Hrvatska blues-scena

Hrvatska blues-scena

Autentični blues američkih crnačkih interpreta, od početaka ograničen na vlastitu populaciju, s vremenom počinje plijeniti pozornost širega kruga, pa tako i europskog slušateljstva, unatoč relativno skromnoj melodijskoj i harmonijskoj strukturi i jednostavnim tekstovima. Zanimanje naših glazbenika za taj fenomen bilježimo u tragovima prije otprilike dvadesetak godina, da bismo danas već uočavali razlike u pristupima takozvanom primordijalnom, prvobitnom delta ili country-bluesu uz neke kasnije evolutivne pravce te specifične glazbene pojave nastale potkraj devetnaestog stoljeća na jugu Sjedinjenih Država. Uz poštivanje nužnih tradicijskih vrijednosti i karakterističnog, crnom stanovništvu nekad najjednostavnijih i najdostupnijih instrumenata kao što su gitara, kazoo i usna harmonika, u ovom trenutku na hrvatskoj blues-sceni djeluje nekoliko sastava i pojedinaca. Neporeciv je tu bio i utjecaj jednog od dvojice posljednjih američkih gitarista i vokalista arhaičnog bluesa Philadelphije Jerryja Ricksa, koji je prije tridesetak godina u Zagrebu snimio svoj prvi solo-album, i koji je posljednji dio života proveo u Kastvu, gdje je na lokalnom groblju i pokopan.

Zamjetan je, premda još skroman broj naših glazbenika koji se posvećuju izvođenju bluesa, ali u tome moramo nažalost lučiti nekoliko pristupa. Za bluesom, izvodeći ga uz obilje elektrificiranog zvuka i drugim tom fenomenu neprirodnim efektima, posežu i neki rock-sastavi. Takav umjetan, i iz više razloga neprirodan način izvođenja, nije prihvatljiv mnogim istinskim blueserima, što je stalno i meritorno potvrđivao i spomenuti Philadelphia Jerry Ricks. Tako s rezervom valja uzeti i valorizirati primjerice blues-izvedbe našega Telefon Blues Banda i svakako nadarenog usnog harmonikaša Nevena Mijača, premda sastav i u svom imenu nosi blues pa tako i Fontana Blues Festival u Varaždinu, gdje se pod egidom bluesa prodaje sve i svašta. Valja tu spomenuti da su se i Brian Auger pa i glasoviti Rolling Stonesi u svojim počecima napajali bluesom svojih američkih uzora, a najdalje je u tome od Britanaca otišao Eric Clapton približivši se autentici američkoga blues-izričaja. S druge su pak strane popularnost i honorari britanskih i drugih rockera dosta zadivili neke američke bluesere, napose one čikaške škole. Tako zbog jasnoće i spomenutih distinkcija vrijedi spomenuti naše profilirane interprete bluesa, kojih u ovom trenutku možda i nema mnogo, ali su po vokaciji na pravom tragu. Među prvima bilježimo pojavu gitarista Stipe Browna, profesora hrvatskog jezika iz Đakova pravim imenom Stipe Subašić te njegova sastava Small House Brown. U tom sastavu redovito nastupa i jedan blues-fenomen iz Stubičke Slatine pokraj Oroslavlja, usni harmonikaš Krešo Oremuš. Riječ je o, za blues iznimnu, sad već prepoznatu talentu, koji upravo dok izlaze ovi redci nastupa na europskoj turneiji s američkim blues-interpretom Wesom Mackayem. Hrvatsko je zagorje iznjedrilo još jednog bluesera, usnoga harmonikaša Tomislava Golubana iz Zaboka, koji uz svoj trio često nastupa i snima, a dobitnik je i ovogodišnje nagrade Porin. U taj bi kontekst valjalo svrstati i Sick Swing Orchestra, koji je ponajprije privržen tradicionalnom jazzu i swingu, ali prvi predstavlja američkoga blues-vokalista, zagrebačkoga rezidenta dr. Roberta Lona Johnsona. On pak sad vodi i vlastiti sastav u kojem predstavlja dvojicu mladih gitarista bluesa, Tomija Novaka, koji se specijalizira za fingerpicking-tehniku sviranja gitare, te gitarista i vokalista bluesa Vedrana Žanka. Žanko se na našoj blues-sceni pojavljuje i s vlastitim sastavom Mojo Stuff Band, primjenjujući i tradicionalnu bottleneck, za stari blues karakterističnu tehniku sviranja gitare. Sve to dokazuje da će vokacija za izvođenje bluesa biti probuđena u još kojeg od naših mlađih talenata. Na kraju valja reći nešto iz područja jazz-bluesa, definirana još početkom prošloga stoljeća, kako formom tako i harmonijskom progresijom. Tu nas uspješno predstavlja pjevačica Valerija Nikolovska, koja je umijeće izvođenja jazz-bluesa potvrdila nastupivši sa svojim kvartetom na nedavno održanu Međunarodnom festivalu tradicionalnoga jazza u Varaždinu, gdje joj se pri kraju nastupa, kao i poslije u Podrumskoj sceni, pridružio spomenuti Krešo Oremuš te potom američki gost, usni harmonikaš i blues-vokalist Keith Dunn. Nikolovskoj bi se, barem u jednom programskom segmentu svog repertoara, mogla priključiti i nadarena Lela Kaplowitz sa suprugom, američkim jazz-orguljašem i pijanistom Joeom, koji žive u Rijeci, i time još više obogatiti blues-scenu ovoga trenutka u Hrvatskoj.

Mladen Mazur