Rezolucija – za skidanje i uguravanje glava

Već sam u više navrata napomenula kako povremeno pišem „po željama“ (ovo ipak nije poziv da nahrupite). Kolegice i kolege, bivši studenti, znanci, pa i nepoznati ljudi znaju me zamoliti da razjasnim neke riječi – što znače i/ili odakle dolaze. Tako sam pisala o tanjuru, bljuzgavici, bradavici, a sada su me suradnici iz Vijenca zamolili da napišem koju o rezoluciji. Naime, danas mladi ljudi, koji inače nisu baš neki znalci, a još manje fanovi, povijesti 20. stoljeća, imaju puna usta rezolucije. Ona im očito znači nešto drugo nego povjesničarima i politolozima. No kad je posrijedi ista riječ, negdje ipak – uz današnje sve češće značenje imenice rezolucija – odjekuje i ono, s gledišta povijesti, ne tako davno.

Za početak tek kraći repetitorij o rezoluciji u dosadašnjem značenju. Kako sam se u više navrata osvjedočila da mlade generacije o europskoj povijesti 20. stoljeća (da je samo to!) ne znaju baš mnogo, evo samo glavnih koordinata u koje rezoluciju možemo smjestiti.

U povijesti država bivše Jugoslavije, pa tako onda i Hrvatske, jedna je rezolucija imala presudno značenje – ona Informbiroa. Komunistički informacijski biro (Kominform) bio je nastavak Kominterne (Komunističke internacionale), koju je Staljin pod pritiskom velikih sila raspustio 1943. u vrijeme najžešćih ratnih sukoba. Informbiro je nastao kao protuteža zapadnjačkom političkom bloku, koji je iz rata izašao kao pobjednik, no obuhvaćao je i organizacije Komunističke partije i u nekim zapadnim zemljama (npr. Francuskoj i Italiji). Naime, i komunistički blok, predvođen SSSR-om, kao još jedan pobjednik u ratu, tražio je načine kako da ponovno ujedini komunističke režime nakon raspada Kominterne. Informbiro je imao tri faze: prvu, od 1947. do 1948, kada se sovjetski utjecaj sve više širi po zemljama u kojima je bio jak radnički pokret i vlade proizašle iz takve orijentacije; drugu, od 1948. do 1953, kada je oštrica bila uperena protiv Komunističke partije Jugoslavije, koja se nije htjela podčiniti njegovu diktatu, te treću, od Staljinove smrti 1953. do 1956, kad je već nastupio proces destaljinizacije, što je bio i poraz samog Informbiroa.

Bilo je nekoliko rezolucija Informbiroa protiv KPJ i Tita, no kad mislimo na „onu pravu“, mislimo na ocjenu zasjedanja Informbiroa u Bukureštu 1948. godine, kada su Ždanov i Maljenkov rekli delegatima kako raspolažu pouzdanim informacijama da je Tito eksponent imperijalističkih sila i da mu je zadatak razbijanje jedinstva KPJ. Rezolucija Informbiroa, poznata danas samo pod tim imenom, zvala se zapravo O stanju u KPJ. Druga Rezolucija Informbiroa protiv KPJ (iz Budimpešte 1949) barata još težim i nimalo biranim riječima protiv jugoslavenskog rukovodstva. Zaredali su montirani politički sudski procesi i masovna uhićenja istaknutih pripadnika komunističkih partija u zemljama Istočnoga bloka, a u Jugoslaviji pod geslom da takvi ne podržavaju svoj CK, nego se priklanjaju Informbirou i SSSR-u. Ubrzo je to bila i dobra prilika da se vodstva tih zemalja riješe nekih i njima nepoćudnih ljudi. Kao što je i samim jugoslavenskim vlastima Goli otok poslužio ne samo kao mjesto „kažnjavanja informbiroovaca“ nego i razračunavanja s mnogim neistomišljenicima. Procjenjuje se da je na Golom otoku kosti ostavilo između 3000 i 5000 ljudi. No time se ovdje neću baviti.

Rezolucija je, naravno, u političkom jeziku (i bez blokovskoga naboja) česta riječ i danas. Upravo smo se u stvaranju hrvatske države 1990-ih godina naslušali o mnogim rezolucijama UN-a, koji kao krovna organizacija država i takvim mehanizmom nastoji riješiti neke sukobe među državama članicama. Jer rezolucija i jest odluka, zaključak (nekoga sastanka, komiteta, skupštine i sl.), proglas, rješenje (solucija) itd. o pitanjima od općeg interesa. Oni koji donose rezolucije (dokumente koji obvezuju) moraju biti rezolutni – dakle odlučni, hrabri, odrješiti, odvažni, smioni, postojani, čvrsti, srčani, prisebni, sabrani, pribrani. I u rezoluciji, i u rezolutnima, i u rezolutnosti vrlo se jasno razabire lat. resolvere, no još prije toga glagola osnovni glagol solvere, koji može značiti svašta: riješiti, razvezati, otvoriti; platiti, namiriti, izvršiti, ispuniti; izbaviti, osloboditi; razriješiti, rastaviti; dokinuti, odagnati, rastjerati. Re upućuje na ponavljanje radnje osnovnoga glagola, pa resolvere znači pak: opet odriješiti, otvoriti; rastaviti, rastopiti; omlitaviti, umoriti se; ukinuti, uništiti; rastjerati, svršiti; osloboditi i sl.

Današnje vrlo često značenje rezolucije (engl. resolution, razlučljivost) odnosi se na elektroniku. To je: 1. najmanja promjena u valnoj dužini koju spektrometar može razlikovati, 2. stupanj razlučivanja slike na elementarne jedinice, tj. točke kao osnovne jedinice slike na zaslonu; broj točaka na zaslonu od kojih se sastoji slika; umnožak broja točaka prikazanih na zaslonu vodoravno i okomito, 3. preciznost tiskanja pisača koja se mjeri u točkama po jedinici dužine. Oni koji se u sve to razumiju bolje od mene barataju pikselima (engl. pixel), što i jest točka, najmanja jedinica mozaične slike na zaslonu koja se može spremiti, prikazati ili adresirati. Piksel je kratica engleske riječi picture cell, odnosno picture element. Naime, slika na zaslonu podijeljena je na retke i stupce, sastavljena je od točaka, kvadratića ili ćelija, a svaka od njih predočuje 1 piksel.

Kako vidimo, rezolucija danas uključuje u svoja značenja i zaključivanje i razlučivanje, no ono što ja iz povijesti i iz sadašnjosti mogu zaključiti jest: ona je u jednom razdoblju ljudima vrlo doslovno skidala glave (bolno), a u drugom, današnjem, ugurava glave u što oštriju i precizniju sliku (bezbolno).