Živost i raznolikost

Živost i raznolikost

Krize su razdoblja kada većina doživljava negativne pomake ili čak propast, dok nekolicina odvažnih nagovještava smjerove budućeg blagostanja / Izložba Rembrandtovih grafika ostat će posebno upamćena i po opsežnim marketinškim i propagandnim akcijama

Prije pokušaja sređivanja dojmova o prvoj polovici izlagačke godine želio bih istaknuti jasnu poveznicu između najistaknutijih prošlogodišnjih izlagačkih pothvata i recentnih dodjela vrijednih priznanja za likovnu umjetnost – Vladimir Nazor i Josip Račić (Vjesnikova nagrada). Nakon sjajne prošlogodišnje izložbe Hodočasnici – vizija mističnih putovanja u Umjetničkom paviljonu, Tomislav Buntak dobio je godišnju nagradu Vladimir Nazor za likovnu umjetnost, dok je podjednako atraktivna izložba Wireframe Roberta Šimraka, prvobitno postavljena u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, a zatim u Galeriji Božidar Jakac u Kostanjevici na Krki, bila presudni argument u korist dodjeljivanja Vjesnikova priznanja Josip Račić. Znakovito je da je dobitnik Nazora za životni doprinos Nikola Koydl odabran za jednog od ovogodišnjih hrvatskih predstavnika na Venecijanskom bijenalu, kao i to da je dugo pripremana izložba Noćne slike Zoltana Novaka u Gliptoteci HAZU za svega nekoliko mjeseci preduhitrila venecijanski istup. Te koincidencije, odnosno sinergiju izlagačkih istupa i izbora najcjenjenijih strukovnih priznanja, smatram neupitnim pokazateljem živosti i raznolikosti izlagačke ponude, usprkos sve očiglednijoj recesiji i na hrvatskom likovnom tržištu.

Virtualno i internacionalno

Iz niza kvalitetnih izlagačkih pothvata, koji su obilježili proteklu polovicu godine, posebno bih izdvojio dva koji problematiziraju i prezentiraju jednu od ključnih sastavnica lanca umjetnosti: kolekcionarstvo. Pomalo bi se cinično moglo pridometnuti kako je riječ možda o jedinoj konstitutivnoj sastavnici likovne scene koja bi eventualno mogla zabilježiti pozitivni indeks rasta, usprkos rastućoj ekonomskoj krizi zbog neizbježna pada cijena umjetnina.

Krize su, kao što je poznato, razdoblja kada većina doživljava negativne pomake ili čak propast, dok nekolicina odvažnih nagovještava smjerove budućeg blagostanja. Unutar takvih tektonskih premještanja stvara se mogućnost i za etabliranje novih sakupljačkih koncepata, poput virtualne prezentacije zbirke Marinka Sudca kao osnove budućeg varaždinskog muzeja avangardne umjetnosti. Projekt predstavljen u Muzeju Mimara potvrdio je odlučnost varaždinske gradske uprave da izmijeni i proširi predodžbu o gradu baroka i na nekonvencionalne kulturološke inicijative poput rock-festivala Radar, odnosno Muzeja avangardne umjetnosti u osnivanju. Zagrebačka je Moderna galerija nakon Beča ugostila izložbu Ars Croatiae, izbor hrvatskih umjetnika iz zbirke Alfreda Brogyányija kao jasnu naznaku jačanja osmoze između hrvatskih i susjednih tržišta umjetnina. Ono što posebno može pritom razveseliti jest profiliranost Brogyányijeva osobnog ukusa, koji je, primjerice, uspio osigurati bolji izbor iz opusa Zlatka Kesera od ijedne hrvatske javne zbirke. Upravo u takvim individualnim oscilacijama ukusa valja tražiti osnovne komparativne prednosti privatnih nad javnim zbirkama, u kojima otkup umjetnina ponajprije ovisi o dugoročnoj orijentaciji ustanove, a znatno manje o osobnim preferencijama stručnjaka odgovornih za popunjavanje zbirke.

Sindrom prvoga kvartala

S obzirom da prvi novac u javne ustanove pristiže tek tri ili četiri mjeseca nakon početka godine, prvo likovno tromjesečje redovito je obilježeno likovnim blockbusterima, koji se strateški produljuju od prosinca do kraja zimskih praznika. To se nepisano muzeološko pravilo potvrdilo i ove godine – retrospektive Milivoja Uzelca u Umjetničkom paviljonu i Josipa Račića u Modernoj galeriji te Rembrandtove grafike u Muzeju za umjetnost i obrt – osigurali su stalan priljev posjetitelja i tijekom onih mjeseci kada u vodeće hrvatske i zagrebačke likovne institucije ne pristižu nova programska sredstva iz državne riznice. Od spomenutih, iznimno dobro posjećenih, izložaba posebice bih izdvojio Uzelčevu retrospektivu, preglednije postavljenu od Račićeve, na kojoj nisu dovoljno vidljivo razdvojeni dijelovi izložbe s neupitnim remek-djelima od ostvarenja s atributivnim problemima. Kao pozitivnu iznimku od pravila vrijedi spomenuti i studijsku izložbu u Galeriji Josip Račić, na kojoj je Igor Zidić vrlo uvjerljivo iznio niz argumenata u korist proširenja Račićeva opusa na jednu dosad nepoznatu sliku. Sklonost masovne publike reprezentativnim, definitivnim, uvidima u cjelokupne prinose ključnih protagonista povijesti hrvatske likovnosti na spomenutim je izložbama usuglašena s potrebom znanstvenog revidiranja već odavno prihvaćenih povijesnih sinteza, što je osiguralo dodatnu draž vrijednim muzealskim pothvatima. Izložba Rembrandtovih grafika ostat će posebno upamćena i po opsežnim marketinškim i propagandnim akcijama, započetim još sredinom protekle godine u vodećim hrvatskim turističkim odredištima, a ne samo u Zagrebu.

Manje može biti i više

Dvije izložbe koje su opsežno predstavljene i analizirane na ovim stranicama mogu se izdvojiti kao najambiciozniji projekti drugoga tromjesečja i već sada ističu ozbiljnu kandidaturu za najuži izbor unutar kulturnog događaja godine: dakako, riječ je o izložbama Slavonija, Banat i Srijem – vrela europske civilizacije u Galeriji Klovićevi dvori te V. hrvatski trijenale grafike postavljen u Meštrovićevu Domu hrvatskih umjetnika i Kabinetu grafike HAZU. S obzirom na alarmantna izvješća o gospodarskoj krizi, sve je neizvjesnija budućnost složenih i iznimno skupih izlagačkih projekata poput prezentacije slavonske umjetničke baštine u Klovićevim dvorima, no iskustvo takvih megaizložaba izmijenilo je i proširilo polje mogućeg i ostvarivog u domaćoj muzeologiji.

S mnogo manjim proračunom, ali s vrlo precizno i inventivno razrađenom stručnom koncepcijom, ovogodišnji V. hrvatski trijenale grafike nametnuo se kao vrlo uporabljiv model ambiciozna izlagačkog projekta koji bi mogao premostiti i već neizbježne rebalanse troškovnika budućih izložaba.

Sklon sam zagovaranju teze kako u predstojećem razdoblju oskudice ne bismo trebali odustajati od ovako grandioznih izlagačkih pothvata, s tim što bi u njihovo planiranje i realizaciju trebalo ugraditi neizostavne elemente racionalizacije, u skladu sa sve izglednijim radnim načelom manje je više!

Od izložaba koje nisu doživjele masovnu recepciju vrijedi izdvojiti prezentaciju fotografskog opusa Đure Janekovića Doživjeti Zagreb 30-ih u Muzeju za umjetnost i obrt. Sve izrazitija javna prisutnost Ateliera Tošo Dabac, sastavnoga dijela sve nestrpljivije iščekivana Muzeja suvremene umjetnosti, omogućila je još potpunije sagledavanje visokih standarda hrvatske umjetničke fotografije prve polovice 20. stoljeća.

Privatno i javno

Pregled najmarkantnijih dosadašnjih ovogodišnjih izlagačkih pothvata otpočeo je isticanjem individualnih kolekcionarskih doprinosa te bih ga želio zaključiti apostrofiranjem dvije podjednako dragocjene privatne galerističke inicijative. Nakon što je dosadašnji ciklus predstavljanja velikana hrvatske avangarde Odsutni / Prisutni sabrala u jedinstvenu ediciju, Galerija Kranjčar ove se godine odlučila za promoviranje mladih hrvatskih umjetnika po izboru tajnika MSU-a Branka Kostelnika i kustosa Vanje Babića. Već realizirana izložba Tomislava Buntaka, uz najavu idućih izlagačkih istupa Ines Krasić, Kristijana Kožula i Davora Vrankića, svjedoči o trajnosti promicanja vrhunskih kriterija u izboru izlagačkog programa atraktivno locirane Galerije Kranjčar.

Nedavno otvorena galerija Krvavi most (vlasnik bivši nogometaš Pero Močibob) započela je svoju djelatnost odličnim izborom iz stvaralaštva Ive Dulčića, ukazujući na dosad rijetko prakticiran oblik partnerstva između privatnih poduzetnika i najuglednijih likovnih stručnjaka poput Igora Zidića u prezentiranju vrhunskih ostvarenja iz recentne povijesti hrvatske likovnosti. Galerije Kranjčar i Krvavi most najavljuju poticajnu konkurenciju privatnih i javnih ustanova u proučavanju i prezentaciji hrvatske likovne baštine i suvremene produkcije kao nagovještaj novih inicijativa usprkos nadolazećim kriznim vremenima.

+ Darko Glavan