Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Dnevne bilješke Ljubomira Antića

Svibanj 1989.

3. – /…/ Navečer s grupom za organizaciju skupštine HSLS-a u stanu kod Fižulićevih u Dimitrovljevoj 16. Na stubištu ispred stana na 13. katu kunić!!! Fižulić je mlad (rođen, čini mi se, 1956) poslovni čovjek. Uspješan. U stanu na zidovima Prica, Šiško, Bošnjak… Moderno. Strane cigarete, cigare i pića. Goldstein, Ivin, Dafinka, Buljan, Bogdanić i Maja F. /…/ Razvila se načelna rasprava trebamo li maspokovcima dati da govore, odnosno treba li ih uopće pozvati na Skupštinu. Jedino je Fižulić protiv jer se boji da nam ne zalijepe etiketu nacionalista jer jedino tako mogu likvidirati. Inače za maspoka je bio mlad i kaže da se politički odgojio na njegovim idejama. Pokrenuo sam pitanje Budiše. Ukazao sam na njegove kvalitete: rad, osoba od formata, veliki potencijal, čovjek koji tek treba dati prave vrijednosti… Goldstein se složio sa mnom. U jednom trenutku rekao je kako bi bilo lijepo da Dražen govori na Skupštini te da napomene kako je upravo odlučio stupiti u HSLS, no vrlo brzo je izrazio sumnju u korisnost da nastupe maspokovci. Opet rasprava da li pozvati Đilasa. U tom kontekstu založio se da pozovemo srpske intelektualce koji su odnedavno počeli liberalno istupati. /…/ Iskoristio sam zgodan trenutak i govorio o identitetu Saveza naglasivši Gotovčevo značenje u njegovu članstvu. Goldstein se složio ukazavši i na Lerotićevu »težinu«. Na to sam – bez namjere da komplimentiram – u taj niz stavio i Slavka, na što je on primijetio »da već govore da se radi o drugom Franku«, dodavši: »samo je Frank bio pokrštenjak a ja vodim židovsku zajednicu u Zagrebu«. Htio sam se osvrnuti na povijesnu Frankovu ulogu, no nakon što sam započeo (»nije ni Frank bio ono što smo učili u školi«) odustao sam jer sam procijenio da nije prikladna atmosfera. /…/

7. – /…/ Dražen, Štef i Biočić došli u dogovoreno vrijeme. Razgovarali do 20.20. Zapravo glavni motiv da ih pozovem bio je da pitam Budišu gdje vidi svoje mjesto u HSLS-u s obzirom na moje članstvo u Kandidacijskoj komisiji. (Premda nemam iluzija da ću presudno utjecati na bilo što.) Ukratko: Dražen je nezadovoljan sadašnjim poslom i kani ga mijenjati. (Na to se Štefu digla kosa na glavi.) Razlog je u prvome redu kruta obveza da bude na radnom mjestu. Zbog sedam sati izostanka pozvan je na disciplinsku komisiju. Dakle: neće se ozbiljno angažirati u Savezu jer zbog karaktera sadašnjega posla ne bi mogao raditi kako treba. U slučaju da Savez stasa, rado bi se zaposlio profesionalno, npr. kao tajnik izdavačke djelatnosti. Zasad bi se kandidirao za člana Savjeta. /…/ Dražen ima dosta informacija. Koliko su točne i komentira li ih realno? Kaže npr. da je pobjeda Zadrana na Euroviziji diplomatski uređena, s čime se složio i Biočić. /…/ Stvara se osovina Zagreb–Sarajevo. To je dobro. Muslimani su nam skloni. Paradžik je nedavno izvrsno primljen u zagrebačkoj džamiji. Slovenci rade dobro, no mi moramo imati blagu rezervu (oni ipak misle na sebe) – važnija nam je Bosna. (S time se složio Štef – osobito u vezi s rezervom prema Ljubljani.) /…/ Dražen je aktivirao pristupnicu koja je bila kod Gotovca kad je pročitao Ivinov ispravak u Nedjeljnoj Dalmaciji. Štef cijeni Zenka, Budiša Sesardića… /…/

8. – Navečer kod Dafinke Kandidacijska komisija: Dafna, Batušić i ja. Oko 9.30 došao Bogdanić koji mnogo radi na propagandi, osobito ovih dana kad su Fižulići u Münchenu. Tijekom večeri javili se Zenko (iz Njemačke) te Ivin i Maja. Živost. No već na početku šok: Dafinka je saznala da se Lerotić povlači. Kao, nastupat će, pisati, ali neće biti u stranačkim tijelima. Navodno je sve nadišlo njegova predviđanja i želje. Namjera mu je, naime, bila da se oformi klub, a ne savez-stranka. Radili smo pod tim dojmom iznoseći vlastita viđenja. Svakoga smeta što se od početne demokratičnosti i otvorenosti sve svelo na odluke u uskom krugu. Lerotić je važan za identitet stranke. Zabrinjava osobito što on mnogo zna o zakulisnim igrama u našem političkom životu pa se postavlja pitanje: što ako se njegova odluka temelji na nekim činjenicama koje su nama nepoznate, a znače loše po HSLS? Ako je u tome stvar, a ne u političkom ukusu ili doziranju angažmana, bilo bi korektno da nam to reče. Svatko je tražio poneki znak koji bi nas doveo na početak razilaženja u stranci, ali nitko ne raspolaže činjenicama. Prema Dafinki sukob je na crti Gotovac – Lerotić. Navodno je i Gotovac u jednom trenutku namjeravao otići (Bogdanić).

11. – Napeto iščekivanje vijesti iz Vramčeve. Konačno se javila Dafinka. Sinoć rusvaj. Lerotić se ponašao infantilno. Derao se. Sukobio se s Gotovcem. (Je li Slavko gurnuo Vladu da obavi taj prljav posao?) /…/ Do eksplozije je došlo dok je ona u kuhinji pripremala čaj. Sreli su se na vratima kancelarije: ona s čajem, a on izlazi. Najprije je pomislila da ide prati ruke jer ih je ponudila i s voćnom salatom, no… »otišao je«, reče netko. Goldstein je rekao, da se nije sukobio s Gotovcem, bio bi se sukobio s njim za dvadesetak minuta. Tražio sam da mi kaže kako su se držali ostali. Dobro – iako zamjeraju Vladi na reakciji. »Pa i na nju je vikao«, branio se Gotovac. Dafna kaže da je Kovačević kao i inače sve bilježio. /…/

Zvao Budišu i ispričao mu ukratko o stanju u Savezu i pozvao na sutrašnji sastanak. Nisam mu mnogo govorio o sukobu. Ipak osnovno: Vlado protiv Lerotića. /…/ S obzirom na trenutno stanje kažem da bi mu određena distanca i rezerviranost možda dobro došle. Opetovao sam mu bojazan od eventualnih negativnih posljedica rekavši mu da ipak još malo promisli. Držim, naime, da se mora čuvati pa je bolje da ostane u sjajnoj izolaciji nego da utrči u nejasnu situaciju i izgubi na čistoći. Nemamo mnogo takvih ljudi pa ih moramo čuvati.

12. – /…/ Od Dafinke u Kavurićevu. Pred ulazom Čičak s nekoliko mladaca. Hoće li se na sastanku dogoditi Čičak, koji vjerojatno smatra da mu nova situacija ide u prilog? Zaustavlja Dafinku, dok Batušić i ja produžujemo do garderobe. Rekao joj da neće biti na sastanku da nas ne kompromitira, a neka kažemo Budiši da i on to učini. Hoće biti realan i konstruktivan. (Zna imati i takvih trenutaka. Sjećam se njegova nastupa 1971. na sastanku u Rektoratu na kojem su se dekani svih fakulteta trebali izjasniti o studentskom štrajku. Bio je to posve drugi Čičak od onoga kakva ga poznamo: strpljiv, umjeren, realan… /…/) /…/

(Nastavlja se)