Upornost (ni)je vrlina

Već dulje vrijeme, u nekoliko brojeva Vijenca, traje povjesničarska rasprava – između povjesničara Ive Mažurana i moje malenkosti – o tome je li Crna Gora u razdoblju 1990 – 1995. ratovala protiv Hrvatske. Gospodin Ive Mažuran i nadalje iznimno uporno tvrdi kako Crna Gora nije nikada u dugoj povijesti ratovala protiv Hrvatske, pa tako ni u razdoblju 1990–1995.

S druge strane, naveo sam niz činjenica koje nedvojbeno svjedoče da je Crna Gora u razdoblju 1990–1995. ratovala protiv Hrvatske. Te su se činjenice kretale od političko-vojne i formalnopravne razine do zapisanih i snimljenih svjedočanstava brojnih (i još živih) aktera s agresorske (i crnogorske) strane, kao i s hrvatske strane. Pritom su posebno brojne činjenice i svjedočanstva (i živi su brojni akteri) s dubrovačkoga područja koje je najviše (osobito 1991) na različite načine stradavalo od oružane agresije postrojbi države Crne Gore.

Prema tome, na činjenicama je zasnovana neupitna istina da je – u razdoblju 1991–1995. država Crna Gora ratovala protiv države Hrvatske, a svako odbijanje suočavanja s tom očiglednom činjenicom predstavlja iracionalnost ili sukob sa zdravom pameću. Stoga je u takvim slučajevima primjerenije istraživati razloge (motive i interese) koji stoje iza ove uporne potrebe za krivotvorenjem osnovnih činjenica, koje su čak neupitne i s crnogorske strane.

U tom smislu zanimljivo je saznati motive i interese koji su uglednoga povjesničara iz Hrvatske, Ivu Mažurana, naveli na uporno javno zastupanje navedene notorne neistine. Tim više jer je upornost u obrani jedne očigledne neistine odvela Ivu Mažurana u dalje nestručnosti te je Ive Mažuran na taj način (smatram nepotrebno) sam – javno – doveo u pitanje i svoju stručnost i etičnost.

Dakle, ključan je i društveno važan odgovor na pitanje: koje to silnice mogu natjerati uglednog i veoma iskusnog povjesničara da sam sebe javno blamira? Čini se da nas je rasprava u Vijencu sasvim približila odgovoru.

Naime, čak prije nekoliko godina, hrvatska je javnost bila šokirana izjavom aktualnog predsjednika Republike Hrvatske, Stjepana Mesića, koji je obznanio kako Crna Gora nikada, pa ni 1991, nije ratovala protiv Hrvatske. No taj javni šok kratko je trajao, jer to nije bio ni prvi ni posljednji Mesićev biser kojim je narušavao dignitet i dostojanstvo institucije predsjednika Republike Hrvatske.

Ali od tada je ipak ostalo otvoreno pitanje: kako je moguće da takvu neistinu izrekne Mesić, jedan od najvažnijih aktera povijesnoga procesa raspada bivše jugoslavenske federacije, koji je čak i osobno – uz velike sigurnosne rizike – humanitarnim brodom 1991. posjetio opkoljeni Dubrovnik koji je nemilosrdno razarala crnogorska vojska.

Nakon posljednjega svjedočanstva Ive Mažurana u Vijencu postalo je veoma izvjesno da je upravo povjesničar Mažuran pozadinski kreator bisera – Crna gora nije nikada ratovala protiv Hrvatske – koji je prvi javno promovirao Stjepan Mesić u statusu predsjednika Republike Hrvatske.

Stoga smatram kako bi zaista ugledni i iskusni povjesničar Ive Mažuran – usprkos svemu – trebao pronaći snage te se zbog očigledne pogreške javno ispričati i hrvatskoj javnosti i aktualnom predsjedniku RH. Na taj način bi povjesničar Mažuran pridonio saznavanju jednog zanimljivog povijesnog detalja te bi dalja povjesničarska javna rasprava bila nepotrebna.

Josip Jurčević