Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Dnevne bilješke Ljubomira Antića

Svibanj 1989.

12. – /nastavak/ Sjednicu vodio Goldstein. Mirno. Započeo: od posljednje sjednice dogodile su se neke ružne i dobre stvari. O Lerotiću govorio biranim riječima. Sve je došlo iznenada pa tako ni sam ne zna prave uzroke. Još u ponedjeljak bili su kod Panića tražeći papir za Lisinski. /…/ Nakon sastanka otišli u kantinu na kavu gdje mu je Lerotić darovao svoju knjigu s posvetom. Ostalo je nejasno kad je došlo do razlaza, odnosno što se zbivalo od Panića do Dafinke. Događaje kod Dafinke prenio je korektno, ali bez dramatiziranja. Spomenuo je da će vjerojatno otpasti i Bekić, ali to još nije sigurno.

Maja, koja je sjedila kraj mene, misli da su na Lerotića pritisak izvršili komunisti. Kao: »nema smisla da se s njima istrošiš, ti si perspektivan kadar…«. Spominjala je i neku stranku kojoj će Lerotić biti na čelu za pet (!?) godina.

Od dobrih stvari Gold je spomenuo sastanak s američkim konzulom kojemu je govorio deset minuta o pluralizmu kod nas, a posebice o HSLS-u. Među pozitivno pripada i dopis koji nam je poslala Nacionalna fundacija za demokraciju SAD, čija je zadaća pomagati razvoj na području političkoga pluralizma, poduzetništva, kulture i sl. (u kojoj su najpoznatiji ljudi iz tamošnjega političkog života poput Kissingera i Brzezinskog) u kojem nam nudi pomoć. Odgovorit će im Izvršni odbor predloživši im, između ostalog, da sudjeluju kao strani partneri u dioničarskom izdavačkom društvu koje će se formirati nakon konačnog utemeljenja HSLS-a. /…/

Do stanke Goldstein se u jednom trenutku osvrnuo na početak Saveza. On i Vlado bili su otišli u Ljubljanu da se upišu u neki tamošnji savez, a ovi su im rekli da bi bilo bolje da osnuju neki svoj. Tada im se upalila svjećica.

Za vrijeme stanke nastojao sam biti u društvu s Budišom, koji se prvi put pojavio kod nas. /…/ Pitao sam ga o dojmu sugeriravši odgovor pitanjem: je li da nije impresivno? Promislio je (kao i obično) rekavši: »I jest i nije.« /…/

13. – /…/ Je li naša sredina uopće zrela za pluralizam? (To sam sinoć govorio i Budiši u pauzi.) Nevjerojatna je razlika između nezadovoljstva sa stanjem i želje za angažmanom. Odgovor više ne može biti u nedostupnost Saveza. Žedni će doći do izvora, gladni će naći jedinu pekaru na periferiji u kojoj se prodaje kruh. Očito su velike mentalne prepreke koje brane prići HSLS-u. To su: strah od represije (realan jer je utemeljen na iskustvu); strah da se ne ispadne smiješan i naivan u slučaju neuspjeha (vrijedi osobito za intelektualce); nevjerica da se išta može izmijeniti jer vlast još sve čvrsto drži u svojim rukama…

Zove Ivin da mi kaže kako su on i Slavko zaključili da bi Božo Kovačević i ja bili najpogodniji kandidati za predsjednika Izvršnog odbora. Otklanjam mogućnost u interesu Saveza. /…/ Ivin ustrajava, daje komplimente… razgovarat će sa Slavkom koji dolazi k nama na ručak. Zvat će me sutra. Odlazim u Zagorje, kažem da ga odvratim. Kad sam jutros htio Miri najsažetije prikazati stanje u Savezu, rekao sam joj: došli smo dotle da sam u jednom trenutku čak i ja bio predložen za predsjednika Izvršnog odbora. Stalo mi je do HSLS-a. Pristao bih i da budem manipuliran (ako sam toga svjestan, onda zapravo i nisam), samo da ne doživimo debakl. No što je previše, previše je. Eto, imam priliku biti najpoznatiji anonimus u Hrvatskoj. Odveć sam tašt da bih nasjeo. Jadna Hrvatska i njezin pluralizam.

14. – Nedjelja. Što se sve danas nije događalo. Već oko 9 sati zvala Dafinka i priča što je sinoć bilo kod Lerotića. Ma što sinoć – jutros do 3:30. Nazočni: supružnici Fižulić, Dafinka, Buljan, Bogdanić, Bekić (kojega je čini se pozvao Fižulić), Petrenac, Pavle Radić (ljevičari iz 1971. koji da su se odmah napili) i Maja. Teško je sada na kraju dana rekonstruirati razgovor kad je zapravo cijeli dan jedan veliki razgovor. Uglavnom Dafinka je zračila optimizmom, misiju je smatrala uspješnom, Lerotić je obećao vratiti se u Savez, sumnje u njega nemaju osnovu premda ni on nije bez grijeha … zapravo smo bili manipulirani od svih. /…/

S Buljanom do Dafinke. Dok smo još u automobilu, brani tezu po kojoj u HSLS-u već dva mjeseca traje sukob koncepcija. Lerotić bi da se ide polako i izbjegava sve što bi nas moglo kompromitirati kao maspokovce. Tek kad nas registriraju, ići će se na rehabilitaciju 71. Do tada težište mora biti na liberalnom, a ne na nacionalnom. Samo tako u borbi za pluralizam pomagat ćemo mekoj liniji u hrvatskoj politici. Goldstein i Gotovac idu na omasovljavanje, preferiraju nacionalno, otvoreni su za primanje maspokovaca, žele nastupati brzo.

Kod Dafinke zatječemo Ivina, a vrlo skoro jedan za drugim doći će Goldstein, Bogdanić i Fižulić. Goldstein je napet, umoran i uzbuđen. Tijekom razgovora reći će da mu se prvi put nakon suprugine smrti dogodilo da nije mogao zaspati. Ide u glavu. Ne dolazi u obzir nikakav zajednički rad s Lerotićem. Kategoričan je. Daje mu komplimente kao stručnjaku, no kao čovjek nezreo je i potpuno nepodesan za poslovnu suradnju. Prevrtljiv. Nepouzdan. Radi iza leđa (u Soc. savezu). Prepotentan. Primabalerina. Gleda svisoka na njega i Gotovca – kao, oni ne mogu slijediti njegove političke zamisli. /…/ Za sebe kaže da će ostati u Savezu i uraditi sve, samo neće imati nikakvu funkciju. Pomoći će organizirati Skupštinu, govorit će, vodit će poslije izdavačku djelatnost… Grupa mu je kontrirala/opravdavala se: Kako smo otišli Lerotiću kad se udaljio, tako bismo otišli i vama. Pred očima smo imali samo interes Saveza odnosno političkog pluralizma. Bez trokuta (Slavko – Vlado – Zvonko) Savez je blokiran. Zbog toga treba i on prihvatiti jednu od vodećih funkcija.

Pokušao sam djelovati pomirljivo. Otprilike sam govorio: U HSLS smo došli ovakvi kakvi jesmo, s političkim kompleksima i mnogim drugim nasljeđem /…/. Takvi moramo prihvatiti jedni druge. Treba apstrahirati nebitno, a baviti se bitnim. Ne ići osobno i izbjegavati riječi koje vrijeđaju. Pokušati se razumjeti. Ni Lerotić nije svetac, no stranci je nužan. (Iznio sam primjer s izbacivanjem Organizacijskog odbora, ovdje kod Dafinke.) Možda teško podnosi breme nagle popularnosti. Ime privlači u stranku, anonimnost odbija. /…/ U početku me u Savezu smetao nedostatak erosa. Držali smo se kao da ne sudjelujemo u povijesnim događajima. Sada se dogodio i eros pa ga iskoristimo u pozitivnom smjeru. /…/

(Nastavlja se)