Azbest – iz Lisinskog

Kada se potkraj prošle godine obilježavala 35. obljetnica otvaranja Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, znalo se (a sada se još bolje zna!) što ta izvrsna i lijepa koncertna dvorana, nazvana i Palačom glazbe, znači za kulturni i društveni život Zagreba i Hrvatske. Lisinski je u desetljećima svoga djelovanja bio i kongresni centar. Od lani i domaćin prijenosa iz njujorške opere Metropolitan. U koncertnoj dvorani mogu se održavati i kongresi, dok se u kongresnim dvoranama ne može prirodno koncertirati. U to doba ponosa i slave malotko je mislio što se može dogoditi ako Lisinski neko vrijeme bude nesposoban za svoju osnovnu funkciju. I to ne zbog neke prirodne nepogode ili neočekivana događaja, nesretnog slučaja, već zbog nečega na što se moglo misliti i prije, primjerice prije nekoliko godina, kada je dvorana temeljito tehnički uređivana (uključivo i s novim sjedalicama). Nije to očito bilo jasno ni kada se pri kraju prošle koncertne sezone obznanilo da je glazbena palača oboljela od azbestoze. Upućeni su iskazivali da je azbestoza posljedica građevinske prakse uobičajene u vrijeme izgradnje, početkom sedamdesetih godina.

Organizatori koncertnih priredaba pripremali su tijekom ove godine sezonu 2009/2010. i trudili se, u okviru mogućnosti, ugovoriti što zanimljivije programe. Kad je pri kraju lanjske koncertne sezone, uoči ljeta, obznanjeno da će početi radovi na izlječenju, pesimisti su se počeli pitati – hoće li ujesen na vrijeme moći početi koncertna sezona u Lisinskom? Kad je postalo jasno de neće, organizatori priredbi, ponajprije simfonijskih koncerata, počeli su mučnu potragu za prostorom u koji će smjestiti već ugovorene nastupe, pa i uglednih svjetskih orkestara. I vrlo je brzo postalo razvidno da u Zagrebu takva prostora nema.

U minulih 35 godina nije izgrađena nijedna, makar i manja koncertna dvorana, u Zagrebu su građene samo kongresne i sportske dvorane. A u njima se ne može prirodno slušati (bez posredovanja mikrofona i ozvučenja) muziciranje velikih orkestara.

Ugovoreni se koncerti vjerojatno neće otkazivati, ali će se odvijati u nepogodnim, za glazbu gluhim prostorima ili s razglasom. A to je tek isprika za uskraćene doživljaje glazbenih ostvarenja.

Zagrebu je stoga nužno potrebna još jedna, makar i manja, ali koncertna dvorana! Da se ovo ne ponovi! A Lisinskom želim još mnoga ljeta čistoga glazbenog užitka kakav najavljuje od 16. listopada, plakatima Lisinski AZtheBEST.

Miljenko Jelača