Između starudije i starine

Bečki su akcionisti tvrdili kako umjetnici ne trebaju odgovarati na podražaje okoline u kojoj žive intepretirajući i komentirajući okolinu u kojoj se nalaze jer inače ne bi bili ništa više od novinara. S druge je strane iluzorno očekivati da se umjetnik ni na koji način ne ostvaruje putem slike ili da ne korespondira s vlastitim mislima kada su upravo one izvor umjetnosti koju stvara. Zbog takvih je oprečnih mišljenja modernizam imao svoje reakcije u postmodernizmu, a suvremeni umjetnici pokazuju da su mnogo više od novinara čak i kada na drukčiji način obrađuju istu temu. Ono što bismo mogli nazvati perfidnošću jer osporavamo umjetnicima oštrinu i izravnost izraza kada vode društveno angažirane bitke intelektualac će nazvati suptilnošću koja omogućava mnogo jaču kritiku i nosi veću intelektualnu težinu. Usporedimo to s basnama koje su dostojanstvenici čitali s uživanjem ismijavajući nespretnost medvjeda ili lukavost lisice, i ne sluteći da čitaju priču o sebi samima. Djela konceptualne umjetnosti ili performansi često nose upravo takvu pozadinu, koja krije mnogo težu kritiku nego što mogu podnijeti stranice političkoga tjednika u Hrvatskoj.

Rekao bih da je Slaven Tolj upravo takav angažirani umjetnik kada ono angažirani ne bi imalo prizvuke prošlosti. Njegova osviještenost za društvene prilike koju stalno proživljava u sebi i percepcija problema o kojima razmišlja čine ga i dovoljno hrabrim da na te provokacije odgovori. Reći da je ostvario izložbu u dubrovačkoj galeriji Sebastian slikovita naslova Buvljak, koja i jest ono što joj samo ime govori, nagnalo bi nas da pomislimo kako je riječ o još jednom činu dovođenja umjetničkog djela do granice apsurda i testiranja izdržljivosti kulturne publike. Ideja koja se krije iza sama događaja reakcija je na prilike u hrvatskom društvu o kojima se svaki dan imamo nanovo prilike osvjedočiti. Sraz građanskih ideja, radničkih prava i sloboda, propast ekonomije i državnog proračuna, političari i njihov odnos prema imovini i baštini koja pripada svima nama, Tolj je projicirao na mikrorazinu Dubrovnika i ekvilibrirao ih s ništa boljim prilikama koje su pogodile Grad. Njegov je Buvljak obična rasprodaja starudije kakvu nalazimo na zagrebačkom Hreliću – ilustracija rasprodaje naše djedovine, kulturne baštine, proizvodnih pogona, igranja ljudskim sudbinama baš kao da je sve to nekakva starudija koje se moramo riješiti, a ne starina koju je potrebno štititi.

Slaven Tolj tijekom godina rada postao je i ostao važna umjetnička ličnost na hrvatskoj kulturnoj sceni. Neki poznaju njegove performanse i koncepte, neki ga znaju kao hrvatskog izbornika za Venecijanski bijenale 2005, trećima je poznat kao osnivač i voditelj Art radionice Lazareti u Dubrovniku, koja se pokazala rasadnikom suvremene umjetničke prakse u Hrvatskoj. Uza sve to, najvažnije je reći kako je Slaven Tolj umjetnik u pravom smislu te riječi, koji duboko promišlja svijet oko sebe i s njime suosjeća, voli ga i za njega se bori, prepoznajući prave vrijednosti u društvu koje nastoji prezentirati istodobno kritizirajući sve njegove negativnosti i tražeći način da ih promijeni. Dok god umjetnici čista srca budu nosili svjetlost svijeta, ne moramo se brinuti da ćemo zaspati u mraku.