Čemu povratak Hrvata u Iliriju

(Pre)marljivi suradnik Vijenca Slaven Letica iznenađuje nas neočekivanom svježinom svojih misli i velikom vještinom formuliranja, ali je prema mome mišljenju u članku Povratak Hrvata u Iliriju (Vijenac br. 395), kako se narodski kaže, prekardašio. On bi htio da se pronađe adekvatan naziv za ono što stranci i njihovi domaći oponašatelji nazivaju Regija, Region, zapadni Balkan, naši prostori... Svi ti nazivi nisu točni i nemaju nikakvo znanstveno opravdanje, oni su nametnuti da bi se države i narodi, izašli iz bivše Jugoslavije, ponovno ugurali u zajednički tor, a da ih za to uopće nisu pitali. U prošlosti Talijani su nas nazivali Slavima, Austrijanci Serbo-Kroatima, Francuzi Ilirima, gotovo cijeli svijet Jugoslavenima, svakakvim imenima, dakle, samo ne Hrvatima. To je svojevrstan terminološki imperijalizam, inače neviđen u suvremenoj povijesti Europe kad su u pitanju drugi narodi. U nastojanju da se protivi tom teroru izmišljenih naziva Slaven Letica upada u njegovu zamku i predlaže da se oživi naziv Ilirija, ilirske zemlje, koji je bio neispravan i onda kad je nastao na početku 19. stoljeća, i to samo na južnoslavenskom području, oslanjajući se na ishitrenu tvrdnju o Ilirima kao navodnim pretečama tih naroda. Ništa točniji nije ni danas. Potpuno je suvišan. U prvom redu sadržajno, jer samo bi se Albanci, pretpostavljam, htjeli okititi ilirskim imenom, budući da tvrde kako su potomci starih Ilira. Čak i naziv južni Slaveni danas više nema smisla, jer, pitam se, postoje li južni Germani (Austrijanci, njemačkojezični Švicarci) ili pak zapadni Romani (Portugalci, Španjolci ), i tome slično? Svakako ne! Svi ti narodi i sve te države odavno nastupaju pod vlastitim imenom i prezimenom. No odmah će netko unijeti u igru Skandinavce (Norvežane, Šveđane, Fince i...), ali oni na to pristaju, jer njima to ne smeta, time se ne brišu njihovi nacionalni nazivi. Postoje i baltičke zemlje (Estonija, Letonija, Litva), ali zar Šveđani i Finci nisu također baltički narodi. No oni se tim nazivom ne služe. Najgluplji je svježe izmišljeni naziv zapadni Balkan, jer ako su bivše jugorepublike, minus Slovenija, plus Albanija, sastavnice tog dijela Balkana, južni Balkan pak obuhvaća Grčku, a istočni Bugarsku i Rumunjsku, gdje je onda sjeverni Balkan? U Mađarskoj? U Austriji? Smiješno i suvišno. Pustimo to birokratima u Bruxellesu, koje bi trebalo glede toga ušutkati kad uđemo u Europsku Uniju. Ako uđemo, ako nam dopuste londonski i tko zna koji drugi (sve)moćnici.

Hrvatsko ime biva sve poznatije u Europi i svijetu. Ušli smo u sve međunarodne institucije pod tim stoljetnim nazivom. Premda Hrvatska gotovo ništa ne čini da se kulturno afirmira u svijetu, njezino je ime sve slobodnije od sjećanja na prošli rat, sad istoznačno s ljepotom zemlje i gostoljubivošću naših ljudi. Zašto to baciti u koš i presvući se u neznanstven i potpuno zaboravljen naziv Iliri, Ilirija? Dosta smo patili pod krivim nazivima i množinskim terminima. Hrvati smo, Hrvatska smo – i ništa drugo!

Gojko Borić