Strip u ritmu jazza i bluesa

Strip u ritmu jazza i bluesa

Ovogodišnje obilježavanje dana frankofonije u Hrvatskoj omogućilo je rijedak užitak ljubiteljima glazbe i likovnih umjetnosti koji su u zagrebačkom Muzeju Mimara i u izlagačkom prostoru dubrovačke tvrđave Revelin mogli razgledati izložbu Jazz i blues u stripu. Zahvaljujući agilnosti belgijskoga veleposlanstva, uzorno je pripremljena izložba na atraktivan, ali i na vješto prikriven edukativan način prikazala raznolike utjecaje koje je tradicija jazz glazbe izvršila na stvaralaštvo belgijskih autora stripa, koji se općenito smatraju, uz francuske i talijanske stripaše, okosnicom suvremene europske produkcije stripa.

Priređivači izložbe s posebnim ponosom ističu neposrednu povezanost između Adolpha Saxa, izumitelja saksofona, rođena u belgijskom gradu Dinantu, i niza virtuoza jazza koji su redefinirali i proširili izražajne mogućnosti tog glazbala.

Osim najizravnije spone jazza i strip-naracije, kad su velikani jazza poput Louisa Armstronga ili Sidneyja Becheta odabrani za protagoniste bio-grafskih stripova, koji se redovito objavljuju u omladinskim novinama, izložba izvornog naslova Bulles, jazz, blues – Quand la BD swingue (Oblačići, jazz, blues – Kad strip preuzme ritam swinga) ukazuje i na druge mogućnosti korištenja karakterističnih prizora iz povijesti jazza u kontekstu suvremenoga strip-stvaralaštva. Jasno, pritom nisu zaboravljeni velikani povijesti stripa, dobro poznati i domaćim čitačima stripa, poput najpoznatijega belgijskog serijala stripa Tintin, sjajnoga Hermanna, koji se okušao i kao autor biografskog stripa o Louisu Armstrongu, iznimno popularnih Štrumfova, Taličnog Toma (Lucky Luke), Gastona i drugih. U spomenutim stripovima sekvence s izvođačima jazza rabe se kao svojevrsna priloška oznaka mjesta, ili kao još jedan podsjetnik kako se u tom trenutku radnja odvija u gradu ili mjestu sudbonosnu za povijest jazza (New Orleans, Kanzas City, Chicago, a poslije i u podrumima Pariza) ili se pak rabe kao naznaka noćnog ugođaja otvorena za neuobičajene pustolovine. Iz popratnog teksta priređivača izložbe može se naslutiti kako je po njihovu mišljenju osnovna poveznica jazz-glazbe i stvaralaštva najistaknutijih belgijskih stripaša sklonost improvizaciji kao neiscrpnu vrelu nadahnuća i naklonosti slušača odnosno čitača.

Bez želje da ponudi leksikografski iscrpan ili antologijski definitivan izbor, ova se izložba usprkos (relativno) neveliku opsegu može procijeniti kao sjajan primjer besprijekorna muzeološkog projekta koji je sretno i spretno ujedinio princip povijesnoga pregleda i montaže atrakcija.

Darko Glavan