Ep o hrvatskoj povijesti

Ep o hrvatskoj povijesti

Iz tiska je prije koji mejsec izišao spjev Biserka Pelajića, Dantijada, djelo koje je neobičan književni fenomen iz nekoliko razloga. S jedne strane, sama pojava epa u današnje (nejunačko) vrijeme činjenica je koja izaziva pozornost, dok s druge strane, jednaku znatiželju pobuđuje i anonimnost autora koji u vrsnom i metričkom pogledu na visokoj razini oponaša velikoga Dantea.

Naime, Pelajić je svoje stihovlje u formalnom smislu organizirao po uzoru na znamenitog Talijana i njegovu Božanstvenu komediju, čitajući to remek-djelo u kongenijalnome prepjevu našega Mihovila Kombola. No u sadržajnom smislu ovo je nešto bitno drugo negoli Dante. Ovdje nije riječ o nadnaravnim fikcijama, već o tragičnoj, ali slavnoj, nadasve zbiljskoj hrvatskoj povjesnici.

Kako saznajemo iz pjesnikova životopisa, autor je na djelu radio puna dva desetljeća – svoje je vizionarsko snoviđenje započeo davne 1971. godine – a čini se kako je samim podnaslovom, Lirika hrvatske historiografije, htio izreći i posvjedočiti kako je u žaru dvadesetogodišnjega stvaranja podjednako izgarao u domoljublju i pjesničkome sebedarivanju.

Riječ je, dakle, o domoljublju i poeziji. No, kakvoj poeziji?

U njegovoj poeziji riječ oživljava drugu riječ, stih drugi stih, kitica kiticu. Na djelu su žive riječi, njihova jasna, neprisiljena, spontana gradnja. U pjevnim nizovima stihova nalazimo i mekan međusobni dodir i energiju kojom jedna riječ traži dopunu svog smisla u drugoj i efekte usporednoga kontrasnog sastavljanja. Sve te stilske odlike sačinjavaju i životnost Pelajićeve metričke gradnje. Njegova je metrika sigurna, nenasilna, duboko spojena sa smislom riječi, a ipak ritmički toliko vidljivo akcentirana, da se ne gubi ni u prozu ni u ritmičko beznačajno romorenje. Spjevom Dantijada autor je dao živi model primjene hrvatskoga jedanaesterca.

Pomno čitajući i iščitavajući pjesnikove pjevne stihove, tercine i jedanaesterce, možemo ustvrditi kako je uspio postići izniman sklad formalnih i sadržajnih elemenata, odnosno jedinstvo pjesničke riječi i nepatvorene mudrosti.

Njegov je spjev uistinu jedinstveno i vrijedno ostvarenje.

Prislonimo uho i poslušajmo stihove spjeva:

Bijah o danu velikog začeća

kad gora poče da se lišćem kiti

kad bjehu dani Hrvatskog proljeća

Moje tad sve bi umorene niti

od teška rada u polju od kojeg

plodove rujne svak bi radan piti

I ne dovrši hvalu Stvoru mojeg

obećanja što se voljom dade

iz istinskog uvjerenja svojeg

Svete svoje dok ja imadem nade

trpljenju svakom ja ću voljan biti

i imat snage za sve svladat jade

Ko trojica kad ne mogoše skriti

svojeg sna dokle njin učitelj Veli

za sve nas Ocu htje žrtvu priniti

Tako i ja snom bijah satrveni

a kakva blaga u tom snu nađoh

valja sve sada ispričati meni

Mladenko Spahija