»Pjesnik, pastir pjesama, pjevajuća patnja povijesti...«

»Pjesnik, pastir pjesama, pjevajuća patnja povijesti...«

Krešimir Bagić

Iza naziva tautogram i pangram kriju se iznimno atraktivne jezične igre koje raspaljuju maštu pisaca i običnih ljudi, koje plešu između stilske vježbe i književnosti, koje izazivaju ugodu, pozivaju na sudjelovanje i omjeravanje.

Od brojalica do interneta

Tautogram je iskaz u kojemu sve riječi koje ga čine počinju istim slovom. Ovisno o tome je li suglasnički ili samoglasnički, možemo ga promatrati kao poseban slučaj aliteracije odnosno asonance. Npr.

– Petar plete Petru plot pokraj puta po pet pruta!

– Petar pita Pavla: »Pavle, pošto par pataka?« »Par pataka – pet petaka.«

– Imigrant Ilija ide Ilicom, imitira iskusnog Irca ili indiferentnog Indijanca.

Tautogramsku strukturu ima i poznata izjava Veni, vidi, vici! (Dođoh, vidjeh, pobijedih!) rimskoga vojskovođe Gaja Julija Cezara iz 47. g. pr. Kr. Među najstarije razvijene primjere ove figure ubrajaju se tekstovi njemačkih neolatinista Johannesa Placentiusa i Christianusa Pieriusa. Placentius je 1546. godine napisao pjesmu Pugna porcorum u kojoj su sve riječi u 253 stiha počinjale fonemom p, a Christianus Pierius je 1708. godine napisao pjesmu Christus crucifixus u kojoj su sve riječi u 2000 stihova počinjale fonemom c. U 20. stoljeću tautograme su na francuskome jeziku pisali i popularizirali pripadnici skupine Oulipo.

Tautogramska je zvukovnost artificijelna, ona naglašava osviještenu autorsku akciju i najčešće djeluje zabavno ili humoristično. Budući da se temelji na jezičnoj igri, tautogram obično nalazimo u brojalicama i lirici. Kada se pojavljuje u lirici, on obilježava stih, tekstni fragment ili čitavu pjesmu. U korpusu hrvatskoga dječjeg pjesništva nalazimo i tautogramsku pjesmu Jesen Stanislava Femenića:

Javio jutros jasen jasenu :

– Jasene – jesen je!

Javio jutros jablan jablanu :

– Jesen je! Jesen je!

Javila jutros jabuka jabuci :

– Jesen je! Jesen je!

Javio jutros jelen jelenu :

– Jesen je! Jesen je!

Javila jutros jeka jeci :

– Jesen jeeeee…

Jesen jeeeee…

Unatoč krajnje suženoj mogućnosti leksičkoga izbora, Femenić je napisao ritmičnu, skladnu i semantički zaokruženu poetsku dosjetku. Koherencija teksta temelji se na postupcima ponavljanja. U tekstu se ponavljaju leksemi, sintaktičke strukture i metrički obrasci stiha. K tome, stih Jesen je! Jesen je! promeće se u refren koji sažima smisao pjesme.

Milko Valent, autor tautogramskoga unikata u hrvatskoj književnosti, drame Pladoyer po pički čije sve riječi počinju slovom p.

Najčešća pangramska rečenica kojom se provjeravalo uzorke i stilove pisama, testiralo tipkovnice pisaćih strojeva i račun

Milko Valent je napisao tautogramski unikat u hrvatskoj književnosti, dramu Plaidoyer po pički. U tom tekstu koji broji oko 60 kartica svaka riječ svake dramske replike počinje fonemom p. Dapače, fonemom p počinju i sve riječi u didaskalijama te u umetnutim rečenicama na engleskom, njemačkom, talijanskom i francuskom jeziku. Iako artificijelna i ludički koncipirana, Valentova drama – uz formalnu ekskluzivnost – nudi provokativnu semantiku i poziva čitatelja na dijalog. Ovaj ću literarni pothvat ilustrirati uvodnim ulomkom u kojemu su predstavljeni likovi drame:

POČETAK

PISAC (povikuje pokazujući pokretima): Poštovana publiko, pogledajte, pogledajte PERSONAL! Predstavljam poimence.

PISAC, protivnik pritiskivajuće politizirane psihijatrije.

PRIJAP, plodni proizvođač potomaka.

PUNKER, pripadnik promuzičkog punk pokreta.

PJESNIK, pastir pjesama; primjerak primarnog proletarijata planeta; pjevajuća patnja povijesti; predstavnik pauperâ.

PARKE, pluridimenzionalne potezače psina ponad pukog puka.

PENELOPA, priopćeno popularno: proslavljena, pametna, potajna panhelenska prostitutka; priopćeno privatno: pahuljasto pičkino pletivo poznatog poglavice putnika; pravovjerna pazilica pokućstva.

PSIHOTIK, pristalica pravog putovanja.

(Pisac putem prigodne pauze prikuplja polet prozračenih pluća.)

PISAC: Potom pozdravite POMOĆNI PERSONAL! Poimence pokazujem. (Pompozno pokazuje.)

PACIJENTI, prvenstveno paranoici prosvijećene pameti; pasionirani poklonici postavljanja pitanja; pustahije paranoičnih proganjanja.

PUBLIKA, poludjeli psihijatri.

(Petosekundno privlačenje prisebnosti pa potom Pisac ponosno, prilično prisebno, poneseno pročitava PROLOG.)

Danas je tautogram nerijetko vježba u kojoj se sudionici natječu u vještini gospodarenja jezikom – cilj je načiniti što dulje, efektnije i smislenije tekstove. Konkretni učinci te vježbe su poticanje ludičke i kreativne upotrebe rječnika i fonetskih vrijednosti jezika. Na jednom francuskom blogu nalazi se metatautogramska pjesma na petnaestak kartica koja obuhvaća čitavu abecedu. U nas, pak, na internetskim stranicama grada Sinja, jedan je ‘forumaš’ 2007. objavio sljedeći tautogram:

Kanula kiša... Kabanicom krit konjanik kaljavom kaldrmom krenuo ka kasabi. Kesedžija korbačem kresne klateće kljuse koje konačno krene kasom kročiti ka krstopuću, kopitima kao kalupima kopati kal... Kod kasablijske kapije karapandža!

Sveslovnica

Druga jezična igra koju spomenuh na početku, pangram zapravo je rečenica koja sadrži sva slova abecede (ili kojega drugog alfabeta). Prvotno se njome u katalozima starih tiskarnica pokazivalo različite tipove pisama, grafičke uzorke i stilove, potom provjeravalo postojanje i kvalitetu veze u radio-komunikaciji, testiralo tipkovnice pisaćih strojeva, da bi se u suvremeno doba uloga pangrama prenijela na provjeru računalnih tipkovnica, operacijskih sustava, tipografiju i dizajniranje internetskih stranica i sl. Najčešća testna sveslovna rečenica je engleska The quick brown fox jumps over the lazy dog (Brza smeđa lisica preskače lijenoga psa). Danas se umijeće sastavljanja pangrama prometnulo u omiljenu vježbu ljubitelja jezičnih igara, ’zabavne’ matematike, enigmatike te, dakako, književnika.

Obično se prvim pravim pangramima smatraju oni iz 1861. godine koje je sastavio britanski matematičar Augustus De Morgan ili koji od njegovih učenika. Dapače, riječ je o savršenim pangramima u kojima se svaki fonem pojavljuje samo jednanput, s tim da su – u skladu s tadašnjom grafijom – fonemi j, v realizirani grafemima i, u:

– (26) I, quartz pyx, who fling muck beds.

– (26) Get nymph ; quiz sad brow ; fix luck.

Pangrame, kao i sve vrste jezičnih igara, prakticirali su i prakticiraju pripadnici skupine Oulipo. G. Perec je u lipogramskom romanu La Disparition (1969), u kojemu nijednom nije upotrijebio samoglasnik e, oblikovao i pangramsku rečenicu u kojoj se, dakako, od 26 pojavilo 25 grafema francuskoga alfabeta – izostao je grafem za samoglasnik e:

– (51) Portons dix bons whiskys ŕ l’avocat goujat qui fumait au zoo.

(Odnesite deset dobrih whiskeya odvjetniku neotesancu koji je zapalio zoološki vrt)

O hrvatskoj se tradiciji pangrama zasad ne može puno kazati. Ona je donekle nagoviještena natječajem beogradskoga Politikinog zabavnika iz 1984. godine kojim se pozivalo čitatelje iz tadašnje Jugoslavije da napišu najkraću sveslovnu rečenicu. Na natječaju je pobijedio slovenski pangram, najkraći je imao 44 slova, a najviše pristiglih rečenica bilo je na srpskome jeziku. Ipak, 2005. godine na stilističkome seminaru zagrebačkoga Filozofskog fakulteta tridesetak je studenata napisalo svoje pangrame. Tako su nastala i sljedeća tri:

– (51) Ljubav je čak kao džez: sviraš tiho, nježno će C-dur, pa te pogađa F-mol. (Martina Hrastić)

– (52) Džore Držić začuđeno pjeva o Štefici Hohnjec u raljama slobodnog »K«. (Sandra Franičević)

– (53) Fućkaš dućan, pođoh u džunglu da izaberem nježan, ljubičast cvjetić. (Aida Korajac)

Vrste pangrama

Za razliku od hrvatske kulture, u mnogim drugim, od britanske, brazilske i francuske do japanske, norveške ili srpske, afirmirali su se brojni pangramisti i nastale prave male biblioteke lucidnih, ludičkih, iznenađujuće smislenih, gdjekad čak filozofičnih, rečenica. Dapače, smjerajući oblikovati što kraću i atraktivniju rečenicu, pangramisti su razvili više vrsta ove jezične igre od kojih su najvažnije:

a) jednostavni pangram: dopušteno je ponavljati i suglasnike i samoglasnike;

b) savršeni pangram ili heteropangram: svaki se suglasnik i svaki samoglasnik mogu pojaviti samo jednom – u hrvatskome takva bi rečenica sadržavala 30 znakova i zapravo bi bila anagram abecede;

c) heterokonsonantski pangram: dopušteno je ponavljati samo samoglasnike.

Uz ove, postoje i druge, rjeđe, inačice sintaktičke sveslovnice s manje-više restriktivnim, artificijelnim ili ekskluzivnim pravilima. Uz ostalo, postoji palindromski (u oba se smjera može pročitati isti tekst), dvostruki (u istoj se rečenici moraju dvaput upotrijebiti sva slova) i monovokalski pangram (rabe se svi suglasnici i samo jedan samoglasnik). Relativno se često prakticira i autoreferencijalni pangram koji opisuje postupak vlastite gradnje, npr. Ovaj pangram sadrži dvanaest a, jedan b, jedan c... Analitički opis može početi i nakon što se pangram dogodio. Upravo je to učinila Aida Korajac koja je već citiranu sveslovnicu popratila brojčanom analizom:

Fućkaš dućan, pođoh u džunglu da izaberem nježan, ljubičast cvjetić.

a - 6, b - 2, c - 1, č - 1, ć - 3, d - 2, dž - 1, đ - 1,

e - 4, f - 1, g - 1, h - 1, i - 3, j - 1, k - 1, l - 1, lj - 1,

m - 1, n - 3, nj - 1, o - 2, p - 1, r - 1, s - 1, š - 1,

t - 2, u - 6, v - 1, z - 1, ž - 1.

Pojedini pangramisti pridržavaju se pravila da ne rabe osobna imena, kratice ili skraćenice, pojedini iskušavaju različite metričke obrasce pa pangram smještaju u šesterac, osmerac, deseterac, aleksandrinac, pojedini čak ispisuju heteropangramske sonete u kojima je svaki stih ‘sveslovan’...

Na koncu, valja naglasiti da su tautogramski i pangramski iskazi okrenuti prema samima sebi, da su autoreferencijalni odnosno da maštu koja ih oblikuje raspaljuje zapravo sam jezik svojim mehanizmima, skrivenim kombinacijama, ogromnim foničkim, obličkim, leksičkim, sintaktičkim i semantičkim potencijalom. Što se u jeziku rodi, svaki dan drugo lice ima.