Vijenac 406

Glazba

FESTIVAL KOMORNE GLAZBE JULIAN RACHLIN I PRIJATELJI

Vrhunski dometi

SANJA DRAŽIĆ

I drugi tjedan Festivala komorne glazbe Julian Rachlin i prijatelji imao je zgusnut tempo događanja, što znači da je od ponedjeljka do subote bio samo dan predaha.

Ponedjeljak. Pamtit ćemo ga po novoj umjetnici na festivalu. Gruzijska klaviristica Kathia Buniatishvili pripada u najzapaženije i najzanimljivije umjetnike koje je Dubrovnik ugostio u posljednje vrijeme. Iako je trebala nastupiti i na završnom koncertu, festival je napustila ranije. Večer je sadržavala četiri skladbe, u prvom dijelu Schumannove Prizore iz bajke koje su izveli klaviristica Sophie Rachlin i violist Lawrence Power te Šostakovičev Klavirski trio br. 2 u e-molu, op. 67 s klaviristicom Kathiom Buniatishvili, violinistom Gidonom Kremerom i violončelisticom Giedre Dirvanauskaite, također novom sudionicom, koja je nastupila samo ovom prigodom. U drugom dijelu čuli smo Pet komada iz Romea i Julije Sergeja Prokofjeva (obrada V. Borisovski), koja su odsvirali klavirist Richard Hyung-ki Joo i violist Lawrence Power te Franckov Kvintet u f-molu za klavir i gudače u interpretaciji klaviristice Buniatishvili, violinista Kremera i Janine Jansen, violista Juliana Rachlina i violončelista Mische Maiskog. Najbolje izvedena skladba bio je Šostakovičev Trio zbog najjačeg umjetničkog naboja i najboljeg suzvučja instrumenata. Napomenimo da je koncertu prisustvovao Krzysztof Penderecki, od prošle godine stalni skladatelj festivala.

Utorak. Dvije su promjene: zbog vjetrovita vremena koncert je premješten u Revelin, a prva točka programa, Pendereckijeva Ciaccona, odgođena je za sljedeću večer. Pa smo čuli Mendelssohnov Klavirski trio br. 1 u d-molu, op. 49 s klaviristicom Polinom Leschenko, violinistom Rachlinom i violončelistom Maiskim, i nakon stanke Dvořakov Klavirski kvintet br. 2 u A-duru, op.82, koji su izveli klaviristica Leschenko, violinistice Jansen i Julia-Maria Kretz, violist Rachlin i violončelist Maisky. Iako akustika Revelina baš i ne odgovara zahtjevima manjih komornih sastava, večer nam je, pogotovo Dvořakova glazba, pružila mnoge užitke.

Srijeda. Svjetska praizvedba Ciaccone za violinu i violu Pendereckog s violinisticom Janine Jansen i violistom Julianom Rachlinom našla se na početku večeri u Kneževu dvoru. Sudeći po reakciji skladatelja čija je prisutnost uveličala sam po sebi važan i jedinstven trenutak, praizvedba je postigla uspjeh. I sljedeća je skladba iz Pendereckijeva pera, a riječ je o Sonati za violinu i klavir br. 2. Klaviristica Kathia Buniatishvili dominirala je nad violinističkom dionicom Juliana Rachlina, koja je prečesto bila odveć silovita i agresivna. Ali ne zaboravimo da je sviranje dvadesetdvogodišnje Kathie Buniatishvili izvanserijsko i nesvakidašnje. Što se pokazalo i u Klavirskom triju u a-molu, op. 50 Čajkovskog, za izvedbu kojega su joj se pridružili Rachlin i Maisky. I to je bila najjezgrovitije izvedena skladba večeri u kojoj je redoslijed točaka dobro posložen.

Petak. Već tradicionalno, Rachlinov festival priređuje Koncert u bijelom na kojem su i publika i izvođači odjeveni u bijelo. Ove godine to je bio pretposljednji koncert Festivala, održan također u Kneževu dvoru. Händelova Trio-sonata u g-molu, op. 2, br. 6 na koncertnom je podiju udružila majku i sina, klaviristicu Sophie Rachlin i violinista Juliana Rachlina, te Julianova učitelja, violinista Borisa Kuschnira. Oni su to djelo uvježbavali na početku Julianove karijere, pa njegovo uvrštavanje u program ima sentimentalnu vrijednost. Chaussonov Koncert za klavir, violinu i gudački kvartet, op. 21 predstavio nam je dva nova festivalska imena. To su klavirist François-Frédéric Guy i Kvartet Kopelman (čiji je Kuschnir član). Oni su uz Rachlina izveli djelo skladatelj kojega se, neopravdano, rijetko nalazi na programu. Najmanje dojma pružio nam je Gudački kvartet br. 2 u F-duru Čajkovskog. Kvartet Kopelman lišio ga je elegancije i mekoće i često se robusno odnosio prema pjevnim temama. Ali su nas zato oduševili Šostakovičevi Preludij i Scherzo za gudački oktet u izvedbi Kvarteta Kopelman (violinisti Rachlin i Alexandra Soumm, novo ime, violist Power te violončelistica Alisa Weilerstein, također nova umjetnica).

Subota. Večer na kojoj smo se oprostili sadržavala je dva gudačka okteta i bila veličanstvena završnica. U prvom dijelu čuli smo Oktet za gudače u C-duru, op. 7 koji je rumunjski skladatelj Georges Enescu napisao kad mu je bilo devetnaest godina. I ta je skladba najbolje ostvarenje na ovogodišnjem festivalu jer je odličan spoj vrhunske interpretacije i osebujne skladateljske invencije. Izveli su je su violinisti Jansen, Soumm, Kretz i Alexander Sitkovetsky, novo ime, violisti Rachlin i Power te violončelisti Jens Peter Maintz, također novo ime, i Weilerstein. A opus Felixa Mendelssohna, zastupljen gotovo na svakom koncertu, što objašnjavamo 200. obljetnicom rođenja, našao se i na samu kraju festivala. Oktet u Es-duru, op. 20 Mendelssohn je napisao sa šesnaest godina. Izveli su ga gotovo svi izvođači iz prvoga dijela (Rachlin je violu zamijenio violinom, Sitkovetsky nije nastupio, a drugi violist bio je Igor Sulyga, član Kvarteta Kopelman) i dostojno je zaokružio tu glazbenu manifestaciju.

Ukratko, i 9. festival komorne glazbe Julian Rachlin i prijatelji doveo je raznolik program i brojne vrhunske umjetnike. Šteta je što ni ovom prigodom nije uvršteno djelo nekoga hrvatskog skladatelja kao ni hrvatski umjetnik, čime bi veza između festivala i Grada bila još jača. Festival njeguje brojne detalje kao što su uručivanje cvijeća slušatelju koji je kupio prvu ulaznicu. Ili darivanje hrvatskom Unicefu, pa je i ove godine Sir Roger Moore, Unicefov ambasador dobre volje, uručio 36.000 kuna za djecu s poteškoćama u razvoju. Ali slave se i rođendani. Dirigentu Leonardu Slatkinu, koji je te večeri sjedio u publici, brojni izvođači su, kao dodatak, izveli Igudesmanovu skladbu nadahnutu poznatom pjesmom Happy Birthday. Na večeri Violine svijeta svi su sudionici večeri darovali Igudesmanovu Happy Vivaldi ili Četiri godišnja doba za četiri minute napisanu za Lady Christine Moore. A Koncert u bijelom bio je posvećen rođendanu Borisa Kuschnira. Uz odličnu organizaciju, svrsishodne programske knjižice, šarmantne hostese koje su elegantno uručivale prekrasne cvjetne aranžmane, ovogodišnji festival priskrbljuje visoku ocjenu u svakoj komponenti. A izrazito brojna publika koja je iz večeri u večer vjerno pratila glazbena događanja i nerado se opraštala s umjetnicima čak i nakon glazbenih dodataka najbolji je dokaz svega spomenutog.

Vijenac 406

406 - 24. rujna 2009. | Arhiva

Klikni za povratak