Vrla Nova Istra

Priznat i nagrađivan tromjesečnik Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika opravdava svoj status odgovornim pristupom temama i izborom kvalitetnih radova u rubrikama koje pokrivaju široko humanističko područje književnosti, kazališta, filozofije, kritike, prijevodne književnosti.

Književnost je zastupljena djelima suvremenih autora različitih generacija, žanrovskih određenja i poetskih koncepcija. Uvršten je izbor poezije Slavka Jendrička, Ružice Cindori i Roberta Roklicera, kratke proze Irene Lukšić, prozni ulomak Stjepana Vukušića Višesmjerne priče, Dvije priče Drage Orlića te kratki (ali dojmljivi!) zapisi Morin Kudić.

Središnji dio časopisa posvećen je Zvani Črnji, književniku, prevoditelju, političkom aktivistu, publicistu, esejistu i ponajviše čakavcu. Radovi Vesne Begić (Prevoditeljski rad Zvane Črnje), Borisa Domagoja Biletića (Va našen zajike), Darka Dukovskog (Črnja i Hrvatsko proljeće), Jelene Lužine (Autentičnost Črnjina esejističkog diskursa), Daniela Načinovića (Črnja i obzori jedne antologije) i Milorada Stojevića (Zvane Črnja i hrvatsko pjesništvo) posveta su njegovoj osobi i djelu, pokrivajući i upućujući u svu širinu njegovih nastojanja i kulturno-umjetničkih ostvarenja.

U ovome broju Nove Istre objavljena su i dva prepjeva, i to jedanaestoga, često smatrana najljepšim, pjevanja Tassova Oslobođenoga Jeruzalema akademika Mirka Tomasovića te lirike Jesi li sama noćas? suvremenoga slovenskoga autora Franje Frančiča, koji potpisuje Puležan Goran Filipi.

Robert Posavec ogledom Nepripadanje, subverzivnost, identitet pokušava nadoknaditi „uporno previđanje i zanemarivanje poetike djela Daše Drndić“ nadvladane širim ukalupljivanjem autorice u žensko pismo (kao književnopovijesnu i književnoteorijsku kategoriju).

Katica Čorkalo piše o Vjekoslavu Kalebu kao piscu Dalmatinske zagore, u čijim je djelima zavičajno ne samo izvanjski motiv nego i podloga kritici, humoresci i intimnom doživljavanju.

Filozofsku temu ovoga dvobroja, Ricoeurovu hermeneutiku imaginacije, obrađuje Jadranka Brnčić.

Mirjana Bračko piše o 200. obljetnici Guignolove pojave na pozornici. Taj drveni lutak postao je legendom ne samo dječjih matineja nego i otmjenih salona, francuski nacionalni ponos i neizostavni termin lutkarskoga kazališta.

U rubrici Zavičaj Jasenko Zekić obnavlja uspomenu na trideset godina pulskoga tramvaja (1904-1934).

Božidar Alajbegović kritički se osvrće na romane Pavla Pavličića Literarna sekcija i Irene Lukšić Nebeski biciklisti, Darija Žilić na pjesničku zbirku Slavka Jendrička U kući malih pustinja te putopis Novi zapisi s koljena Marine Šur-Puhlovski, a Slaven Bertoša na zavičajne monografije Lovorke Čoralić Iz prošlosti Boke: odabrane teme i Julijana Sokolića Ruke moje matere.