Vijenac 398

Kazalište

POSLIJE FESTIVALA GLUMCA

Glumac u središtu

Jasen Boko

POSLIJE FESTIVALA GLUMCA

Glumac u središtu

Najboljom predstavom u cjelini na 16. festivalu glumca, koji se od 16. do 25. svibnja održao u Vukovarsko-srijemskoj županiji, proglašena je produkcija Djeca sa CNN-a Amira Bukvića u režiji Aide Bukvić i produkciji Glumačke družine Histrion pa joj je pripala nagrada Fabijan Šovagović. Nagrade za glumačko ostvarenje, koje također nose ime našega velikog glumca Fabijana Šovagovića, u kategoriji najbolje glumice osvojile su Olga Pakalović za kreaciju Une u predstavi Kos Davida Harrowera Gradskog kazališta Sisak, i Judita Franković za ulogu Tonke u produkciji Judith French po tekstu i u režiji Vlatke Vorkapić u produkciji Ars Septima i TNT iz Zagreba.

slika Prizor iz predstave Djeca sa CNN-a

Najboljim glumcima na Festivalu proglašeni su Rakan Rushaidat za glumačku kreaciju u predstavi Kauboji Saše Anočića i Teatra Exit, te Amar Bukvić za ulogu Dina u Djeci sa CNN-a u režiji Aide Bukvić i produkciji Glumačke družine Histrion.

Nagrada Ivo Fici za najbolje umjetničko ostvarenje mlađih od 28 godina pripala je Živku Anočiću za glumačku kreaciju u predstavi Kauboji.

Nagrada Nevenka Filipović za najbolje glumačko ostvarenje u lutkarskoj ili predstavi za djecu i mlade pripala je cjelokupnom ansamblu predstave Pepeljuga u režiji Ivana Lea Leme Dječjega kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku.

O nagradama Festivala glumca koji organiziraju Hrvatsko društvo dramskih umjetnika i Vukovarsko-srijemska županija odlučivao je glumački žiri u sastavu Suzana Nikolić, Slobodan Milovanović i Mijo Pavelko, a nagrađene su odabrali između 22 prikazane predstave u izboru selektora Slavka Jurage.

No važnije od nagrada na Festivalu bile su dvije činjenice koje ga čine posebnim u bogatoj festivalskoj ponudi Hrvatske. Prvo, ovo je jedina manifestacija kojoj je u središtu glumac, a ne redateljske ili selektorske koncepcije, glumci Festival organiziraju, vode, ocjenjuju i na njemu se dobro zabavljaju, jer ono što ga čini specifičnim jesu glumačka druženja sa slavonskim domaćinima. Moglo bi se reći da je ovo jedini festival na kojemu je od nagrada važnija činjenica slavljenja glumačke umjetnosti, pa je i domaćin tradicionalno glumac, ovaj put to je bio zaigrani Boris Miholjević.

Sama završnica festivala, kao i svake godine, protekla je u druženju, poznatom glumačkom sijelu u Kunjevačkoj šumi pored Vinkovaca, koje je održano u sklopu posebnoga dana posvećena festivalu Glumci u Zagvozdu. Odigrao se nogometni turnir, a jelovnik je, u izboru i organizaciji gostiju iz Zagvozda, ovaj put bio – dalmatinski. Večer prije Festival glumca ugostio je još jednu manifestaciju posvećenu glumcu, Glumački festival u Krapini, pa se može reći da su se slične manifestacije konačno povezale, a predstavnici Festivala glumca uzvratit će posjet kolegama iz Zagvozda i Krapine.

Kad se već na festivalu slavi umjetnost glume – ne samo veselim neformalnim druženjima – nekako je logično da se glumci predstave i u svojim drugim ulogama, ovaj put kao – pjesnici. Glumci pjesnici bio je naziv večeri održane u sklopu Festivala u vinkovačkom restoranu Art, na kojoj su predstavljeni glumci i ljudi bliski kazalištu koji pišu poeziju. Publici su se svojom poezijom predstavili Enes Kišević, Antun Tudić, Andrija Tunjić, Duško Zubalj, Luka Barešić, Lena Politeo, Lili Dimova i Mirjana Sačer-Bobanac.

Druga je specifičnost Festivala činjenica da se ne održava u jakoj kazališnoj sredini metropole ili nekog urbanog središta, nego je smješten u sasvim marginaliziranu Vukovarsko-srijemsku županiju, u kojoj su kulturne manifestacije sporadične, iako, dokazuje to svake godine Festival glumca, postoji jaka želja za uživanjem u umjetnosti kazališta. Tako je i ove godine 22 predstave u 47 izvedbi vidjelo više od deset tisuća stanovnika te županije na pet lokacija, u Vinkovcima, Vukovaru, Županji, Otoku i Iloku, gradu domaćinu, pa je jedna, nažalost, marginalizirana sredina dobila prigodu vidjeti sve ono najvrednije u glumačkoj umjetnosti Hrvatske u prethodnoj sezoni. A reakcije publike nakon svake izvedbe – kao i činjenica da je za većinu predstava bilo nemoguće dobiti ulaznice – potvrdile su da je festival postao manifestacija koju publika zaista treba i voli.

Zadovoljni glumci i sretna publika, treba li boljega dokaza važnosti manifestacije? Uostalom, zbog koga drugoga i postoji kazalište ako ne zbog glumaca i njihove publike…

Jasen Boko

Vijenac 398

398 - 4. lipnja 2009. | Arhiva

Klikni za povratak