Ljubav usred ratnih strahota

Ljubav usred ratnih strahota

Anonimna je ipak film koji se ne zaboravlja i nijednu ženu neće ostaviti ravnodušnom

Film Anonimna – jedna žena u Berlinu Maxa Färberböcka zasniva se na autentičnom iskustvu koje je posljednjih dana Drugoga svjetskog rata u Berlinu zapisivala u dnevnik anonimna tridesetčetverogodišnja Njemica. Djelo Jedna žena u Berlinu, prvi put objavljeno u Zapadnoj Njemačkoj 1950-ih, uznemirilo je naciju objavom općepoznatog seksualnog preživljavanja Njemica sa sovjetskim vojnicima. Nakon reakcija javnosti autorica je zabranila ponovno objavljivanje istog djela za vrijeme njezina života. U Njemačkoj je 2003. knjiga reizdana te je ubrzo postala bestseler preveden u više od dvadeset zemalja.

Redatelj Färberböck, nagrađivan na brojnim festivalima za ganutljivo ostvarenje Aimée i Jaguar iz 1999. o lezbijskoj romansi između Židovke i Njemice za vrijeme Drugoga svjetskog rata, ovaj nas je put uveo u još jednu neobičnu priču smještenu u isto vrijeme provirivanjem u sklonište kuće u kojoj se skrivaju Nijemci koji su uspjeli preživjeti saveznička bombardiranja. Crvena armija „oslobađa“ Berlin i siluje žene koje pronalazi izgladnjele i prestrašene u skloništu. Među njima je i Anonimna (Nina Hoss), mlada žena koja je nekoć radila kao novinarka i fotografkinja, koja zapisuje traumatične događaje u dnevnik, nadajući se da će ga jednog dana moći pročitati suprugu Gerdu koji je nestao na Istočnoj fronti. Inteligentna, obrazovana i hrabra, nakon pretrpljenih mučkih silovanja, ubrzo shvati da jedini način da se spasi jest da pronađe vuka koji će je čuvati od drugih i imati je samo za sebe. Budući da govori ruski, Anonimna pristupi ruskom časniku Andreju (Evgeny Sidikhin) plaho zahtijevajući od njega da zaštiti žene od ruskih vojnika. On joj odgovori kako tih »nekoliko minuta« i nisu tako strašne jer su njegovi vojnici »čisti«(!). No on se ubrzo zaljubljuje u nju i postaje više njezinim ljubavnikom negoli silovateljem. Iako je protagonistica svjesna kako jedino tako može preživjeti, njezine emocije prerastaju u nešto više od puke potrebe za preživljavanjem, pa čak i u nešto više od zahvalnosti. On je zaštiti od sovjetskih drugova koji je žele strijeljati zato što je skrivala mladoga njemačkog vojnika u svom ateljeu, zbog čega njegova sudbina postaje neizvjesnom.

Užas Drugoga svjetskog rata prikazan je iz perspektive Njemica koje su ga stoički podnosile, katkad i uz dozu crnoga humora kako bi, koliko je to bilo moguće u tim okolnostima, sačuvale zdrav razum. Zbog toga su ih nakon rata i pobjednici i gubitnici smatrali kurvama koje su se p(r)odavale neprijateljima. Iako je glavna junakinja svjesna trauma kroz koje prolazi, gotovo nadljudskom voljom bori se za život, pokazujući od početka požrtvovnost prema drugim ženama. Začudnost filma stvara upravo paradoksalna činjenica da gubitkom dostojanstva te hrabre žene ne samo da ga nikad i nisu izgubile, nego su postajale moralnim pobjednicama koje su njihovi muški sunarodnjaci iznevjerili. U ratnoj triler-drami Paula Verhoevena Crna knjiga, glavna junakinja Židovka također preko kreveta s neprijateljem, njemačkim časnikom, spašava sebe, ali i druge Židove, prikupljajući informacije koje bi im mogle koristiti, no pritom se u njega zaljubljuje shvativši da je u svojoj srži pozitivac. No Anonimna je stvaran lik – a opet veći od života, upravo zbog gotovo nevjerojatne činjenice da njezina priča iz motiva ratnog silovanja prerasta u ljubić.

Färberböckov film zanimljiv je još iz jednog razloga; ideološki je uravnotežen, iako počesto suosjeća s njemačkim vojnicima i civilima koji su izgubili rat, podjednako kao i životne iluzije. Nijemci kolaboracionisti, dobrohotni pojedinci, nazdravljaju hudim Sovjetima kako bi izvukli živu glavu, istodobno fanatično polažući posljednje nade u svog Führera, nesvjesni kolektivne krivnje koja je iznjedrila izopačenost.

U novije vrijeme, usporedno s otkrivanjem sve većega broja komunističkih zločina na području bivše Jugoslavije, snimaju se sve češće filmovi u kojima su Sovjeti kao pobjednici u Drugom svjetskom ratu prikazani kao ništa manji negativci od nacista. Tako su, primjerice, u Katynu Andrzeja Wayde prikazana okrutna ubijanja koje je Staljinova vojska počinila nad poljskim časnicima. No kazna njemačkim ženama u Färberböckovu filmu, koja je dugo vremena bila potisnuta u svijesti jednog naroda nakon zasluženog poraza, rasvijetljena je u iskrenu priznanju anonimne žene. Uvod u knjigu Anonimna napisao je psihijatar Anthony Beevora, britanski povjesničar, koji je istaknuo da su silovanja Staljinove vojske bila rjeđe taktikom zastrašivanja, kao što je to bilo u Španjolskom ratu i u Bosni, nego su više proizlazila iz, kako su to ruski psihijatri nazvali, erotike vojarni koju je stvorila seksualna represija Staljinova režima tijekom 1930-ih. Koja god psihološka motivacija za ratna zvjerstva bila, spomenuta knjiga i film imaju snagu mijenjanja univerzalnoga mizogina stajališta generala nakon bitaka koji smatraju opstanak žena uz pomoć gotovo najveće moguće žrtve i ženama lakog morala. Tako je suprug Anonimnu, nakon što se vratio s Istočne fronte i pročitao njezin dnevnik, razočarano i s gađenjem napustio.

Iako intrigantan ostvaraj, Färberböck je kao dokazani poznavatelj ženske ljubavi ipak trebao dublje razraditi ili možda čak opravdati emotivnu potrebu žene za barem nekom nježnosti nakon gotovo beskrajna i nezamisliva sadizma koji je preživjela. Premda je u tom segmentu pomalo tanak, Anonimna je ipak film koji se ne zaboravlja i nijednu ženu neće ostaviti ravnodušnom.

Ana Srzić