Zvonimir Puljić (1947– 2009)

Bijah Lovro, pastir mnoštva ovoga grada.

Tako glasi nadgrobni natpis na sarkofagu splitskoga biskupa Lovre, tamo pred krstionicom Svetog Ivana, nekoć Jupiterovim hramom. I na grobu Zvone Puljića moglo bi slično pisati, jer bio je pastir mnoštva ovoga Splita, Splita naših najnovijih hrvatskih dana.

Bio je pastir u ulozi gradonačelnika, predsjednika izvršnog vijeća, predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Splita, člana glavnog odbora HDZ-a, saborski zastupnik... U Matici hrvatskoj bio je predsjednik nadzornog odbora, sve do njegova shodnjeg dana, kako se kaže na Bolu, gdje je preminuo.

Zvonimir Puljić pošao je na put, kud za vazda gre se, umoran od napora za opće dobro, umoran od služenja hrvatskoj domovini bez ostatka. Uputio se prema drugoj obali, ostavivši za sobom uzor domoljublja, čovjekoljublja, miroljublja.

Kada bih ga trebao opisati nekomu tko ga nije poznavao, sigurno bih kazao:

Zvonko je bio promišljen i zamišljen čovjek, nije tražio svoj interes, nego je uvijek želio prepoznati što je to vrijedno za opće dobro i dobro za Hrvatsku, grad i narod.

Njegovo djelovanje u Matici hrvatskoj potvrđuje njegovu ljubav prema hrvatskoj kulturi. Biti članom Matice hrvatske za njega je značilo ljubiti Hrvatsku kroz hrvatsku kulturu, kroz sva djela umjetnosti i znanosti, oko kojih se u Matici već treće stoljeće ulažu snage srca i uma naših hrvatskih odličnika duha.

Uzor koji je urezao u pamćenje suvremenika kao političar, pregovarač, gradonačelnik Knina i Splita i sve drugo bit će nadahnuće hrvatskim ljudima u njihovu pregalaštvu za procvat jedine domovine Hrvatske. Bio je svjestan da sve što je činio nije bilo samo od njegove volje.

U zagrljaju s Hrvatskom grudom snivaj svoj hrvatski san.

Josip Botteri Dini