Emil Glad, dugogodišnji član Dramskog kazališta Gavella, preminuo je 28. kolovoza 2009. u Zagrebu. U Slavonskom Brodu, gdje je 1947. završio učiteljsku školu, odigrao je prve uloge. Akademiju dramskih umjetnosti završio je u Zagrebu. Branko Gavella primio ga je 1954. u Zagrebačko dramsko kazalište, u kojem je ostao do umirovljenja 1994, ostvarivši niz zapaženih uloga. Posebno se istaknuo kao vrstan komičar i karakterni glumac. Nezaboravni su njegovi: Clow u Beckettovu
Svršetku igre, Ževakin u Gogoljevoj
Ženidbi, Cecil Lewis u
I ledar dođe Eugenea O’Neilla, Pontagnac u Feydeauovu
Magarcu, Tournel u Feydeauovoj
Bubi u uhu... Glumio je u legendarnim predstavama kao što su, primjerice,
Patnje gospodina Mockinpotta i
Hölderlin Petera Weissa, Kolarova
Breza i Marinkovićeva
Glorija. Zadnju ulogu odigrao je u predstavi
Kroatenlager u režiji Zlatka Viteza. Glumio je u mnogobrojnim radiodramama i televizijskim serijama poput serijala
Nepokoreni grad,
Dirigenti i tamburaši,
Smogovci,
Naši i vaši. Emil Glad bio je Gavellin učenik, a njegove su osobine bile skromnost i samozatajnost zbog kojih nije često istupao u javnosti. Gluma je bila ono što je volio jer, kako je jednom rekao, „Biti glumac je sjajno, uvijek si nešto i netko drugi.“
Lidija Zozoli