O hrvatskom identitetu

U palači Matice hrvatske 7. i 8. svibnja održan je znanstveni skup Hrvatski identitet. Nakon što je glavni tajnik MH Zorislav Lukić otvorio skup, predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić u uvodnom je izlaganju napomenuo kako osnovu hrvatskoga identiteta čine obrambeni ratovi, odnosno stoljetna borba za egzistenciju kroz koju se i u povijesnom i modernom smislu stvarala Hrvatska i svijest o njoj. Jedna od važnih komponenti hrvatskog etosa i identiteta borba je malog s velikim, tijekom povijesti vidljiva u borbama s Avarima, Osmanskim Carstvom i Mletačkom Republikom, napomenuo je Zidić, dodavši kako je hrvatski identitet uvelike vezan i za Katoličku crkvu, koja se još u srednjem vijeku izborila za služenje mise na hrvatskom jeziku.

Akademik Josip Bratulić u predavanju pod naslovom Temeljna polazišta hrvatskoga identiteta rekao je kako u izgradnji identiteta jezik ima ključnu ulogu jer se u njemu prepoznaje svaki čovjek. Vidljivo je to i tijekom povijesti, napomenuo je Bratulić, davši za primjer kako je u staroslavenskom jeziku upravo riječ jezik označavala narod. Hrvati su svoje tekstovi pisali trima pismima – latinicom, glagoljicom i hrvatskom ćirilicom, a književnost je stvarana na trima jezicima, štokavskom, kajkavskom i čakavskom, rekao je Bratulić, zaključivši kako se trojstvo u jedinstvu vidi i u latinskoj oznaci regnum za prostor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

U predavanju (Ne)etičnost i identitet (s osvrtom na Stepinca i Strossmayera) Ivica Šola bavio se pitanjem problema identiteta u Europi. Nadovezujući se na filozofa Emmanuela Levinasa, Šola je napomenuo kako identitet po svojoj naravi isključuje drugoga, o čemu svjedoči i Europski ustav koji uklanja sve pojedinačne identitete kao problematične. Ključ je civiliziranja Europe svođenje drugoga na sama sebe, rekao je Šola, a duh je vremena takav da je govoriti o identitetu opasno. To se odražava i u svakodnevnom i u političkom životu. Politika ideniteta zamijenjena je politikom alteriteta. Naglasak se, dakle stavlja na politiku razlike dok se nacionalno i vjersko gura u privatnost, napomenuo je Šola. Europljani se iskupljuju od nečiste savjesti naglašavajući manjinske identitete čineći to na štetu vlastite kolektivne svijesti, čega je primjer i Europski ustav, koji izbjegava definirati vlastiti identitet čime se stvara određena identitofobija. Život i misao Stepinca i Strossmayera, odnosno njihov antitotalitarizam i čvrsto zauzimanje za drugog čovjeka, strše kao model koji nam pokazuje da je moguće imati identitet koji poštuje razliku i različitost, zaključio je Šola.

Na skupu su, uz spomenute, izlaganja održali i drugi vodeći hrvatski znanstvenici, između ostalih Ante Stamać, Ljubomir Antić, Stanislav Tuksar, Sanja Nikčević, Tonči Matulić i Davorin Rudolf.

Vladimir Šeput