Uzor koji je teško nadmašiti
Ali glavni je junak predstave Dragan Bjelogrlić, čiji Randy McMurphy nije opasan na isti način kao što je to bio Nicholsonov, iako jednako nepredvidiv i nepouzdan
Manifestaciju Bokfest pokrenuo je glumac Goran Navojec, rođeni Bjelovarčanin. U proteklih nekoliko godina Bjelovarski odjeci kazališta zanimljivim gostujućim predstavama i popratnim programom oživjeli su bjelovarsku kulturnu scenu, o kojoj se u drugim dijelovima Hrvatske i ne zna mnogo. Zahvaljujući priličnoj medijskoj eksponiranosti sama pokretača Bokfesta, i festival je dobro popraćen u medijima. Akcija tog Bjelovarčanina potaknula je i ostale da mu se pridruže te je tako i srpski glumac Bogdan Diklić, i sam podrijetlom iz Bjelovara prije nekoliko godina postao aktivnim sudionikom Bokfesta. Njega se moglo vidjeti i pri gostovanju Beogradskoga dramskog pozorišta, koje je, 21. i 22. travnja, na Bokfestu odigralo predstavu Let iznad kukavičjeg gnijezda, koju je, prema istoimenom romanu Kena Keseya, a u dramaturškoj obradi Dalea Wassermana, režirao Žanko Tomić. Izvorna broadwayska adaptacija romana izvedena je 1963, a desetak godina poslije (1975) po njoj je Miloš Forman snimio film nagrađen s nekoliko Oscara.
Prizor iz predstave Let iznad kukavičjeg gnijezda
Ulogu Randyju P. McMurphyja, kojeg je u Oscarom nagrađenu filmu glumio Jack Nicholson, u beogradskoj verziji Leta odigrao je Dragan Bjelogrlić. Ta je uloga njegov veliki povratak na kazališne daske. Sestru Mildred Ratched za koju je glumica Louise Fletcher također nagrađena Oscarom odigrala je u Bjelovaru mlada glumica Milica Zarić zamjenjujući kolegicu Ljubinku Klarić. U ulozi poglavice Bromdena u beogradskoj predstavi također se izmjenjuju dva glumca, Milorad Mandić Manda i Boda Ninković. Iako je od nastanka Formanova filma prošlo više od trideset godina, usporedbe su neizbježne. Ne samo stoga što je u kontekstu današnjega vremena Keseyeva drama još suvremena, nego i stoga što su glumcima u radu na predstavi Oscarima nagrađeni predlošci vjerojatno bili istovremeno i pomoć, ali i veliko opterećenje.
Antiutopija koju realistički opisuje Ken Kesey u zatvorenom svijetu mentalne ustanove provodi onu vrstu represije nad pojedincem protiv kakve se sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Sjedinjenim Državama bune pripadnici različitih sociokulturnih skupina. Antiratne demonstracije, zahtjevi za demokratizacijom američkog društva, kao i protesni skupovi praćeni koncertima rock-glazbe, koji kulminiraju u hippy-pokretu sedamdesetih, odraz su pobune protiv sustava kakva je u Keseyevu romanu utjelovljena u liku Randyja McPhersona. Zatvorivši junake u svijet mentalne ustanove koji zatire svaku slobodu mišljenja, Kesey se bavi ne samo pitanjem etičnosti nekih danas već napuštenih tretmana u liječenju mentalnih bolesnika (elektrošokovi i lobotomija) nego i represivnom kontrolom pojedinca unutar tek načelno demokratski organizirana sustava. Razobličavanje iluzije demokracije i danas je vrlo aktualno, posebno zbog toga što, približavajući se kapitalističkom načinu funkcioniranja u ekonomiji, i bivša socijalistička društva prolaze transformaciju u kojoj se pod krinkom demokracije skrivaju različiti oblici nadzora i manipulacije.
U tom svijetu osebujnih mentalnih bolesnika glumci Beogradskoga dramskog pozorišta snašli su se iznimno dobro. Njihove kreacije likova luđaka možda i jesu na tragu onih koje je publika zapamtila iz Formanova filma, ali su ipak oblikovane vrlo precizno, realistično i uvjerljivo. Posebno se to odnosi na lik Dalea Hardinga, kojega je Boris Komnenić odigrao kao uplašena i neurotična čovjeka u potpunosti svjesna manipulacije, kojoj je podvrgnut i na koju pristaje jer ga štiti od vanjskog svijeta u kojem mu se još teže snaći, zatim na autističnog i blagog Martinija kako ga je odigrao Marko Živić te na sramežljivog i povučenog Billyja Babbita Danijela Siča. Ali glavni je junak predstave Dragan Bjelogrlić, čiji Randy McMurphy nije opasan na isti način kao što je to bio Nicholsonov, iako jednako nepredvidiv i nepouzdan. Njegov Randy zapravo je zaigrano dijete koje iz nedostatka odgovornosti prema samu sebi pokušava pobijediti sustav, ali sustav ga uspijeva uhvatiti u zamku u trenutku kada ga Randy nastoji prevariti. Prevara dovodi McMurphyja u vlast sestre Mildred Ratched (Milica Zarić). Kako oštar sukob i nadigravanje između McMurphyja i sestre Ratched izostaje, tako je predstava zakinuta za vrlo važnu razinu osvještavanja tragedije. Jer je težište tragičnosti koju svojom interpretacijom podvlači i Bjelogrlić u prihvaćanju odgovornosti za druge. Sve dok ni za koga nije bio odgovoran McMurphy je bio slobodan, kada prihvati nametnutu odgovornost za Billyjevo samoubojstvo on gubi, i to mnogo prije lobotomije kojom je uništena njegova osobnost. Ali uništenjem jedinoga protivnika bitku je izgubila i sestra Ratched. Gledajući poznatu dramu s dobrim glumcima i u solidnoj režiji, bjelovarska publika nije bila na gubitku.
Lidija Zozoli
Klikni za povratak