U potrazi za drevnim zvucima

U potrazi za drevnim zvucima

Alojzije Prosoli, producent i organizator na području rane glazbe otkriva razloge svojeg zaraznog entuzijazma prema ranoj glazbi

Nakladnik Sveta glazba d.o.o. & Udruga Prosoli objavljuje časopis Musica Sacra od 2002. triput godišnje, na tri velike svetkovine – Božić, Uskrs i Veliku Gospu. Posebna je vrijednost izdanja dodatak uz tiskovinu: čitatelji na dar dobivaju prigodni CD vezan uz tematiku broja. Na njemu se često nađe snimka nekog od koncerata festivala Dvigrad s jedinstvenim repertoarom koji je ili novootkriven ili se u Hrvatskoj uopće ne izvodi. Izdanje od prošle godine na 56 stranica donosi tekstove o štovanju Blažene Djevice Marije u Zagrebu (Vesna Vukelić), marijanskim svetištima u Hrvatskoj prigodom blagdana Velike Gospe (Ksenija Đurđan), o programu festivala Dvigrad te o Llivre Vermell (Crvena knjiga), marijanskoj anonimnoj zbirci s kraja 14. stoljeća iz opatije Montserrat (Marcello Serafini). Uz časopis pridodana je snimka svih deset pjesama zbirke u izvedbi talijanskog ansambla Florilegio s koncerta u Kanfanaru, kojim je zatvoren festival Dvigrad ‘08.

Između 17. i 19. listopada pretprošle godine Alojzije Prosoli proširio je djelatnost i na prostore izvan Hrvatske, utemeljivši u susjednoj Bosni i Hercegovini, prema modelu već etablirana Dvigrad festivala, novi festival rane glazbe Vrhbosna festival. U organizaciji Udruge Prosoli – Sveta glazba i HKD Napredak iz Zagreba organizirana su tri koncerta u Sarajevu i jedan u gradiću Kreševu na kojemu su hrvatski glazbenici izvodili antologijska djela hrvatskih i europskih baroknih skladatelja.

Alojzije Prosoli

Iako je odmalena volio ranu glazbu, Alojzije Prosoli, profesor fonetike i talijanskog jezika, tek je u osamostaljenoj Hrvatskoj hobi pretvorio u profesiju. Godine 1992. utemeljio je nakladničku kuću Sveta glazba (Musica sacra), unutar koje djeluje kao producent i urednik časopisa i CD-a, a godine 2003. sa svrhom oživljavanja napuštenoga srednjovjekovnog grada Dvigrada osnovao je pod tim imenom festival rane glazbe. Uoči novoga festivalskog izdanja koje počinje 27. lipnja koncertom u crkvi Sv. Sofije među dvigradskim zidinama, a traje do 4. srpnja na raznim povijesnim lokacijama zapadne Istre, Prosoli otkriva najdublje izvore svojeg zaraznog entuzijazma.

Otkud interes za tako specifičan i nekonvencionalan dio repertoara kao što je rana sakralna glazba u Hrvata?

Kao vjernika oduvijek me nadahnjivalo gregorijansko pjevanje, koje sam kao dječak slušao u župnoj crkvi Sv. Blaža u Zagrebu pod vodstvom župnika Josipa Crnkovića. I sâm sam kao dijete imao pjevačkoga dara, bio sam solist-pjevač u crkvi i sudjelovao na dječjim pjevačkim festivalima. Sjećam se da je na jednom od njih, s istom pjesmom koju sam i ja pjevao (Na pučini plavog mora), pobijedio Oliver Dragojević.

Zbog čega niste nastavili učiti pjevanje?

U pubertetu, posebice oko osamnaeste godine, moj se glas drastično promijenio. Nisam više mogao pjevati, premda sam to želio. Uz to, teško sam se razbolio, godinu proveo u bolnici i pri izboru studija bio primoran birati ono za što nije trebalo polagati prijamni ispit. U to je doba to bio dvopredmetni studij fonetike i talijanskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Koliko se ti predmeti ipak dotiču glazbe?

Imaju mnogo dodirnih točaka. Fonetika se bavi glasom, stilom, akustikom i elektrotehnikom, koju je u našim okvirima na osnove postavio veliki čovjek i znanstvenik, akademik Petar Guberina. On je proučavajući melodioznost i prozodiju jezika razvio mnoge teorije o kojima nisu ni sanjali neki od najvećih lingvista njegova doba. On je sve podredio zvučnom sadržaju jezika i studij kod njega u ovom poslu danas mi dobro služi, od poznavanja akustičkih zakonitosti, preko uloge ritma i intonacije nadalje. To mi je također otvorilo neka druga vrata, kroz koja sam se vratio počecima, ljubavi prema glazbi. A talijanski jezik najpjevniji je jezik na svijetu, što vam može potvrditi svaki operni pjevač.

Iz čega se javlja prilika da vam glazba, kojom ste se u djetinjstvu bavili, u kasnijoj zrelijoj dobi postane profesija?

Od stvaranja samostalne države Hrvatske napokon se slobodno moglo pristupiti snimanju onoga što je dotad bilo nepoćudno i izvodilo se samo u crkvama. Od devedesetih nadalje to se moglo izvoditi i izvan njih. Imao sam sreće da sam bio u kontaktu s ansamblima koji su se time bavili i mogao sam početi ostvarivati svoje vizije. Na to me izravno potaknula urednica na Hrvatskom radiju, muzikologinja Bosiljka Perić-Kempf, koja je predložila da snimimo sav sačuvani opus Ivana Lukačića, hrvatskoga Monteverdija. Odmah sam osnovao tvrtku Sveta glazba d.o.o. za produkciju i snimanje na najvišoj razini, koja je poslije postala udruga.

Za visoku razinu potreban je novac. Kako ste to riješili?

S vrlo malo novca, koliko je ova država u ratno doba mogla odvojiti, a s kojim se teško moglo doći do najboljih svjetskih ansambala, no uspjelo mi je u našim ljudima probuditi zanos. Za taj smo projekt prve snimke cjelokupne Lukačićeve zbirke moteta Sacrae cantiones pridobili između ostalih i velikane svjetskih pozornica kao što su Dunja Vejzović i Giorgio Surjan. Iako to nisu pjevači specijalizirani za ranu sakralnu glazbu, ti su glasovi kadri donijeti sve što se od njih traži, a za stilski okvir izvedbe bio je zaslužan tada mladi orguljaš Mario Penzar, koji je oslobodio njihovu umjetničku kreativnost.

Album je naišao na odobravanja, ali je Lukačićeva glazba ponovno utihnula na koncertnim podijima. Što mislite poduzeti?

Lukačiću ćemo se vratiti i ove godine, na početku 7. festivala Dvigrad, jer njegovo stvaralaštvo zatvara razdoblje kojim se taj festival rane glazbe bavi, rani barok. Želja mi je da se mojemu pozivu ponovno odazove naša diva Dunja Vejzović, da izvede makar dva moteta. Nadam se da će moći doći i Giorgio Surjan. Projekt Lukačić dokazao je da to nije samo hrpa papira, nego da je taj skladatelj putem svoje vjere, franjevačkoga reda i vrhunskih pedagoga dosegnuo najljepše melodije nadahnute Svetim pismom. Istu kvalitetu s albuma želimo osigurati i na javnim izvedbama festivala.

Što vas je vodilo u daljem izboru diskografskoga pokrivanja zanemarena repertoara?

Muzikolog Ennio Stipčević, koji je u novije doba ušao u trag izgubljenim motetima Ivana Lukačića, bio mi je savjetnik u projektima rane glazbe. Iz naše su suradnje nakon toga proizišla mnoga druga snimanja zaboravljena i nepoznata hrvatskoga glazbenog blaga neprocjenjive vrijednosti. Naš drugi veliki projekt bio je Gabriello Puliti i njegove duhovne monodije i polifone mise. On je bio Lukačićev suvremenik, rodom Toskanac, koji je živio i djelovao u Istri. Godine 1604. stigao je u Pulu u tamošnji samostan franjevaca konventualaca kao orguljaš i skladatelj. Snimili smo tri albuma s njegovim djelima, u ediciji pod naslovom Musica sacra. Bile su to općenito prve snimke njegove glazbe, a riječ je možda i o najvećem skladatelju koji je živio na ovim prostorima, a za kojega se uopće nije znalo.

Koga ste sve angažirali za projekt?

U tome su sudjelovali sopranist Max Emanuel Cenčić (danas u svijetu proslavljen hrvatski kontratenor), tenor Želimir Puškarić, sopranistica Lidija Horvat-Dunjko, kontratenor Giovannino Raffanelli i bas Giorgio Surjan, uz povijesna glazbala kao što su viola da gamba koju je svirao Tin Mršić i chitarrone na kojemu je muzicirao Igor Paro. Sudjelovali su i Branka Janjanin Magdalenić na harfi i – ponovno naš stalni suradnik – Mario Penzar na pozitivu. Nakon Pulitija uslijedili su projekti sa skladateljima kao što su Vinko Jelić (zbirka moteta Parnassia militia), Atanazije Jurjević (Pisni za najpoglavitije, najsvetije i najveselije dni svega godišća) i tako dalje, sve do danas, kada možemo prebrojati pedesetak objavljenih i neobjavljenih snimki.

Kako uspijevate za novootkrivene i još neizvedene partiture pridobiti ponajbolje hrvatske interprete?

Mogu vam reći da je vrlo lako pridobiti za suradnju umjetnike kada im objasnite značenje i vrijednost projekta. Oni žele dijeliti ljepotu glazbe s onima koji su je stvarali, žele dublje ući u čaroban svijet divnih zvukova hrvatske prošlosti. Njihov ozbiljan pristup otkrivanju davno izgubljene glazbe pomogao je mojem cilju da u ono ratno doba svijetu u pravom svjetlu pokažemo tko smo i što smo. Sjećam se kada sam album s Lukačićem darovao šefu misije Organizacije za sigurnost i suradnju u Dubrovniku, da se vrlo iznenadio vidjevši da smo u doba Monteverdija i mi imali skladatelja zavidne umjetničke razine. Kada je poslušao interpretacije, naknadno mi je putem Ureda za prognanike poručio da takve izvedbe ostvaruju samo najveće svjetske diskografske kuće. U kvalitetnim proizvodima važan su prilog dali i sjajni ton-majstori odgojeni u najboljoj tradiciji Hrvatskoga radija, Mladen Škalec i Božidar Pandurić.

Kako se iz produkcije i uredništva CD-a stvorila ideja o festivalu rane glazbe u Istri?

Sve je krenulo od Pulitijevih albuma. Istarski župan Ivan Jakovčić zahvaljujući njima sjetio se mene prigodom potpisivanja ugovora za kulturne projekte u Istri. Kao mjesto gdje bi se nešto trebalo organizirati odabran je napušteni srednjovjekovni grad Dvigrad, na padinama podno Kanfanara. Načelnik općine Anton Modesto dao je ideju za organiziranje događaja koji bi oživio doba u koje je među ruševnim zidinama vrvio život, a time potaknuo i zanimanje šire javnosti te prikupljanje novca za njihovu rekonstrukciju. Pulitijevo je doba, početak 17. stoljeća, vrijeme u kojemu se pod zarazom kuge život u Dvigradu počeo gasiti, pa sam zaključio da bismo trebali krenuti od ranijih stoljeća, srednjega vijeka i renesanse, stilskih razdoblja koja pripadaju u uže značenje pojma rana glazba.

Što nas očekuje na programu ovogodišnjeg Dvigrad festivala između 27. lipnja i 4. srpnja?

Ove je godine Dvigrad festival za zemlju partnera izabrao Bugarsku, iz koje dolaze dva vrhunska zbora s glazbom izvorne bugarske srednjovjekovne glazbe: Decata na Orfej (27. lipnja) i Pravoslaven vokalen hor od Bulgaria (28. lipnja). Iz Italije nam stiže Nova Schola Gregoriana & In Dulci Jubilo pod umjetničkim vodstvom maestra Alberta Turca (30. lipnja), vodećega svjetskog stručnjaka za gregorijaniku, koji je od navedene scholae stvorio svjetski priznat ansambl, odnosno uporišnu točku interpretacije gregorijanskih napjeva. Nova Schola Gregoriana u suradnji sa ženskom Scholom cantorum In Dulci Jubilo izvest će svoj program Pavao, krsćanski apostol, koji je u biti sveto prikazanje u povodu završetka godine Sv. Pavla. Od hrvatskih ansambala prvi put nastupa festivalski ad hoc ansambl Musica sacra pod umjetničkim vodstvom Marija Penzara (2. srpnja), koji je za svoj prvi nastup u program uvrstio petnaest što jednoglasnih što dvoglasnih moteta iz zbirke Sacrae cantiones Ivana Lukačića. Tu su još i violinistica Laura Vadjon, čembalist Pavo Mašić i trubljač Krešimir Fabijanić s programom ranobaroknih sonata i kancona (3. srpnja). Nakon nekoliko godina na Dvigrad festival ponovno dolazi jedan od vodećih svjetskih ansambala za ranu glazbu Lucidarium (4. srpnja) s najnovijim programom židovskih manjina razasutih diljem Europe, ovaj put sa srednjovjekovnim napjevima židovske zajednice nastalim na germanskom prostoru, programom Ain neue Lid u kanfanarskoj crkvi Sv. Silvestra.

Jana Haluza