Balet između ozljeda, staroga i novog

Balet između ozljeda, staroga i novog

Dok se u opernim, a i dramskim, produkcijama forsiraju moderne režije, klasične baletne produkcije idu u smjeru konzervativizma

Ozljede plesača nažalost prva su pomisao u osvrtu na proteklu baletnu sezonu. Ozljede su u baletu neizbježne i zasigurno su noćna mora svakoga plesača i baletnog ravnatelja. Čak tri prvakinje Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu ozlijedile su se na početku sezone na izvedbi ili pokusima za predstavu Dama s kamelijama. Milka Hribar Bartolović, Edina Pličanić i Ervina Sulejmanova cijelu su sezonu bile izvan pogona i još će im trebati vremena da se vrate u staru formu. Pri kraju sezone, u radu na predstavi Vragolasta djevojka, na bolovanje je otišao i prvak George Stanciu i dio ansambla, pa je za popunjavanje zborskih redova bilo potrebno zvati goste iz Maribora. Na premijeri se ozlijedio plesač Dan Rus. Tako je završetak prvoga mandata protekao uz mnogo glavobolje za ravnateljicu Irenu Pasarić, ali i sveopću zabrinutost oko uzroka tako velika broja ozljeda u Baletu.

Okolnosti nastanka baleta Dama s kamelijama mogu se na prvi pogled učiniti upravo ekskluzivnim za domaće prilike. Hrvatsko narodno kazalište naručuje novu glazbu od američkog skladatelja Carla Davisa, predstavu postavlja engleski koreograf Derek Deane, njemački je scenograf Thomas Mika, a na praizvedbi je i australski dirigent Michael Collins. Previše je to inozemnih imena na okupu s otvorenim mogućnostima na raspolaganju za tako slabašan rezultat sladunjave baletne pričice na sladunjavu glazbu. Ovdje je zanimljiva estetska neusklađenost umjetničkog promišljanja unutar Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Dok se u opernim, a i dramskim, produkcijama forsiraju moderne režije, a stare i tradicionalne predstave većinom su uklonjene iz repertoara, klasične baletne produkcije, unatoč poneku projektu modernoga baleta, idu u posve suprotnome smjeru konzervativizma.

Dama s kamelijama donijela je prekrasnu kreaciju naslovnoga lika Milke Hribar Bartolović. Partner u ulozi Armanda bio joj je prvak Stuttgartskoga baleta Ivan Gil Ortega. Zbog ozljede naših prvakinja u ulogu Marguerite Gautier uskočila je Marta Romagna iz milanske Scale, a u Labuđem jezeru gostovale su prvakinje Engleskoga nacionalnog baleta Erina Takahashi i Fernanda Oliveira.

Druga prošlosezonska premijera, autorski projekt koreografa sve većega europskog ugleda Edwarda Cluga Razloga 4 / 4 Reasons na tragu je ravnateljičina nesnalaženja u oblikovanju baletnih večeri za repertoar svojega ansambla. Postojeći, kraći istoimeni plesni komad praizveden prošle godine u Nacionalnom baletu u Lisabonu Edward Clug je za zagrebačku prigodu produljio kako bi postigao cjelovečernje trajanje. Jasno je da je takav postupak patio od izostanka izvornog nadahnuća. Nije važno je li do toga došlo zbog njegove velike zauzetosti ili zbog sigurnosti da je Maribor blizu, pa uvijek može ponovno doći, jer je time svoju priliku da se ozbiljno predstavi u Zagrebu propustio. Razloga 4 na glazbu suvremenoga slovenskog skladatelja Milka Lazara apstraktni je balet s raznim formama sola, parova i skupnih formacija te maštovitim poigravanjem s plesačkim prostorom u kojem su se plesači HNK maksimalno angažirano iskazali.

Vragolasta djevojka na kraju sezone donijela je mnogo scenskoga šarma i svježine ponajprije zbog muzikalne koreografije Vladimira Derevianka kojom je ispričao tu, jednu od najstarijih baletnih priča. Na izvedbi 18. svibnja oduševili su plesači iz druge podjele, Mirna Sporiš kao ljupka, lepršavo virtuozna Lisa, Anton Bogov u simpatičnoj kreaciji njezina dečka Colasa i izvrstan Andrej Barbanov u beskrajno duhovitoj i komičnoj interpretaciji madame Simone. I u toj se predstavi zapaža da je ansambl u velikim predstavama, od Pepeljuge nadalje, tko zna iz kojega razloga smanjen.

Dva su hrvatska baletna ansambla u protekloj sezoni načinila znatan iskorak izvan uobičajnih okvira rada. Baletni ansambl kazališta Komedija ostvario je svoju prvu samostalnu baletnu predstavu Brel. Balet HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci vratio se klasičnom ishodištu na špicama s hrvatskom praizvedbom velikoga cjelovečernjeg baleta Ana Karenjina na glazbu Rodiona Ščedrina. Obje je predstave koreografirao Dinko Bogdanić. Iskusnim je okom ispravno procijenio mogućnosti Komedijinih i plesača riječkog Baleta te prema njima postavio koreografiju. Kada svaki plesač dobije odgovarajući zadatak u kojemu se može najbolje iskazati, od nositeljice naslovne uloge u Ani Karenjini Bojane Nenadović Otrin i njezina partnera Ronalda Savkovića u ulozi Vronskog, do svih sola, dua i trija što su proplesali poetikom šansona Jacquesa Brela, predstava ne može podbaciti. Umjetničko zadovoljstvo izvođača tada nezaustavljivo prelazi rampu i odražava se na gledatelja. Pored Rijeke i Komedije, Dinko Bogdanić radio je i na predstavljanju baleta u Osijeku, gradu koji zbog pogubnosti političkih turbulencija nikako ne pronalazi snage za formiranje stalnoga profesionalnog baletnog ili plesnog ansambla. Na Osječkom ljetu postavio je Petra Pana Brune Bjelinskog u povodu stogodišnjice skladateljeva rođenja.

Riječki je Balet još jednom produkcijom dosegnuo kazališne visine. Radi se o praizvedbi baleta Proces na glazbu Berislava Šipuša, u koreografiji Staše Zurovca i koprodukciji s Muzičkim biennalom Zagreb. Izazov transpozicije Kafkina romana u balet skladatelj i koreograf riješili su širim pristupom od promišljanja čisto baletne pozornice. Stvorili su autentičan primjer suvremenoga plesnog kazališta, onoga što pojam Tanztheater znači sveobuhvatnošću plesa, tjelesnoga pokreta, scenske psihologije i drame pretočene u glazbu. Baletni ansambl predvodio je izvrsni Andrej Köteles u glavnoj ulozi Josefa K. U objema se baletnim produkcijama posebno istaknuo i orkestar riječke Opere, u Ani Karenjini pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević, a u Procesu pod dirigentskim vodstvom mladoga bugarskog dirigenta Diana Čobanova.

Balet HNK u Splitu nastavio je višekratna gostovanja u Italiji dvjema turnejama u dvadesetak gradova s baletima Orašar i Labuđe jezero.

Koreografkinja Ljiljana Gvozdenović u nekoliko je navrata radila u inozemstvu. U Novom je Sadu postavila Mačka u čizmama Brune Bjelinskog. Njezina mala baletna komedija Susreti… prije ponoći gostovala je jesenas s velikim uspjehom u Japanu. Na temelju uspjeha te predstave, Valentino Dance Center iz Tokija ponovno ju je pozvao na gala večer u svibnju za koju je načinila novu koreografiju Ipak je san, s kojom će u rujnu obilježiti 35. obljetnicu umjetničkog rada. Na kraju sezone 30. obljetnicu umjetničkog rada proslavio je prvak zagrebačkog Baleta Svebor Sečak, zajedno s 15. obljetnicom svoje Baletne trupe Croatia.

Davor Schopf