Darko Glavan (1951–2009)

Darko Glavan (1951–2009)

»Jedno od mojih najčvršćih uvjerenja, i jedno od rijetkih koje nisam niti za milimetar izmijenio u trideset i pet godina sustavnog ispisivanja tekstova o glazbi i srodnim umjetničkim djelatnostima, jest da prvo moraš preslušati, pogledati, odnosno shvatiti ono o čemu pokušavaš pisati.«

Možda se u tim Glavanovim riječima najslikovitije prepoznaje njegov profesionalni odnos prema poslu kritičara, kojega se dosljedno držao. A upravo je, ladanovski rečeno ta kritika i determinirala njegov život, duboko prožet duhovnošću vremena, koju je Darko iščitavao u stvaralaštvu suvremenih umjetnika kroz njihove estetske vrijednosti. U zahtjevnoj, a često i nezahvalnoj ulozi kritičara on je ispisao zacijelo najvažnije kritike i osvrte, primjerice, o rock-glazbi, od kojih mnoge već sada imaju antologijsku vrijednost kao nezaobilazne stranice suvremene hrvatske rock-povijesti, prometnuvši ga nedvojbeno u jednoga od najistaknutijih hrvatskih rock-kritičara.

Uz Dražena Vrdoljaka, koji je još za života u snažnim konturama legende ispunjavao hrvatski medijski prostor kritičkim promicanjem suvremenih glazbenih oblika, Darko je Glavan sudjelovao i svojim zapaženim prilozima produbljivao višegodišnju kolegijalnu suradnju, supotpisujući nekoliko zajedničkih projekata i izgrađujući čvrsto prijateljstvo. Tek podsjećam da je s Vrdoljakom napisao biografiju Bijelog dugmeta, ali svoju je bogatu bibliografiju ispunio i suradnjom s drugim kritičarima, primjerice s Hrvojem Horvatom suatorski je potpisao biografiju Rolling Stonesa i Prljavog kazališta. Glavanova golema kritičarska djelatnost, u pisanoj i govornoj formi, u stotinama jedinica rasuta po gotovo svim hrvatskim elektroničkim i pisanim medijima, rječito govori o dinamičnoj osobnosti kao živoj kritičarskoj nazočnosti u hrvatskom medijskom prostoru.

Nije se stoga samo jednom moglo čuti da je Glavan ne samo vrstan poznavatelj suvremenih glazbenih izričaja nego i kritičar otvorena duha i prema onima što smjelo propituju nove mogućnosti muziciranja, odnosno prema traženju novih oblika glazbenog jezika, što je i potvrdio svojom sada već kultnom knjigom o PUNK-u (Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike). Svakako treba reći da je knjiga napisana prije gotovo trideset godina i da je prva u svijetu donijela cjelovit snimak tog iznimno važnog i po mnogim elementima prevratničkog glazbenog pravca, koji je presudno utjecao na suvremenu glazbu, te da je, koliko je meni poznato, do danas ostala jedina literatura na hrvatskom jeziku o tom fenomenu. Tim je svojim, neću pretjerati kažem li remek-djelom, još snažnije potvrdio i svoju kulturu pisanoga hrvatskog književnog jezika znalački i vješto sintetizirajući iskustvo novinara i književnika, što je njegovu peru davalo nedvojbene književne vrijednosti prožete velikim i, reko bi se, tenžerijanskim stilom. A upravo te osobine prepoznajemo i u drugim Glavanovim tekstovima pisanim i o drugim temama kojima se trajno bavio.

Dakako, to su likovne umjetnosti, u kojima je sustavno pratio stvaralaštvo mnogih likovnih umjetnika, koncipirao je i postavio tematske i problemske izložbe u našim uglednim muzejima i galerijama (više od stotinu u nacionalnim institucijama i velik broj u međunarodnim). Autor je monografskih knjiga o Antunu Motiki, Stipi Sikirici i Galeriji Studentskog centra u Zagrebu, u kojima je znalački odredio djela umjetnika u suvremenom kontekstu, kao što je i analitički prikazao programsku djelatnost Galerije u minulom razdoblju. Kolegijalnu suradnju izgrađivao je i u svakodnevnom poslu u Muzeju Mimara, gdje je bio voditelj odnosa s javnošću i medijima, kao i na funkciji predsjednika hrvatske sekcije AICA-e.

Brojnim člancima, prikazima i osvrtima u novinama, u posljednje vrijeme osobito u Vijencu, kao i esejima i studijama u periodici i magazinima te stručnim časopisima Darko se Glavan profilirao kao likovni kritičar izgrađenih i prepoznatljivih stajališta, koja su visoko vrednovana i u onim aspektima u kojima su ostavljala mjesta i za drugačije interpretacije.

»Prvi korak duha jest da razlikuje ono što je istinito od onoga što je lažno«, potiče nas Camus da ustrajemo u svojim intelektualnim uvjerenjima. Tako je i Darko hrabro branio svoja uvjerenja kada je zastupao Thompsonovo pravo da pjeva, kao što će biti dugo pamćena njegova gesta hrabrosti u žestoku protivljenju nastupu srpske trećerazredne pevaljke u Zagrebu. Jednako će tako biti dugo pamćena i Darkova ljubav prema poslu, koja ga je i povela na koncert Carlosa Santane u Varaždin, u taj barokni biser hrvatskoga sjevera poznat i kao grad glazbe. Upravo je glazba duboko prožela njegovo biće duhovnošću što je odredila njegov životni put.

Milan Bešlić