i nemilosrdni mehanizmi moći koji ponižavaju, proždiru i melju sve pod sobom. Zato će Kuverta biti jedina predstava bez većega značenja na ovogodišnjem Festivalu svjetskog kazališta.