Vijenac 404

Glazba

60. dubrovačke ljetne igre, glazbeni program, post festum

Uspješna obljetnička sezona

Miljenko Jelača

slika

Ovim pregledom post festum podsjetit ću kronološkim redom, da ostane zabilježeno za budućnost, na ono što smo slušali tijekom 47 festivalskih večeri.

Uz uobičajene glazbene sadržaje svečanog otvaranja – državnu himnu Lijepa naša domovino Josipa Runjanina i Antuna Mihanovića, dubrovačku poskočicu Linđo i Himnu slobodi Jakova Gotovca na stihove Ivana Gundulića uz koju se podiže barjak Libertas, koju su izvodili glazbenici Zagrebačke filharmonije i zborovi HNK iz Splita te dubrovački komorni i zbor Libertas slušali smo i jedan operni napjev, ariju iz opere Medeja Luigija Cherubinija, koju je pjevala njemačka sopranistica Nadja Michael kao poveznicu otvaranja s prvim koncertom.

Na prvom koncertu 11. srpnja svirao je tradicionalno orkestar Zagrebačke filharmonije. No dok je ranijih godišta taj orkestar izvodio pod palicama istaknutih dirigenata reprezentativna djela orkestralne literature, ove je godine kao i lani bio tek pratnja opernim pjevačima. Prvi festivalski koncert, održan na poprištu svečanog otvaranja ispred crkve Sv. Vlaha pred brojnim auditorijem, ostvaren je kao i svi takvi operni koncerti novijega razdoblja uz pomoć razglasa i donio je izbor opernih fragmenata, orkestralnih i pjevanih koje su pod vodstvom Ivana Repušića uspješno izveli njemačka sopranistica Nadja Michael i Zoran Todorovich, beogradski tenor zapažene europske karijere te Filharmonijini glazbenici.

Prvi koncert u Atriju Kneževa dvora odsvirali su zajedno, solo-nastupima i u duetu, veterani hrvatskoga pijanizma Pavica Gvozdić i Vladimir Krpan, koji su se tako predstavili zajedno i u Dubrovniku, nakon lanjskog u Zagrebu.

Koncert koji je imao odlike sjajna glazbenog događanja iz zlatnog doba Igara zbio se tjedan dana nakon prvog. Pred brojnim i istinski oduševljenim slušateljima u Dvoru za glasovirom briljirala je Dubravka Tomšič, dvostruka dobitnica Orlanda, slaveći 50. obljetnicu svoga prvog festivalskog nastupa sjajnom i uvjerljivom interpretacijom Beethovenova 4. klavirskog koncerta u G-duru uz Dubrovački simfonijski orkestar kojim je ravnao gost, indonezijski maestro Noorman Widjaja.

Slijedio je niz komornih priredbi, redom dva koncerta gudačkih kvarteta – Zagrebačkoga kvarteta, najstarijega hrvatskog komornog asnambla (utemeljena prije 90 godina), kojima su se pridružili solističkim prinosima tenor Krešimir Špicer i orguljaš Mario Penzar, te Gudačkog kvarteta Porin.

Kao i lani, i ove godine glazbeni program imao je i koncerte jazz-glazbe. Prvi su ostvarili pijanist Jacky Terasson i gitarist Philip Catherine. U tom nizu komornih nastupa bio je i zajednički koncert dvojice gitarista, Zorana Dukića i Maroja Brčića, koji su dobili i glazbenog Orlanda.

Drugi komorni orkestralni koncert ostvarili su glazbenici Simfonijskog orkestra HRT-a pod vodstvom Mladena Tarbuka rasporedom koji je u prvom dijelu bio naglašeno dubrovački, jer su uz 8. simfoniju-predigru prvoga hrvatskog simfoničara Luke Sorkočevića svirali i Dubrovačke impresije Poljaka Ludomira Michala Rogowkog, koji je živio u Dubrovniku, gdje je i umro (kao i domaći državljanin, a oporučno svoja djela ostavio Državnom arhivu u Dubrovniku) te Lapadske sonete Iva Vojnovića koje je uglazbio Boris Papandopulo, a otpjevao uvjerljivo bariton Kiril Manolov. U drugom dijelu komorni postav zagrebačkih simfoničara donio je Seranadu za puhače, violončelo i kontrabas Antonina Dvořaka.

Dugogodišnji sudionici Igara, Zagrebački solisti, imali su i ovog ljeta dva koncerta. Na prvom im se solistički pridružio David Eggert, pobjednik Violončelističkog natjecanja Antonio Janigro, a na drugom su solirali kontrabasist ansambla Mario Ivelja u Kelemenovu Končertinu, a u drugom dijelu, posvećenu Astoru Piazzoli, na oduševljenje razdragane publike s ansamblom su solirali mladi hrvatski umjetnici, gitarist Robert Belinić i harmonikaš (u ovoj zgodi svirajući bandoneon) Miran Vaupotić.

Nizu privlačnih duo-nastupa svoj su obol dala i dvojica istaknutih i minulu godinu osobito uspješnih mladih umjetnika, violončelist Luka Šulić i gitarist Petrit Ceku. Nakon njih nastupio je najuvjerljiviji od srodnih sastava, slovenski Gudački kvartet Tartini.

Novo komorno orkestralno sviranje zbilo se u Atriju Kneževa dvora na koncertu Varaždinskoga komornog orkestra, kojim je ravnao Ivan Repušić. Uz trojicu naših trubljača, Vedrana Kocelja, Marina Zokića i Darija Teskeru, zvijezda večeri bila je albanska sopranistica Inva Mula, koja je i privukla brojne slušatelje. Većina je bili oduševljena njezinim pjevom, no ne u svemu i izabranim rasporedom, koji je donio pjevanu glazbu Giordanija, Caccinija, Vivadija i Händela.

Atrij je potom bio poprištem još jednoga brojnog okupljanja, za koje je najzaslužniji violinist Stefan Milenkovich, koji je svirao s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom pod vodstvom Pavla Dešpalja. Uz Milenkovićevu izvedbu Mendelssohnova 1. koncerta za violinu bio je zapažen ostvaraj i Dalibora Cikojevića u tumačenju Passacaglie i fuge Pavla Dešpalja, kojim je maestro Dešpalj i na Igrama proslavio 75. rođendan.

Najljepši dubrovački koncertni prostor ugostio je i tri mlade hrvatske glazbenice, klarinetisticu Mariju Pavlović, klaviristicu Martinu Filjak i vilončelisticu Kajanu Pačko u njihovoj zajedničkoj uspješnoj svirci.

U glazbenom programu, najbrojniji su bili duo-nastupi, a blistava večer bila je ona klavirističkog dua – veterana Nikolaja Petrova i mlađeg majstora Aleksandra Gindina, koji su odlično na glasovirima odsvirali brižno pripremljen program španjolske glazbe.

Završni dio glazbenog programa počeo je i ove godine odlično predstavljenom, a lani premijerno izvedenom Händelovom operom Acis i Galateja, koju je ostvario festivalski operni ansambl pod vodstvom dirigenta i redatelja Philipa Pickett i Dore Ruždjak-Podolski predvođen solistima Ivanom Kladarin, Edom Lyonom i Berislavom Puškarićem.

Nakon Lovrjenca ponovno je glazbena pozornica Igara bio Knežev dvor, gdje su nastupili, još jednom u paru, violinistica Laura Vadjon i čembalist Laurence Cummigs u programu baroknoga sadržaja.

Austrijski pijanistički veteran Paul Badura Skoda nastupio je na dvama koncertima. U svojoj 82. godini bio je manje atraktivan na koncertu s komornim orkestrom Wiener Konzertvereina svirajući po jedan Haydnov i Mozartov koncert nego na solističkom recitalu, kada je vrlo zanimljivo i privlačno svirao i glasovir (djela Schuberta i Beethovena), ali i dubrovački fortepiano Walter (djela Mozarta i Haydna).

Dva dana prije završetka u Dvoru je ostvaren još jedan sjajan koncert, dostojan zlatnih godina prošlosti Igara, ali i današnjice. Dvojica umjetnika sjajnom su svirkom osvojila sve nazočne. Ruski violinist Vadim Rjepin i izraelski pijanist Itamar Golan vrhunski su zajedničkim muziciranjem slavili glazbu tumačenjem djela Debussyja, Stravinskog i Beethovena te polučili najbolji duo-koncert od svih.

I pred završnicu još su jednom u Dvoru svirale gitare. Iberijski gitarist Pińeiro Nagy i njegovi mladi sljedbenici Pedro Luis i Miguel Vieira da Silva u Noćnoj tišini slavili su Isaaca Albeniza, njegovom kao i glazbom Turine, de Falle, Granadosa i Piazzole.

I napokon zbila se i svečana europska završnica s Beethovenom. Philharmonia of the Nations, međunarodni orkestar koji je suutemeljio Dubrovniku dobro znan gost i prijatelj, njemački pijanist i dirigent Justus Frantz zaključili su glazbeni program opet ispred crkve Sv. Vlaha. Uvodno su svirali Fantaziju za glasovir, zbor i orkestar, svojevrsnu skicu za 9. simfoniju (koja se u Dubrovniku osamdesetih i devedesetih godina izvodila vrlo često), a onda ponovno zajedno s Akademskim zborom Ivan Goran Kovačić i hrvatskim solističkim kvartetom, sopranisticom Valentinom Fijačko, altisticom Dubravkom Šeparović Mušović, tenorom Tomislavom Mužekom i basom Lucianom Batinićem donijeli svoj reprezentativni izvođački ostvaraj – Devetu simfoniju Ludwiga van Beethovena, sa završnom Schilerovom Odom radosti (iz koje je Herbert von Karajan izdvojio fragmente za europsku himnu).

Ta europska završnica možda je i znakovita ili željena najava da uskoro Orlandov (Rolandov) lik na njegovu stupu s kojeg je nakon Ode radosti spušten festivalski barjak Libertas neće ostati jedini izvan granica Europske Unije.

Vijenac 404

404 - 10. rujna 2009. | Arhiva

Klikni za povratak