Slavonija, fiš i još ponešto

U ovome broju osječka Književna revija objelodanjuje kratke priče osmero autora slavonske književne scene.

Ivana Šojat (Unterstadt) opisuje osobni i i obiteljski kaos, bijes zbog negovorenja, protragu za utočištem od nezaborava. Anđelko Mrkonjić (Katedrala prostoduha) piše o poslijeratnoj svakodnevici i birtiji kao jedinoj sigurnoj i točki promatranja stvarnosti. Iva Hlavač (I obični ljudi imaju snove) pokazala je izniman smisao za izbor motiva i spretnost u tkanju priče, opisivanje nesklada između ja i svijeta, očekivanja i besmisla, bijega, izgubljenosti i, povrh svega, samoće. Tomislav Mišir (Kako je doktor Orvoši nadmudrio partijsko rukovodstvo) u nekoliko ulomaka povezanih istim likom slika drugu stranu i druge ljude jednoga pošloga, partijskoga, vremena. Ratni profiteri i druge istinite priče Saše Begović suvremena su intimistička i na trenutke gotovo lirska proza. Ninoslav Marinković (Društvo za ohrabrivanje samoubilačkih namjera) šarmantno piše o malim, ali i ozbiljnijim problemima u trapericama, problematizirajući ujedno i pisanje samo. Janko Dimnjaković (Madonna Maradona) nudi nam duhovit, iako ispod površine ne tako lagan koktel Madonne, Castra i Maradone, Bin Ladena i britanske kraljice, Jamesa Bonda, Cezara i Windowsa. Dvije humoreske Zorana Timarca prave su ribičke priče iz kojih progovara Slavonija, i izrazom i duhom.

U ovoj Književnoj reviji objavljena je i poezija Jadranke Galiot, eseji Tomislava Žigmanova (Auto- i inorecepcija suvremene hrvatske književnosti u Vojvodini) i Jaroslava Pecnika (Uloga i značaj Čehoslovačke Legije u borbi za državnu neovisnost i samostalnost) te kritike Katice Čorkalo Jemrić (Pjesnikinja srcem i duhom-po naturi) i Nevenke Nekić (Rajzl, Adam: Zvonik Eve Šimunove).

Broj je zaključen dvama sjećanjima, na dramsku glumicu, prvakinju operete i mjuzikla i opernu solisticu Gitu Šerman-Kopljar (1930–2009) i Ivu Čamagajevca (1946–2009), akademskoga slikara i grafičara.

NIKA ŠTRIGA