Opušten izlet u carstvo kratke priče

Opušten izlet u carstvo kratke priče

Osmo izdanje Festivala europske kratke priče potvrdilo je njegov poseban status na našoj književnoj sceni. Festival je odlično organiziran, no nije pretenciozan, dovodi vrhunske europske pisce, no ostaje mali festival, njegov je program raznolik, no ne svaštari. Svi oni koji su u šest dana posjetili neko čitanje, razgovor ili predstavljanje knjige u Zagrebu ili Zadru mogli su dobiti dojam kako je cijeli festival opušten izlet u carstvo kratke prče.

Najprije nahrani gosta, a onda neka krene priča, zamisao je organizatora Festivala jer hrvatski pisci prije knjige uhvate kuhače. Prvoga dana festivala četvorica domaćih pisaca, Senko Karuza, Zoran Ferić, Ivica Prtenjača i Robert Mlinarec, ujedinila su svoje kulinarske talente i goste dočekalo s punom trpezom. Formalni dio festivala započeo je u večernjim satima u književnom klubu Booksa, gdje su se predstavili pisci ovogodišnje zemlje partnera – Irske. U pet dana festival se šetao po nekoliko zagrebačkih lokacija poput Filozofskog fakulteta, Studentskog centra, Goetheova instituta i Knjižare Profil Megastore, da bi se na dva dana spustio na more, u zadarski klub Arsenal. Dvadesetak pisaca, mala kratkopričaška vojska, koju u većoj mjeri čine stranci, nastupilo je na dvadesetak promocija.

I dok je festival prošle godine ugostio škotske pisce kratkih priča, ovogodišnja je zemlja partner, također s otoka, Irska. Organizatori festivala duhovito su se ispričavali da zajednički nazivnik njihovih zemalja partnera nije viski, kako su mnogi pomislili. Zbog velike prisutnosti kratke priče u irskoj književnosti ona se tijekom protekloga stoljeća nazivala nacionalnim žanrom. Dva imena, kamena temeljca toga nacionalnog književnog sporta, su Franck O’Connor i William Trevor, od kojih je posljednji valjda najveći živući pisac kratkih priča. O’Connor, koji je i teorijski promišljao kratku priču, kazao je da ona cvjeta u nestalnim društvima i da je odraz života potlačenih. Upravo je po njemu nazvan irski festival kratke priče, čiji je direktor Patrick Cotter bio jedan od gostiju ovogodišnjeg Festivala.

No ne samo da je Irska bila plodno tlo za rast kratke priče, po gostima koji su nas posjetili kratke priče u irskoj književnosti cvjetaju i danas. Umjetnički direktor Festivala europske kratke priče Roman Simić izabrao je četvero, ali četvero uistinu različitih irskih pisaca, Mary Morrissy, Éilís Ní Dhuibhne, Micháela Ó Conghailea i Philipa Ó Ceallaigha. Dva književnika i dvije književnice pripadaju različitim generacijama, i dok dvoje piše isključivo na engleskom jeziku, dvoje ih piše na irskom, i dok jedni pišu iz irske perspektive, drugi isključivo izvana.

Dvije kvalitetne, no potpuno različite zbirke kratkih priča predstavljene su u okviru festivala. Prva je prijevod knjige Gradska četvrt portugalskoga pisca Gonçala M. Tavaresa, a druga Makovo zrno Nevena Ušumovića. Tavares je u svoju gradsku četvrt smjestio sedam slavnih umjetnika, među kojima su i Paul Valéry, Bertold Brecht i Italo Calvino, koji progovaraju o vječnim ljudskim, ali i aktualnim temama. Makovo zrno donosi snažne i originalne kratke priče domaćeg autora, koje su uistinu novi dah na hrvatskoj književnoj sceni.

Pomalo je začudna promocija nekog romana na festivalu kratke priče, no Julija Franck, prava njemačka književna zvijezda, s kratkim je pričama prije četrnaest godina stupila u književnost. U Zagrebu je predstavljen netom izašao prijevod na hrvatski njezina romana Poludnica, koji je ovjenčan njemačkim Bookerom, odnosno Deutschen Buchpreis, preveden na više od trideset jezika te prodan u 400.000 primjeraka u Njemačkoj u desetak dana.

Nije nedostajalo ni odličnih pisaca iz drugih zemalja pa je publika imala priliku čuti švedsku autoricu Ceciliju Davidsson, nizozemskog književnika Abelkadera Benalija, mladu britansku autoricu iz Walesa Rachel Trezise te istaknutoga mađarskog pisca Lászlóa Garczija. Da i mi konja za trku imamo, odnosno da se i naša kratkopričaška scena ne treba sramiti, potvrđuju domaći sudionici festivala – Damir Karakaš, Neven Ušumović, Rujana Jeger, Zoran Pilić, Mima Simić, Zoran Pongrašić, Miroslav Mićanović, Zoran Ferić i Senko Karuza.

Uz pričanje priča svake se godine u okviru festivala organizira prevoditeljska radionica kako bi se mladim prevoditeljima približili europski pisci koji stvaraju danas. Nakon izlaganja gostujućih pisaca, rada na tekstovima i predavanja hrvatskih prevoditelja, najbolje mlade prevoditelje nagrađuju stipendijama te im se prijevodi objavljuju. Ove su godine prevoditeljski izazov bili tekstovi irskih autora engleskoga govornog područja – Mary Morrissy i Philipa Ó Ceallaigha.

Da književnost može nadići konflikte između zaraćenih strana, pokazali su palestinski pisac rođen u Libanonu Samir El-Youssef i izraelski pisac Alex Epstein na tribini naslovljenoj Književnost u zonama sukoba. Iako je dijalog između Izraela i Palestine posljednjih godina stao, a susret i razgovor pisaca s jedne i druge strane neka je vrsta tabua, pokazalo se da njih dvojica dijele mnoga stajališta.

Večernji bi se sati brzo pretvorili u noćne na maratonskim čitanjima u Teatru &TD, gdje bi se u jednoj večeri izredalo između pet i deset pisaca. Nakon što bi moderatori Roman Simić, Ivica Prtenjača ili Tomislav Brlek razbili svaku napetost skečevima na granici performansa, začudnim dosjetkama i nevjerojatnim anegdotama pisci bi se bacili na čitanje.

Priču po priču došlo se tako i do kraja festivala, kojem možemo samo zaželjeti dug život i još mnoštvo izdanja.

Laura Mihaljević