Laureat Krešimir Seletković

Laureat Krešimir Seletković

Majski muzički memorijal Josip Štolcer Slavenski ovoga je proljeća od 7. do 14. svibnja u Čakovcu obilježio trideset šest godina postojanja i razvoja. Iako nije uvijek održavan pod istim nazivom, ono što je ostalo prepoznatljivo jesu festivalska usredotočenost na lik i djelo hrvatskoga skladatelja Josipa Štolcera Slavenskog, čija se djela obično izvode na svim koncertima u okviru Memorijala, te tradicija dodjeljivanja istoimene Vjesnikove nagrade za glazbu.

Krešimir Seletković

Posljednji festivalski dan, 14. svibnja, bio je posvećen laureatu Vjesnikove nagrade za glazbu Josip Štolcer Slavenski. To je Krešimir Seletković, nagrađen za Koncert za violončelo, klavir i gudački orkestar, praizveden 2. listopada 2008. u okviru programa Samoborske glazbene jeseni, koja je bila naručitelj spomenutoga djela. Koncert je napisan za violončelisticu Petru Kušan, dobitnicu nagrade Ferdo Livadić na 4. međunarodnom natjecanju mladih glazbenih umjetnika u Samoboru, a uz nju djelo su praizveli pijanist Danijel Detoni i Hrvatski komorni orkestar pod ravnanjem Berislava Šipuša. Ovom prigodom u Čakovcu su isti orkestar i solisti priredili izvedbu toga Seletkovićeva djela, dok je izvedbom ravnao Ivan Josip Skender.

Pomno odabrana građa i razrađena strukturiranost skladbe, koje rezultiraju prepoznatljivom skladateljskom estetikom, razlozi su zbog kojih je ocjenjivački sud Vjesnikove nagrade za glazbu – Željko Brkanović, predsjednik, te članovi Erika Krpan, Mladen Janjanin, Iva Lovrec Štefanović i Mirta Špoljarić upravo tu skladbu odabrao u prilično velikoj konkurenciji novih djela hrvatskih skladatelja praizvedenih u protekloj godini. »Seletkovićev Koncert ostvaruje dijalog između povijesnoga naslijeđa koncertantnosti i suvremenoga pristupa razrađivanju glazbenih ideja te iskazuje niz tipičnih autorovih kompozicijskih manira, koje u konačnici tvore djelo prepoznatljiva izričaja. A reći to za autora mlađega naraštaja vrlo je osobita karakterizacija«, stoji u tekstu obrazloženja nagrade.

Sa završne festivalske svečanosti vratimo se na početak, 7. svibnja, kada je Majski muzički memorijal svečano otvoren nastupom Zbora Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Luke Vukšića, koji su, pored skladbi Mendelssohna, Straussa i Brahmsa, izveli tri popijevke Slavenskoga, a to su Voda zvira, Zelena dobrava i Tu za repu, tu za len. Budući da je jedna od osnovnih programskih niti uvrštenje upravo Slavenskijevih djela u sve programe tjednoga održavanja festivala, njih ćemo posebno istaknuti. Dana 9. svibnja nastupili su Kvartet Niziol i pijanist Srđan Filip Čaldarović s programom djela Borodina, Šostakoviča i Gudačkoga kvarteta, op. 3 Josipa Štolcera Slavenskoga. Nekoliko dana poslije, 13. svibnja, predstavljena je monografija Josip Štolcer Slavenski – 35. godina Majskog muzičkog memorijala, a prigodni glazbeni program ostvarili su studenti Muzičke akademije iz Zagreba, izvevši, među ostalim, Štolcerovu Pjesmu i igru za violinu i glasovir.

Na završnoj večeri, osim Seletkovićeva djela, Hrvatski komorni orkestar izveo je Sinfoniettu Davora Bobića, a Slavenskijeve Pjesme moje majke uz orkestar interpretirao je mladi čakovečki bas bariton Henrik Šimunković. Dio popratnoga programa bila je izložba Veljka Posavca Indiferencija, a kratko ćemo se osvrnuti i na spomenutu monografiju. Riječ je zapravo o svojevrsnu nastavku monografije objavljene 1996. Josip Štolcer Slavenski – 25 godina Vjesnikove nagrade za glazbu. Današnja monografija, koju je uredio Ladislav Varga, obuhvaća razdoblje od 1996. do 2008, a razlikuje se od prethodne utoliko što vrlo detaljno donosi podatke o programima i izvođačima svih memorijala iz toga dvanaestogodišnjeg razdoblja. S obiljem fotografija i prigodnim izvacima iz glazbenih kritika i prikaza, monografija sadrži kompletna obrazloženja Vjesnikovih nagrada za glazbu, kao i popis svih dobitnika od 1970, kada je nagrada ustanovljena, potom objašnjenja vezana uz brojna popratna događanja, ali i tekstove izlaganja autora koji su sudjelovali na pojedinim okruglim stolovima. Ako ih se promatra zajedno, dvije monografije iz 1996. i 2009. na jako dobar način dokumentiraju povijest jednoga festivala i potvrđuju njegovu važnost u hrvatskome glazbeno-kulturnom krugu već punih trideset šest godina.

Mirta Špoljarić