Glazba u obrani slobode

Glazba u obrani slobode

Slobodan Lang

Glazba je dio hrvatske kulture, znak pripadanja i ugleda u svijetu. Ali glazba je i pridonijela uspjehu hrvatske obrane u Domovinskom ratu, o čemu bi svakako trebalo organizirati simpozij bez obzira na različita shvaćanja i tumačenja, pa i bez obzira na negativna mišljenja o njezinu udjelu u tom ratu.

Medijski napadi, politička i politikantska etiketiranja te zabrane nastupa u pojedinim mjestima i hrvatskim županijama Marku Perkoviću Thompsonu rezultat su nejasna odnosa prema glazbi u Domovinskom ratu. Ta nejasnoća dovela je i do istrage Europske komisije protiv antisemitizma. Time je nanesena šteta ne samo Thompsonu nego je ugrožena sloboda javnosti, zavarana međunarodna borba protiv antisemitizma i povrijeđena obrana Hrvatske od agresije. Uza sve to obezvrijeđeni su branitelji, od kojih su mnogi živote položili za obranu domovine s Thompsonovom pjesmom Čavoglave na usnama. Ponad svega obezvrijeđena je važnost glazbe u obrani Hrvatske.

Stradun u plamenu

Hrvatski i međunarodni pristup

Nevjerojatno je da u Hrvatskoj mogu nastupati pjevači koji su bili na strani agresora kao što je Lepa Brena, a da se brani nastup Thompsonu. Na taj apsurdan odnos ukazao je dio branitelja i obitelji stradalih za nedavna koncerta Lepe Brene u Zagrebu. Međutim, to našim tvrdokornim protivnicima Thompsona malo znači. Neki i ne kriju da su Čavoglave kamen spoticanja, s Čavoglavama je čini se sve počelo. Cijeli odnos prema glazbi toga vremena neprimjeren je, iako postoji niz razloga da se taj odnos preispita i promijeni. I stoga jer svijet ima drukčiji, ispravniji odnos.

U Londonu je 2008. održana konferencija o utjecaju nacizma i fašizma na glazbu, od samih početaka pa tamo sve do Mađarske 1956. Glazba je potpomagala preživljavanje u logorima, ali je i ponižavala logoraše prisiljavajući ih da nastupaju u muzičkim predstavama (i u Jasenovcu). Jidiš pjesma Bez doma, bez krova pjeva o prognanicima koji hodaju noću, ne znajući kamo će, dok ih se tuče, zlostavlja i razdvaja od obitelji. U logoru je 1943. Bedřich Fritta nacrtao sliku na kojoj su violina, note i zrake sunca, koje prodiru kroz zatvorske rešetke izražavajući nadu u budućnost. Prošle godine otvorena je i web-stranica o glazbi iz vremena nacističkih progona. Možda bi bilo dobro kreirati web-stranicu o utjecaju glazbe u obrani Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, jer bi mnogima objasnila puno toga neshvatljivoga. Sve baš nije jednostavno kako se nekima čini i kako to neki prikazuju.

Zvijezda agresor

Sve je počelo prije same agresije na Hrvatsku, prije sama rata. Sjećanje se vraća u noći 27. veljače 1989, kada sam se kao liječnik vraćao iz humanitarne akcije za albanske rudare na Kosovu, koji su štrajkali glađu. Tada smo vidjeli tenkove JNA s crvenom zvijezdom petokrakom – o kojoj su se do tada pjevale partizanske pjesme, kako agresorski napadaju albansko stanovništvo Kosova. Toga trenutka ta zvijezda postala je nešto suprotno nego što je bila, tada je umrla većina partizanskih pjesama s kojima su se mogli identificirati mnogi koji su dotad u njima vidjeli obranu čovjekove slobode i dostojanstva. Od toga trenutka zvijezda je postala agresor. Da pjesma i glazba mogu biti agresor, uvjerili smo se čim smo iz Kosova ušli u Srbiju i zaustavili se u krčmi koje su zidovi bili oblijepljeni slikama Miloševića i srpskih svetaca. Jedini gost osim nas obratio se gazdi krčme rekavši: »Stavi im jednu srpsku pesmu, po njoj će ubuduće plesati.« Iduće dvije godine nastojali smo zaustaviti mržnju, zaštititi ljude i spriječiti agresiju. Sve u tišini. Partizanske su pjesme prestale, a nove nismo imali. Postalo je jasno da se Hrvatska neće nenasilno obraniti. Počeli su sve agresivniji medijski i politički napadi na Hrvatsku. Počeo je rat.

Pjesma kao oružje obrane

U Osijeku sam pristupio Zboru narodne garde. Pozdrav Za Dom tada je značio da nećemo napustiti protjerane i ponoviti sramotu Europe tridesetih godina 20. stoljeća. Pozdravom Za Dom i Zdravo poštovalo se pravo na dom i zdravlje. Pjevali smo Juru i Bobana kao početak novoga vremena, vrijednosti i države. Gotovo odmah stvorene su Hrvatine (Đuka Čaić i Mario Mihaljević), Stop the war in Croatia (Tomislav Ivčić), Grobovi im nikad oprostiti neće (Mate Mišo Kovač), Ne dirajte mi ravnicu (Miroslav Škoro), Moja domovina, Za djecu Hrvatske, Kad bi svi… (Zrinko Tutić), U boj, u boj (Vice Vukov), Od stoljeća sedmog (Dražen Žanko). Istodobno Đorđe Balašević zapjevao je Nema mojih u ovom ratu naših... Odjebi JNA. Dosta je. Frane Parać napisao je glazbeno djelo u skloništu za bombardiranja Zagreba.

Poštujem pjesme kao otpor nacizmu, ali i kao podršku obrani Hrvatske, glazbu slobode, dostojanstva, boli i čovječnosti, nastojanja da se i po cijenu života stvori bolji svijet. Zato poštujem i Thompsona i njegovu pjesmu Čavoglave. Tereza Kesovija u ljeto 1991. zapjevala je Sv. Vlaho molitve naše čuj – čuvaj nas i slobodu. Konvoj Libertas s ribarskim brodicama u listopadu 1991. bio je flota mira kojom su građani nenasilno probili blokadu Dubrovnika, po ugledu na Gandijev Marš soli. Buco i Srđan konvoj su dočekali pjesmom u samostanu Male braće.

Dočekao nas je ispaćeni i napadnuti Dubrovnik; granate, paljba s brodova i zrakoplova, preplašeni i protjerani ljudi, razaranje, uplašene životinje. Nova Mokošica gađana je topovima s Golubova kamena, 1500 žitelja, od čega 300 djece mlađe od deset godina svakoga časa može biti pogođeno. Molitve, eksplozije, jeka, cvilež, samo se ne čuje čovjek. Lete ptice, trče psi i mačke, a ne vidi se čovjek. Ptice ne cvrkuću, nego cvile. Dotad to nisam nikada čuo. Onda opet rafali mitraljeza, minobacača, topova... Kakav crni dim. Bože, zašto? Sve nadjačava zvuk frule. Tko je prije čuo zvuk frule koji nadjačava rafale topova? U Akvariju 300 prognanika, a u Glazbenoj školi oko 200. Muž i žena nagluhi od djetinjstva s dvjema malim kćerima, koje imaju proljev i povraćaju. »Meni je problem«, kaže žena, »što se kod nas slabo poštuje čeljade koje slabo čuje. A baterije moga muža i moje su na kraju. Više nećemo ništa čuti.«

Koncert hrvatske zastave

Svi strani promatrači napustili su Dubrovnik, računajući s neizbježnim padom obrane, a bojeći se barbarskih napada. Mi smo znali, dok je Hrvatska garda na Srđu, dotle je Dubrovnik slobodan. Srđ je postao mistično brdo, izvorište slobode. Popeli smo se na Srđ zajedno s Huseinom, koji je došao iz Bosne. Vidio se cijeli Dubrovnik, od Konavala i Cavtata preko Župe, Srebrenog, u blizini Brgat i Bosanka, pa Rijeka dubrovačka, Elafitski otoci, Orašac i Trsteno, Slano i Ston, Pelješac i dalje Dalmacija. Na jarbolima hrvatske zastave. Sve vrijeme najveću sigurnost daje vihorenje, koncert hrvatske zastave. Hrvatska zastava postala je pjesma slobode.

Projekt dvjestote obljetnice Mozartove smrti, 5. prosinca 1991, uoči najžešćeg razaranja Dubrovnika, inicijalnom snagom započeo je impresivne programe, koji su stanovnicima Grada davali posebnu nadu i vjeru. Grad podno Srđa u doba svoje najmračnije povijesti, u doba bezumna nasilja, umjetnošću je odgovarao onima kojima ništa nije bilo sveto. S obiju strana nuđeno je ono što tko ima. Agresor je nudio bezumlje i divljaštvo, a drevna Dubrava ozračje svoje povijesti, kulture i uljudbe. I dok je neprijatelj uz gusle razmišljao na koji način što više uništiti, umjetnici Dubrovnika odijevali su frakove, ugađali glazbala, oživljavali paletu boja, ponavljali stare verse iz bogate baštine.

Prve nedjelje nakon 6. prosinca u katedrali je bila misa posvećena svim stradalima, pa koncert pod ravnanjem maestra Iva Dražinića, s djelima Sorkočevića i Mozarta. Slušajući Mozartovu glazbu razmišljao sam što je to odlučnost, a što popustljivost, što je mržnja, a što tolerancija, koja je obveza prema Vukovaru, kako ne mrziti nijedan narod. Pjesmu u čast branitelja Sustjepana napisao je Lukša, a uglazbio Đelo Jusić. Đelo je s Malim raspjevanim Dubrovnikom bio duša glazbe u doba opsade i obrane Grada. Mali raspjevani Dubrovnik dočekao je i dr. Bernarda Kouchnera, koji im se pridružio na probi. Đelo je odrastao između Dominikanaca i Franjevaca. »Zvona su utkana u moj duh i tijelo«, govorio je.

Haška optužnica za pisanje ratnih pjesama

Osmoga prosinca 1991. u 7.25 granata je probila zid zvonika debljine 85 centimetara. Prvi put otkad postoji, sat je stao. Ali Zelenci su se pokrenuli. Njihova je zvonjava nezaustavljiva. Odjekuje Grad, jeka simbolizira sveukupnu snagu kojom Dubrovnik pruža otpor agresiji. Đelo je s Dragom Britvićem napisao Dubrovačka zvona, lijek za sve ljude u skloništima. U Haagu je svjedočio 24. veljače 2004. Optužili su ga za pisanje ratnih pjesama. Odgovorio je riječima:

Kad zazvone dubrovačka zvona

i objave svome puku mir

Sv. Vlaho skalat će se s trona

pa s oltara na Stradun u đir.

Đelo i Mali raspjevani Dubrovnik u svibnju 1992. pjevali su papi Ivanu Pavlu II. na poljskom pjesmu koju je on pjevao kao dijete. Đelo je napisao i Oratorij – istina o gradu slobode: Grad u suncu (sjećanje), Apage satanas, Oče naš (za Ružu Pospiš Baldani).

Istog 8. prosinca u dubrovačkoj katedrali, u ranjenom Dubrovniku, novi duhovni poticaj (Sorkočević, Dietersdorf, Mozart). Projekti: Pro cruce crux pro nobis, Oda miru, Jer ljubav zna što joj je činiti, Svjetski umjetnici Gradu umjetnosti, (David Grigorian, čelo, Ljudmila Lisovaja, glasovir, Rafell Catala, gitara, Karin Tripp, sopran, Werner Tripp, flauta), Kistom za Dubrovnik, ciklus koncerata pod naslovom Dubrovački umjetnici svome Gradu, prava su potvrda duha civiliziranoga Dubrovnika.

U prepunom Kazalištu Marina Držića održan je i koncert primadone Ruže Pospiš-Baldani. Ljudi nisu željeli prestati pljeskati ljepoti njezina glasa, a posebno na kraju, kad je pjevala hrvatske božićne pjesme. Bila je to prava kanonada plemenitosti, ljepote, dobrote, ljubavi, odgovor zvukovima s brda mržnje, rušenja i barbarstva. Treba zapamtiti da je na kanonade topova i minobacača s brda i mora iz Dubrovnika, naizgled tiše, odgovarao Bach, Albinoni, Vivaldi, Mozart, Beethoven, Sorkočević, Haydn, Schubert, Händel, Gotovac, Brkanović, Papandopulo, Miletić, Nardelli, Jusić…

Međunarodnim koncertom koji je organizirao Bernard Kouchner dočekana je 1992. godina. Barbara Hendricks tad je rekla: »Došla sam ovamo pjevati kako bih pokazala svijetu sve patnje Dubrovčana. Ovo je, prije svega, humanitarna akcija i nadam se da će nakon koncerta prestati razaranja, da će ljudi uvidjeti kako uvijek postoji bolje rješenje od rata.«

Događanja u ovom povijesnom vremenu nemojmo prepustiti ograničenosti memorije, jer to je bilo doba koje treba pamtiti i proučiti zbog potomaka. Treba pamtiti kako su i umjetnici Grada čuvali libertas. No glazba je svoju ulogu imala i u ratu u Bosni i Hercegovini.

U jesen 1993. pokrenuta je pomoć Franjevačkoj bolnici u Novoj Biloj i pjesmom Ranka Bobana, Dolinom Lašve teče tuga, u kojoj su i stihovi »Bolnica u Biloj je svjetlost i nada, spasenje za dušu i tijelo«. Boban je napisao i pjesmu Hercegovina u mom srcu. U srednjoj Bosni koncert je održao i Hus s Parnim Valjkom.

Praizvedbi oratorija Srebrenički inferno 1995. prisustvovao je Bill Clinton, tadašnji američki predsjednik, i nakon nekoliko godina rekao da su Srebrenica i napad na New York zajednički problem. Htio je da se taj oratorij izvede u Carnegie Hallu. Glazbu je skladao Đelo Jusić prema tekstu Džemaludina Latića. U Međugorju se održavao Festival duhovne glazbe. Nastupio je 1996. i José Carreras. U Splitu je 1997. koncert održao Placido Domingo.

Poruke iz svijeta i hrvatska odgovornost

U Eisenachu je u svibnju otvorena izložba Krv i duh: Bach, Mendelssohn i njihova glazba u Trećem Reichu. Izložba prikazuje pokušaj nacista da Njemačkoj oduzmu židovsko glazbeno nasljeđe.

Mendelssohn je 1829. izveo Bachovu Muku po Mateju. Dotad se nakon Bachove smrti njegova glazba nije bila izvodila. Kao dijete postao je prva europska superzvijezda, a umro je kao tridesetosmogodišnjak.

Woody Guthrie, istaknuti autor američkih folk-pjesama, napisao je 1940. pjesmu Ovo je vaša zemlja, prvi put objavljena je 1956, a 2002. s pedeset drugih pjesama pohranjena je u Kongresnoj biblioteci SAD. Verzije pjesme postoje u Kanadi, Velikoj Britaniji, Irskoj, Indiji i drugim državama. Obama je 2008. izgovorio: »Da, mi možemo«, vodeću poruku izbora, a Bruce Springsteen uključio je to u pjesmu.

Dok sam pisao ovu molbu da se lažno ne prikazuje, ne zabranjuje, ne banalizira i ne zaboravlja glazbeno nasljeđe hrvatske obrane, napisao sam i hrvatsku verziju:

Ovo je vaša zemlja, ovo je naša zemlja

Od Vukovara do Dubrovnika

Od Zagorja do jadranskih otoka

Nitko nas nije zaustavio na putu slobode

Nitko vas ne može vratiti natrag

Hrvatska je vaša i naša

Ponosni na ljude koji su obranili Hrvatsku

stvaramo zemlju za vas i nas