Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Svibanj 1989.

24. – /…/ Navečer iznenadni susret s kardinalom Kuharićem u susjednoj župi Marije Pomoćnice na Knežiji. (Inače to nije moj prvi susret s kardinalom. Prije nekoliko godina sa skupinom prijatelja bio sam primljen kod njega u vezi s tada aktualnom krizom na relaciji Kaptol – Kršćanska sadašnjost. Pokušali smo posredovati, a zapravo obraniti KS od kleveta za koje smo držali da su nepravedne.) /…/ Kardinal se najviše zanimao za stanje u našem iseljeništvu te za HSLS. /…/ Po onome što je rekao čini se da nema mnogo informacija o HSLS-u. Izrazio je čuđenje kad sam rekao da je na Skupštini govorio i Čičak te da je od sama početka bio blizu Savezu. Razgovor se razvio i izvan te teme. Kardinal je izrazio zabrinutost zbog političkog stanja. Najviše ga brine to što se događa u Srbiji i kod Srba. Navodi primjere očitih posljedica srbijanske politike: Vojvodina, Kosovo, izolacija itd. Ja sam pak nastojao ukazati na važne stvari koje se mogu učiniti izvan političke sfere. Rekao sam da Hrvatsku trebamo afirmirati radom, kvalitetom te iskoristiti mogućnosti koje se u posljednje vrijeme pružaju u gospodarstvu, povezivanju s Europom itd. Implicite se složio kad je i sam naveo primjer kako se dugo i tajno radilo na organizaciji izložbe o pavlinima u Hrvatskoj. U tom kontekstu naveo je primjer pljeska koji je upućen Šuvaru, a kako ga ostali političari (naveo je Latina i još nekoga) nisu dobili. Na to sam rekao da se u gradu prepričavalo kako je osim Šuvara i on dobio izrazito topao pljesak. S tim u svezi podsjetio sam ga na jednu Šuvarovu izjavu. Kad su mu prije nekoliko godina rekli da će se svojom politikom zamjeriti Hrvatima, navodno je odgovorio: »Ja uvijek imam vremena uskočiti u posljednju vagon hrvatskog vlaka.« Jesmo li svjedoci tog uskakanja? Dotaknuli smo se Goldsteina (moju ocjenu da je mnogo napravio za hrvatski narod objavivši Žerjavićevu knjigu nije komentirao, ali mi se učinilo da se slaže), pljačke Sveučilišne i drugih aktualnih tema. Kardinal je izrazito zabrinut razvojem u Poljskoj. Drži da su ekstremistički ekscesi smišljene provokacije uperene protiv Walese. Bio je to nevezan razgovor u kojem smo približno podjednako govorili. On me utvrdio u uvjerenju da je kardinal antikomunist staroga kova. Vrijednost takve pozicije u proteklom je razdoblju neosporna. Ona doduše nije najkreativnija, no zato ga je štitila od manipulacije i iskorištavanja od strane režima. A upravo jedna takva konstanta bila je potrebna hrvatskom narodu u proteklim vremenima. Narod je to ćutio, vjerovao mu i cijenio ga. Kardinal je vedar, raspoložen i sa svojih sedamdeset godina dobro se drži.

26. – Predvečer me posjetio Štef Sučić /…/. Pričali o Savezu. Kaže da je čuo da nas zovu »Goldsteinova stranka«. /…/ Priča mi da je neposredno pred Skupštinu posjetio Šagija koji da se dvoumio da li da dođe na poziv koji smo mu uputili. Rekao mu je da, kad bi došao, ne bi mogao ne govoriti. A govorio bi u smislu: program je dobar, osobito je dobro što u središte stavljamo osobu, no ne bi se mogao složiti da Savez bude iskorišten od vlasti ili da nastupi protiv bilo koga. Štef je pomislio da je Šagi možda govorio pod pretpostavkom da će on njegove riječi nekom (valjda meni) proslijediti. Jasno da u to nije siguran.

30. – Navečer u Kavurićevoj prva sjednica Izvršnog odbora. /…/ Nakon rasprave imenovana je većina predsjednika Odbora, pri čemu se vodilo računa o njihovim profesijama i iskazanu zanimanju. Jedino ne znam kako je upravo mene dopalo predsjedništvo Odbora za članstvo i organizacijska pitanja. Inače me predložila Maja, vjerojatno u prethodnom dogovoru s Goldsteinom, koji je preko nje i sam izrazio želju da radi u tom odboru. Lerotić je prijedlog prihvatio sa zadovoljstvom, držeći da me (kao »Goldsteinova čovjeka«) udaljuje od politike. No možda se vara s obzirom na Bekićevu primjedbu: »… to je izvrsno mjesto da se napravi karijera, tako je započeo i Staljin…«. Duhovito od Bekića, a i ja se, jasno, šalim.

Lipanj 1989.

3. – /…/ Goldstein je bio na nekom sastanku slovenskih saveza. Kaže da nakon početnog uspjeha uglavnom stagniraju. /…/ Nezgoda je kod Slovenaca što im svi savezi imaju sličan program, a svi zajedno sliče njihovom SK. Zbog toga nisu prepoznatljivi. A mi? I nama nedostaje šlager, osobito ako će se pokrenuti Zajednica. Nije dovoljno imati samo dobar program i sposobno vodstvo. Zajednici će se više vjerovati nego nama. Naveo sam primjer iz međuraća o percepciji u javnosti Hrvatske federalističke seljačke stranke i Hrvatske seljačke stranke. Prva je imala veoma sposobno vodsvo (Trumbić, Lorković, Bazala, Ladislav Polić…) i izvrstan program, a druga svog tamburaša Stjepana Radića, no znamo kako je to sve skupa završilo. /…/

U Kini rasplet. Dvadesetogodišnji vojnici pucaju po dvadesetogodišnjim demonstrantima, a za ciljeve političara koji su zašli u deveto desetljeće života.

1. – /…/ Poslijepodne zove Buljan. Ide Dafni pa zove da pođem s njim. Rado bih otišao, no odbijam: previše sam ovih dana izbivao iz kuće, a ipak je nedjelja poslijepodne. Tek što sam spustio slušalicu, zove Budiša: htio bi da prošećemo Jarunom. To ne mogu odbiti. Uostalom vodim sa sobom Mihicu. Dražen je zabrinut za sudbinu Hrvatske. Na moju primjedbu da je srpska plima u opadanju, kaže: »Prividno i privremeno«. /…/ Kaže da ga je neposredno nakon Skupštine nazvao Goldstein i dugo s njim razgovarao. Posjetio ga je Ivin, poslije i Bekić. Potonji mu se hvalio svojim vezama u američkim političkim krugovima. Ipak cilj njegova posjeta je bio da provjeri kolika je Draženova uloga u pokušaju da se blokira Lerotić. Ovaj ga je uvjeravao (iskreno) da nema ništa protiv Lerotića, dapače… /…/ Moli me da razgovaram s Lerotićem i da mu prenesem kako on doista nema ništa protiv njega te da se možda manipuliralo njegovim imenom… /…/ Znao sam da će živnuti kad mu kažem da nam je pristupio Marčinko. /…/ Vojvodina mu mnogo znači. Oduševljen je Marčinkom. Kuje planove. Trebamo se okrenuti Vojvodini. To će Beograd izluditi. Tu će trošiti energiju. Trebali bismo više biti prisutni i u Sarajevu. Ipak nije sve crno. Potvrđuje da je Bilandžić kandidat za predsjednika Soc. saveza, a ako tu ne prođe, namjerava se staviti na čelo HDZ-a. Senzacionalno. Pričam mu što sam čuo od Bilandžića na predstavljanju Bobanove knjige. Dražen drži da bi trebalo okupiti desetak najuglednijih ljudi u Hrvatskoj, koji bi sastavili desetak preciznih pitanja za hrvatske političare. Čini se da je zaokupljen tom idejom. Predlažem mu da preuzme inicijativu. Slažemo se da je prošlo vrijeme taktiziranja te da treba ići otvorenim kartama. Jasno, ne srljati. Kaže da je Veselica rekao Runjiću: ako prodre Milošević u Hrvatsku, ja sam gotov, ali i ti. »Slažem se«, odgovorio je Runjić. Treba se češće viđati.