Zbornik o različitostima

Zbornik o različitostima

U Zborniku o standardnim jezicima u okviru štokavskoga sustava, objavljenom 2009. u Zagrebu, zastupljeni su radovi trideset i jednog uglednog jezikoslovca s prostora nekadašnje SFRJ, kao i radovi niza stranih slavista koji se bave problematikom srednjojužnoslavenskoga dijasistema: Stjepan Babić, Lada Badurina i Ivo Pranjković, Boris Beck, Branimir Belaj, Ranko Bugarski, Macijej Czerviński, Sybilla Daković, Alemko Gluhak, Rajka Glušica, Mario Grčević, Sven Gustavsson, Renate Hansen-Kokoruš, Lana Hudeček i Luka Vukojević, Snježana Kordić, Katica Krešić, Mihaela Matešić, Milica Mihaljević, Jerzy Molas, Svein Mřnnesland, Vojislav Nikčević, P., Miloš Okuka, Ismail Palić, Anita Peti-Stantić, Milorad Radovanović, Vlasta Rišner, Josip Silić, Branko Tošović, Ljudmila Vasiljeva, Ivo Žanić. S različitih metodoloških polazišta ti autori na 495 stranica analiziraju stanje u jezicima utemeljenim na štokavskom sustavu. Raspon metodoloških polazišta u njihovim se radovima kreće od strukturalističkih do kognitivnolingvističkih i postmodernističkih. Nude se pritom i viđenja jezične problematike zasnovana na postavkama koje se ne poklapaju uvijek s pogledima domaćih jezikoslovaca.

ž

Zbornik je podijeljen u četiri tematske cjeline:

– opća standardnojezična pitanja

– pitanja sociolingvističkog statusa pojedinih stan-dardnih jezika (bosanskoga/bošnjačkoga, crnogorskoga, hrvatskoga i srpskoga)

– pitanja jezičnih normi, bilo poredbeno bilo u pojedinim standardnim jezicima

– gramatička i pragmalingvistička pitanja vezana uz pojedine jezike i (novije) situacije.

Teme se, razvidno je, tiču hrvatskoga jezika u Hrvatskoj, jezikâ u Bosni i Hercegovini te srpskoga i crnogorskoga jezika.

Najviše radova posvećeno je raznovrsnoj problematici u hrvatskom standardnom jeziku. Analizira se njegov položaj nekad i danas, utjecaj političkih čimbenika na njegov razvoj, promatra se jezik kao izvor nacionalne i državne homogenizacije, donose se različiti načini sagledavanja položaja hrvatskoga standardnoga jezika prema drugim okolnim standardnim jezicima nastalim na štokavskom sustavu. U nekim se radovima problematizira sam status hrvatskoga standardnoga jezika i način njegova opisa te naziv standard, njegovi temelji i odredbe. Izdvajaju se potom problemi na morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini, problematizira se odnos nazivlja i standarda te otkrivaju različite izražajne mogućnosti u hrvatskom standardnom jeziku. Analizira se i normativni status nekih vrsta riječi (npr. uzvika, nekih prijedloga i zamjenica) ili pojedinih skupina riječi (npr. glagola mišljenja), razmatra se funkcionalnostilistička raslojenost i normativni status sredstava za izricanje posvojnosti. S kognitivnoga se motrišta analizira odnos leksika i identiteta. Obrađuje se i pravopisna problematika (posebice utjecaj engleskoga jezika na pojedina grafička rješenja u pravopisu) te pravogovorna problematika.

Međusoban odnos jezikâ utemeljenih na štokavskom sustavu predmet je analize u nekoliko radova.

Složenu jezičnu situaciju u BiH promišlja nekoliko domaćih i stranih istraživača, posebice status nacionalnih jezika u BiH, jezične prakse i perspektive različitih jezika. Analiziraju se i utjecaji na hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini u 19. stoljeću te status turcizama u pravopisnim priručnicima u toj državi.

Tri autora analiziraju srpski jezični standard, njegov sociolingvistički status te njegovu policentričnost, koja se ogleda u teritorijalnoj i državnoj raslojenosti, te normativne probleme u vezi s time, kao i stanje u njegovu korpusu nakon promjene imena (iz srpskohrvatski u srpski), sredstva njegova razvoja i modernizacije.

Crnogorski jezik, njegovu standardnost, njegov identitet te odnos prema crnogorskoj naciji, njegov položaj u odnosu na srpski standard analiziraju strani slavisti i crnogorski jezikoslovci s ponešto suprotstavljenih gledišta.

Hrvatskoj je znanstvenoj i široj javnosti važno saznati kako različiti jezikoslovci procjenjuju i ocjenjuju zbivanja u promatranim jezicima, a posebice u hrvatskom standardnom jeziku od osamostaljenja Republike Hrvatske, te o međusobnim odnosima standardnih jezika nastalih na štokavskom sustavu, to više stoga što dostignuti razvoj pojedinih jezičnih entiteta, njegova samosvojnost može imati utjecaja i na budući položaj tih jezika općenito, a i u Europskoj zajednici. Iz sagledavanja sadašnjega stanja izlaze i zadaće jezikoslovcima s obzirom na budući razvoj analiziranih jezika. Na temelju uvida u zbiljsko stanje u pojedinim standardnim jezicima, obuhvaćenim skupnim nazivom srednjojužnoslavenski dijasistem, postaje neodrživom teza o jednom jeziku, pod jednim nazivom. U Zborniku se tako, čak i kad se osporava, znanstveno potvrđuje samosvojnost hrvatskoga standardnoga jezika u odnosu na ostale standardne jezike koji su se razvili iz štokavskoga sustava.

Marija Znika