Muzički biennale obilježio je festivalsku sezonu

Muzički biennale obilježio je festivalsku sezonu

Zagreb, Varaždin, Samobor, Bjelovar i Dvigrad, odredišta su čiji festivali postaju jasan znak prepoznatljivosti kulturnoga identiteta tih sredina / Manifestacija koja je nedvojbeno najizraženije obilježila sezonu jest Muzički biennale Zagreb

Pokušaj rezimiranja festivalske produkcije u protekloj glazbenoj sezoni 2008/2009, od rujna prošle sve do kraja lipnja ove godine, nedvojbeno će nas navesti na nekoliko odredišta koja nisu vezana uz Zagreb (koji se obično doživljava kao središte i ishodište važnijih kulturno-glazbenih zbivanja) te na zaključak da festivali koje ćemo spomenuti odražavaju u cjelini pozitivnu inicijativu održavanja kvalitete ili znatnijega napredovanja. Uz Zagreb, to su Varaždin, Samobor, Bjelovar i Dvigrad, čiji festivali postaju jasan znak prepoznatljivosti kulturnoga identiteta tih sredina, ali i hrvatskoga kulturnog identiteta.

Emma Kirkby

Bijenalski odgovor vremenu

Minulu sezonu najizraženije je obilježio Muzički biennale Zagreb, koji je od 17. do 26. travnja proslavio jubilarnu 25. obljetnicu postojanja. Za razliku od nekih proteklih izdanja, ovogodišnji je MBZ uspio na pravi način odgovoriti na zahtjev aktualnosti i suvremenosti te konačno pokazati jedinstvenost programske koncepcije. Odnosilo se to na pokušaj istraživanja odnosa glazbe i politike. Upravo ta tematika kao da se pojavila u pravome trenutku, pozitivno propitujući elemente sadašnjega ukupnog umjetničkog bivanja, uspostavljajući vezu jubilarnoga Biennala s njegovim početkom 1961, kao i s njegovom budućnosti 2011, kada će proslaviti pet desetljeća od prvoga izdanja i ponovno ugostiti Svjetske dane glazbe.

Odnos umjetnosti, glazbe i politike ponukao je brojne autore da se odazovu i ponude svoja razmišljanja i moguće odgovore, najvećim dijelom u obliku glazbenoscenskih projekata. Neki od tih uradaka bili su manje ili više uspješni, ali važno je da je umjetničko vodstvo festivala na pravi i kvalitetan način odgovorilo zahtjevima ne samo duha vremena, nego i načina osmišljavanja takvih manifestacija u današnje doba.

Dojmljivi će ostati opera Prikriveni križ skladatelja Srećka Bradića i redatelja Krešimira Dolenčića te balet Proces skladatelja Berislava Šipuša i koreografa Staše Zurovca, koji su simbolično zaokružili ovogodišnji Biennale, realizirani domaćim autorskim, produkcijskim i izvedbenim snagama. Jedan od manjih, ali uspješnijih, glazbenoscenskih uradaka bio je komorni balet Vodoinstalater skladatelja Gordana Tudora i redateljice Natalije Manojlović. A dva posebna projekta, Muzika-Diverzija i Proces-Muzika, putovi su kojima bi se MBZ trebao nastaviti graditi.

Od Varaždina do Samobora

Drugi veći festival, koji odmah nakon MBZ-a treba istaknuti, svakako su Varaždinske barokne večeri, održane od 17. do 29. rujna 2008. Dobra organizacija, kvalitetan program, uspješna ideja o partnerstvu s nekom zemljom (prošle godine Izraelom, godinu prije toga Slovačkom, a predstojeće nam jeseni Češkom) te raznovrsna kulturno-turistička ponuda i popratni, uz glazbu vezani sadržaji, učinili su od Varaždinskih baroknih večeri dinamičnu kulturnu manifestaciju, koja s poštovanjem nastavlja izgrađivati više od tri desetljeća dugu festivalsku tradiciju, ali se ne ustručava učiniti korak dalje ka osuvremenjivanju i aktualiziranju festivala. S nizom odličnih programa i gostovanja svjetskih autoriteta u području interpretacije barokne glazbe, među kojima su imena Emme Kirk-by, Laurencea Cummingsa, Hopkinsona Smitha ili Wolfganga Brunnera, Barokne večeri u cjelini su vrlo zaokružen i kompaktan festival.

Odmah do Varaždinskih baroknih večeri, s druge strane zagrebačkoga područja, također više od tri desetljeća odvija se vrlo kvalitetan, ali u javnosti, ili barem u medijima, manje zapažen glazbeni festival. Samoborska glazbena jesen, koja je od 19. rujna do 5. listopada prošle godine donijela niz zanimljivih koncerata, gostovanja (poput Inve Mula) i radionica. No ono što je za taj festival najvažnije jest već petogodišnja briga za mlade glazbene umjetnike i hrvatsko stvaralaštvo.

Naime, upravo unatrag pet godina održava se Među-narodno natjecanje mladih glazbenih umjet-nika Ferdo Livadić koje je dosad istak-nulo više imena naših mladih laureata, a od 2004. bili su to Javor Bračić, Lidija Ljubičić, Petrit Çeku, Filip Fak, Zrinka Ivančić, Marija Kuhar, Petra Kušan, Jelena Pavić i Dunja Bontek. Istaknula su se i četiri imena hrvatskih skladatelja, koji su napisali nova djela za laureate, a to su Frano Đurović, Vjekoslav Nježić i Krešimir Seletković te Olja Jelaska, čija će skladba biti praizvedena najesen. Od velike je važnosti inicijativa na kojoj festival ustrajava, a to je naručivanje novih djela, njihova praizvedba te tiskanje notnoga materijala. I jedini je koji to zasad dosljedno provodi.

Susanna Yoko Henkel

Komorna glazba

Jesenska festivalska atmosfera nastavila se na Zagrebačkom međunarodnom festivalu komorne glazbe, koji je treći put organizirala umjetnička ravnateljica Susanna Yoko Henkel, ujedno i sama aktivna sudionica festivala u ulozi violinistice. Četverodnevna parada (15 – 18. listopada 2008) sedamnaestoro umjetnika u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu, kao i tematsko osmišljavanje svake pojedine glazbene večeri, potvrdili su jedan od osnovnih ciljeva toga mladog zagrebačkog festivala, da bude mjesto ugodna druženja, vrhunskog muziciranja i slušateljskih užitaka. Pa iako je treće festivalsko izdanje bilo nešto skromnije od prvih dvaju, popularno nazvan Zagreb kom 4, koji je pred nama u jesen 2009, ponovno se vraća u igru znatno proširenim programom – sedam koncerata i dvadeset sedam umjetnika. U svakom slučaju, taj festival nudi spontanost i opuštenost toliko potrebnu zagrebačkoj festivalskoj produkciji.

Protutežu, odnosno ravnotežu, komornoj zagrebačkoj jeseni 2008. ponudilo je komorno zagrebačko proljeće 2009. i to jedanaestim Festivalom Sv. Marka, koji je na prijelazu iz travnja u svibanj ponudio publici pregršt programa domaćih i inozemnih glazbenika, mnogih već stalnih festivalskih prijatelja. Izdvojimo samo izvrsne nastupe mezzosopranistice Marjane Lipovšek uz Zagrebačke soliste ili violinista Guya Braunsteina, koncert-majstora Berlinske filharmonije, koji je okupio oko sebe komorni kvartet i u najboljem mogućem svjetlu zaokružio festival. S uporištem u crkvi Sv. Marka, festival je prilično važan dio zagrebačkoga glazbenog života, jer kombinira tri važne sastavnice – sakralno ozračje (i u prostoru i u programu), izvrsnost kao glavni kriterij izbora izvođača i programa te poticanje hrvatskoga glazbenog stvaralaštva. Ipak, malo osvježenja u inače kvalitetnoj koncepciji, a u novom desetljeću u koje je festival zašao, ne bi bilo naodmet.

S udaraljkama i ranom glazbom

Za sam kraj pregleda evo i dva festivala sasvim suprotna u tematizaciji, ali toliko slična u pristupu. S jedne je strane zimski siječanjski festival u Bjelovaru, Međunarodni tjedan udaraljkaških ansambala, a s druge je strane predljetni (misleći na vremensku smještenost prije velikih ljetnih festivala u srpnju i kolovozu) Međunarodni festival rane glazbe u Dvigradu.

Bjelovarski tjedan jedini je zimski festival u Hrvatskoj. Siječanjski termin njegova održavanja, činjenica da je decentraliziran (i u tu svrhu služi afirmiranju manjih sredina kao kulturno relevantnih čimbenika) te da je specijaliziran za određenu vrstu muziciranja i određenu vrstu glazbe, onu udaraljkašku, velike su prednosti, koje od festivala čine izrazito relevantan i svjež glazbeni događaj. Umjetnički ravnatelj festivala Igor Lešnik redovito dovodi u Bjelovar vrhunske svjetske glazbenike i ansamble, pa su tako ove godine gostovali brazilski Grupu, Udaraljkaški orkestar MOL iz Belgije, španjolski sastav Per-Ku-Va te vrsni solisti Artur Lipner i mlada nada Vid Jamnik. Bjelovarski tjedan karakteristično opuštenom atmosferom privlači vrlo širok spektar slušatelja, kojima se ne podređuje u lošem smislu, nego im, dapače, nudi vrhunske kvalitetne glazbene proizvode. Upravo zato Bjelovarski tjedan iz godine u godinu, a dosad ih je bilo šest, nosi status jednoga od najnadahnutijih i najizvornijih domaćih festivala.

Da se upornost i entuzijazam ipak isplate, potvrđuje još jedan uže specijaliziran festival rane glazbe u Dvigradu i njegovoj istarskoj okolici. Usredotočen na srednjovjekovnu i renesansnu glazbenu baštinu, Dvigradski festival, vođen svojim dobrim duhom Alojzijem Prosolijem, od 27. lipnja do 4. srpnja ponovno se posvetio oživljavanju davnih vremena i otkrivanju, kako hrvatske, tako i svjetske glazbene baštine. Ove je godine Bugarska bila festivalov partner, pa su gostovali Komorni zbor pravoslavne glazbe Djeca Orfeja pod ravnanjem Venecije Karamanove i Muški pravoslavni zbor Bugarska pod ravnanjem Valentina Bobevskog, donoseći sasvim posebne zvuke bugarske pravoslavne tradicije. Nastupili su također umjetnici iz Hrvatske i Italije, a među njima posebno istaknimo Dječji pjevački kvintet Horvat te svjetski priznati ansambl Lucidarium.

No nešto drugo u ovom se slučaju ukazuje kao vrlo znakovito. To je prvi iskorak Dvigradskoga festivala izvan njegovih istarskih okvira, budući da je prvi put dijelom svojega programa gostovao u Zagrebu. I to s naslovom Noć glazbe u Zagrebu (održane 29. lipnja) te podnaslovom 1. međunarodni festival rane glazbe, što jasno naznačava organizatorovu težnju da početak ne bude i svršetak. Važan je to korak ne samo za širenje ugleda Dvigradskoga festivala nego i za pobuđivanje interesa publike za glazbu koju taj festival njeguje ili pak za utaživanje žeđi publike za ovakvim repertoarom, koji se vrlo rijetko može čuti. Dvigradu u Zagrebu, da se tako izrazimo, želimo svijetlu budućnost.

Mirta Špoljarić