Bajkoviti Jan

Nakon četiri knjige za djecu (Petrica pričalica, Dnevnik Pauline P., Drugi dnevnik Pauline P. i Pobuna Pauline P.) neumorna Sanja Polak izmaštala je maloga Jana. U dvadeset i pet kratkih priča pojavljuje se taj čudesni dječak: dobar, privržen, skrban, marljiv, srčan, komunikativan, i iznad svega – pristojan. Istini za volju treba reći da je kadikad bio i ljutit, bijesan, uvrijeđen, ratoboran, bespomoćan. Ali prevladalo bi uvijek ono prvo: dobrota srca i želja da pomogne – bližnjemu.

Sanja Polak, diplomirana učiteljica, urednica časopisa Prvi izbor za učenike od prvog do četvrtog razreda, zna kako treba postupati s djecom toga uzrasta. Pruža im mogućnost da se osamostale, da misle, da bespomoćno ne čekaju da im netko drugi (mama, učiteljica) riješi njihove naoko nerješive probleme. A za to treba pronicavosti, razumijevanja, tolerantnosti i svega što pripada u jedan humanizirani suživot.

Educirajući tako svoje male, buduće čitatelje, kojima je na čelu nenadmašni Jan, Sanja Polak strukturira svoje priče na način kojim nas metodički osmišljeno, uvjerljivo i neusiljeno vodi u – poruku.

Možda ta riječ, poruka, nekomu nije po ćudi, možda se čini odveć školničkom ili konzervativnom (!), jer tobože, nije u dosluhu s globalističkim, modernim performans-trendovima, kad se tzv. znanje samo ulijeva u mozak, bez truda, dok čovjek spava.

Svemu tome Sanja Polak suprotstavila je maloga Jana, koji o svemu ima svoj plan i uspješno ga provodi u djelo.

Umjesto vila, čarobnica, čudovišta, divova i kojekakvih grdoba, koji su tobože pozitivni (?) i iznalaze rješenja za škakljive (opasne!) situacije, Sanja Polak će u pitkoj, jednostavnoj fabuli pokazati kako iz tih teškoća izlazi Jan. Svaka Sanjina priča ima u završnici dobrodošlu pouku, povezujući tako sve priče s pozitivnim i vrijednim nakanama u koristan, a opet lijepo, prirodno koncipiran roman o malom Janu i njegovu uključenju u svakodnevni život. Kao primjer uzet ću dinamičnu i vedru priču Bezobrazno sunce. Jan želi trenirati nogomet, a kiša mu ometa to silno priželjkivano zadovoljstvo. Glavni je krivac Sunce, jer ne sije, što mu je, uostalom, i dužnost. U tom kontekstu razmišlja i Jan pa bjesni i prijeti mu: „…Da imam raketu, sad bih te njom opalio.“ Taj otvoreni dvoboj sa Suncem daje malom Janu dimenzije – bajkovitosti. Kao da je stigao iz neke druge galaksije, u kojoj je bio vičan razračunavati se s nebeskim tijelima.

No bez obzira na Janove izvanserijske karakterne osobine, Jan je Zemljanin, ali mudar i pronicav (možda i dobronamjerno – lukav?!). Zato će on uljudnim, ljubaznim riječima napisati Suncu poruku i pričvrstiti je na „najvišu granu hrasta ispred svoje zgrade“:

„Prekrasno sunce!/ Ti si mi najbolji prijatelj./ Razumijem da si umorno./ Cijelo si ljeto sjalo./ Molim te, najljepše te molim, rastjeraj oblake./ Želim te ponovno vidjeti na prozoru. / Pokazat ću ti svoju nogometnu loptu./ Bez tebe ne mogu trenirati./ Voli te tvoj Jan“.

I doista, „sunce se nasmiješilo Janu“ i zasjalo.

Naravno, može nam se činiti da ta Janova sklonost pisanju poruka ima svoj prapočetak u – mobitelskoj korespondenciji. Ipak ostaje činjenica da je mali Jan domišljato, bistro, ali i – pristojno dijete. Osim toga, on ima papir i olovku. On piše. Ne tipka!

I za kraj: Nije lako biti učiteljicom. To je iznimno težak i delikatan poziv. Uvijek bio, a danas pogotovo.

Knjiga Sanje Polak Mali Jan ima plan, temeljita i metodički dosljedno strukturirana, pronosi pozitivnu duhovnost. Zato nas je zainteresirala i zato je – dobrodošla.

Ljerka Car Matutinović