Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Dnevne bilješke Ljubomira Antića

Travanj 1989.

22. – Samobor. Sastanak 15–20 intelektualaca bliskih Kršćanskoj sadašnjosti u sjemeništu pored franjevačkog samostana. KS se želi reaktivirati i isprofilirati s obzirom na novonastalu situaciju. /…/ Reaktivirana KS trebala bi se izraziti kroz: tribinu, Sveske, Bilten i Klub KS. Turčinović i Šagi misle ozbiljno. Najpotrebnije su ipak dvije stvari: ljudi i entuzijazam. Malo ih je, naime, koji bi se konkretno angažirali. Ćuti se antagonizam profesionalaca i vanjskih suradnika. Prvi pozivaju na veći angažman i konkretan rad, drugi se boje da ne budu „iskorišteni“. /…/ Sigurno je da u Zagrebu ima ljudi koji preko njezinih izdanja prate rad Kršćanske sadašnjosti, podupiru ga, htjeli bi se angažirati, ali ne znaju kako. Treba „probiti“ taj krug. Dogovoreno je da se na temelju razgovora sačini dokument koji će se publicirati.

Ispod svega vrvi od politike. To je najbolje došlo do izražaja za vrijeme objeda u samostanu. Bio sam za stolom sa Šagijem, Turčinovićem, Zorićem i Stankom. Svi misle da je situacija teška, da se u Srbiji samo prestrojavaju te da su nam ugrožene nacionalne tečevine. /…/ Prema Turčinoviću /…/ nije se smjelo pristati na ocjenu o kontrarevoluciji na Kosovu /a/ trebalo je energično reagirati na prvi politički miting u Srbiji, a ne dopustiti da to bude legalan način političke borbe. /…/ Šagi pak drži da nije trebalo dirati u Ustav. On je zbog toga i potpisao peticiju o jeziku koju je priredio »doktor Veselica«. (Šagi se inače dobro drži premda stalno ističe da je »mrtvac«.) /…/

24. – Sastanak Ogranizacijskog odbora za Skupštinu HSLS-a u Dafinkinoj odvjetničkoj kancelariji. Dafinka, Maja Freundlich, Biba Fižulić, Darko Bekić, Buljan, Ivin, Bogdanić i Batušić. Tek što smo počeli, došao Sučić s malim Lovrom u posjet Dafinki. Zadržala ga je na vratima. Prepoznavši Štefov glas izašao sam iz pisarne. Pomalo neobična, da ne kažem mučna atmosfera. Dafna mu je rekla o čemu je riječ, što je on s razumijevanjem prihvatio i otišao. Tko bi nakon desetljeća prijateljstva i povjerljivih političkih razgovora mogao pomisliti da će se između nas postaviti – politika. Razgovaralo se o svemu nadugo i naširoko. Ima se volje.

26. – /…/ U sedam sati trebali smo imati sastanak Organizacijskog odbora, no kako je nadošla „čvrsta jezgra“, sve se pretvorilo u neformalni zajednički sastanak. Lerotić je referirao o današnjem sastanku u Soc. savezu. Uglavnom riječ je o tome da se vode igre. Politička struktura u Hrvatskoj podijeljena je na – uvjetno rečeno – one koji su za promjene i druge koji su protiv. Među posljednjima spomenut je Stojčević, Dragun, a oko Dimitrovića mišljenja su podijeljena. Sardelić bi pripadao u „meke“. Ljudi koji su nam skloni nemaju moć da „proguraju“ svoja stajališta. Često pozivanje u Soc. savez ima za svrhu da potonji – na temelju naših istupa – dobiju argumente kako bi „omekšali tvrdu liniju“ za politički pluralizam. /…/ Od nas će se stalno tražiti neki ustupci. Babaja je primijetio da registraciju nećemo dobiti „nikada“. (Babaja, koji mi je simpatičan, uvijek sjedi u kutu i odatle daje primjedbe. Sinoć je Dafinka u jednom trenutku „napravila facu“ i promrmljala da on »samo zafrkava«. Inače netko reče da bi Babaja i u okrugloj prostoriji pronašao neki kut.) Zbog odugovlačenja registracije u pitanju je rok održavanja osnivačke skupštine. Čini se da u pitanje dolazi i Lisinski, jer direktor Lisičak traži neke garancije od SUP-a. /…/ Razvila se živa rasprava o zahvatu u Programsku orijentaciju kako bi se udobrovoljili oni koji nam ne daju „prolaz“, a olakšala situacija ljudima koji su nam skloni. Lerotić je nešto više od ostalih sklon popuštanju. /…/ U jednom trenutku umalo nije izbio incident kad se Gotovac uzbudio smatrajući da se mnogo popušta, dobacivši da on može i otići jer »nema političkih ambicija«. „Smirio“ ga je Lerotić prilično energičnim istupom kako »ovdje nema ucjena«. /…/ Atmosfera se popravila kad se počelo pričati o znaku HSLS-a. Na „interni natječaj“ stiglo je više prijedloga od kojih su neki izvedeni vrlo profesionalno. U vezi sa znakom ukazao sam da mora biti jednostavan kako bi se u svakom trenutku mogao lako improvizirati. Osim toga mora imati makar diskretnu naznaku nacionalnih simbola. Prihvaćeno je rješenje nekog Engleza koji radi i živi u Zagrebu (oženjen Zagrepčankom) s time da ga nešto doradi. /…/

Bilježim naknadno. Mira je jučer srela Budišu, koji joj je rekao da je ispunio pristupnicu za HSLS i dao je Gotovcu, koji će je dostaviti u stranku „prema nahođenju“. /…/

29. – /…/ U Vjesnikovu prilogu Sedam dana predstavljeni UJDI, HSLS i HDZ. Korektno osim bijedna pisanja o HDZ-u, no i njihov je program predstavljen solidno. Najviše sam se zadržao na rečenici koja govori o HSLS-u: »Riječ je o, kako kažu njihovi predstavnici, nekomunističkoj, nekršćanskoj i nereligioznoj grupi (ali ne antikomunističkoj, antikršćanskoj i antireligioznoj), koja svojom političkom filozofijom individualizma kani sudjelovati u razrješenju posvemašnje jugoslavenske krize.« Ne znam tko im je sugerirao takvu formulaciju iz Saveza, no koga vraga se ovako određivati prema kršćanstvu kad te nitko ne povlači za jezik? Stoji li to u Programskoj orijentaciji? Ako ne stoji, koji to »njegovi predstavnici« uzimaju slobodu da je tako interpretiraju? Znači li to da se kršćani trebaju povući iz Saveza? /…/ Reći da smo nekršćanska u trenutku kad nas etiketiraju kao »židovsku stranku«, a na temelju činjenice da je njezin neosporni pokretač predsjednik zagrebačke židovske općine, nepromišljenost je, nezrelost i glupost. Nedavno u Nedjeljnoj Dalmaciji „opatrnuli“ su maspokovce, danas pak u Vjesniku kršćane. Iz kojih to onda društvenih grupa HSLS misli regrutirati članstvo? /…/

30. – Navečer nas prvi put posjetila Dafinka u novom stanu. /…/ Oduševljena je radom u Savezu /…/. Njezin prvi kontakt sa Savezom bio je ovakav: Srela se u Beogradu s Goldsteinom na komemoraciji desete obljetnice smrti odvjetnika Bajrovića. Pričali o političkom pluralizmu. Usput joj je rekao kako bi se mogli naći u istoj stranci. Bilo je to početkom veljače. Nedugo zatim najavio joj se i došao u goste. Ponudio joj je da pročita nacrt Programske deklaracije dok će on pogledati njezinu biblioteku. Program joj se svidio i rekla je da pristaje ući u inicijativni odbor. /…/

(Nastavlja se)