O književnom opusu Zvonimira Majdaka

O književnom opusu Zvonimira Majdaka

Četrnaesti dani Antuna Šoljana, održani u Rovinju 8. i 9. svibnja, imali su u žarištu opus suvremenoga hrvatskog književnika Zvonimira Majdaka, a ujedno i djelo nedavno preminule hrvatske književnice Tatjane Arambašin Slišković (Pag, 1922 – Pula, 2009). Dane su zajednički organizirali Pučko otvoreno učilište Grada Rovinja i Društvo hrvatskih književnika.

Književni portret: Tatjana Arambašin naslov je knjige eseja i kritika o autoričinu životu i djelima, koja je predstavljena i o kojoj su u kazalištu Antonio Gandusio prve večeri govorili književnik Boris Domagoj Biletić, koji je osmislio knjigu i napisao neke priloge u njoj, te Vanesa Begić, autorica novoga, uvodnog eseja o spisateljičinu romanesknom, proznom i esejističko-feljtonističkom djelu. Knjiga donosi i pretiske književnokritičkih osvrta Biletića, Ljubice Ivezić, Srećka Lipovčana, Ive Rudana i Miroslava Vaupotića, zatim podatke o autoričinu životu i djelu, a za prilog ima i DVD, na kojemu je uz obavijesne i slikovne priloge snimljen i razgovor što ga je s autoricom vodio Biletić 2006. I Biletić i Begićeva istaknuli su autoričinu životnu i stvaralačku povezanost s njezinim drugim zavičajem – Pulom te vrijednost njezina prinosa suvremenoj hrvatskoj književnosti.

Iste večeri prikazan je u istome kazalištu igrani film Kužiš, stari moj, što ga je još 1973. na podlozi istoimenoga i najpoznatijeg Majdakova romana, koji pripada tada nastaloj i već veoma popularnoj prozi u trapericama, snimio Vanča Kljaković. O tome te o filmu Medeni mjesec, također nastalu po Majdakovu djelu, odnosno o filmskim čitanjima Zvonimira Majdaka, sutradan je na simpoziju govorio Nikica Gilić, koji je pokazao i kako su ta djela i motivi izravno ili neizravno utjecali na razvoj nekih aspekata i na neka djela novije hrvatske, pa i srpske, filmske umjetnosti.

Drugi dan, 9. svibnja, program je započeo tradicionalnim polaganjem vijenca na spomen-ploču u Ulici Pod lukovima, gdje je godinama obitavao Antun Šoljan – vijenac je na zid kuće ponad uličnog prolaza položio predsjednik DHK-a Borben Vladović. On je zatim u velikoj dvorani Doma kulture – nakon pozdravnih riječi predstavnika rovinjskoga gradskog poglavarstva te izaslanice ministra kulture Dubravke Nemec, koja je istaknula da se Šoljan osim književnim bavio i društvenim temama, a u Rovinju i suživotom različitih kultura – otvorio književno-znanstveni kolokvij Književni opus Zvonimira Majdaka. Urednik i moderator kolokvija Božidar Petrač uz ostalo je kao točke dodira i prepletanja Šoljana i Majdaka, inače po mnogočem posve različitih pisaca, istaknuo urbane teme i motive te odraze mentaliteta i kolorita gradskoga života u temama, jeziku i stilu njihovih književnih djela. Idući pak tragom razmatranja Šoljanovih razmišljanja o odnosu artističkoga i popularnoga, odnosno o modernim tendencijama da se umjetničko djelo približi ili čak prilagođuje publici, Cvjetko je Milanja (Šoljanova ideja sociologije književnosti) spojio ta, u nas rijetka, razmišljanja o sociologiji književnosti s činjenicom da je upravo Majdak svojedobno postao jednim od najpopularnijih i najprodavanijih pisaca time što se temama, motivima, stilom i žargonom približio publici i njezinu tadašnjem masovnijem ukusu.

U nastavku simpozija Antun Pavešković (Šoljanova kritička idiosinkrazija) prikazao je te valorizirao Šoljanove nepovoljne kritike prvih Majdakovih zbirki pjesama iz 1960, a Branimir se Bošnjak (Što je govoreći subjekt Majdakove pjesme?) na tragu Majdakovih stihova i drugih književnih činjenica usredotočio na pitanje konstruiranja subjekta koji pišući stvara književno djelo i sebe u njemu, a i u relaciji prema društvu. Zdravko Gavran (Majdakov roman Starac) ocijenio je taj ozbiljan i neotradicionalno pisani roman s temom starosti kao vrijedno i atipično djelo majdakovske i uopće hrvatske proze druge polovice 20. stoljeća, s osobitim, transcendentnim završetkom. Božidar Petrač dao je prikaz i ujedno ocjenu ukupne Majdakove proze u kontekstu novije hrvatske književnosti, spomenuvši i Majdakovo novo veliko djelo u nastajanju, radnoga naslova Povratak sudbini.

Istoga dana navečer u restoranu Kantinon čitani su ulomci ili kraće pripovijetke Petra Šegedina, Antuna Šoljana, Zvonimira Majdaka i Tatjane Arambašin, a kraće izbore iz vlastitih proza čitali su Davor Velnić, Stjepan Čuić i Borben Vladović. Čuićeva humoristička anegdota (Šoljan) osobito je razveselila i nasmijala slušatelje.

Na oproštajnom susretu predstavnika Društva hrvatskih književnika i rovinjskih suorganizatora razgovaralo se o idejama za 15. Šoljanove dane dogodine. Jedan od ciljeva svakako će biti i taj da se manifestacija popularizira i učini privlačnijom, odnosno da vrijedni književno-umjetnički i stručno-znanstveni sadržaji koji se unutar nje redovito nude, više no dosad uzmognu doprijeti do uha i duha učenika, studenata i drugih koje zanimaju vrijedni autori i djela hrvatske književne umjetnosti.

Zdravko Gavran