Uzor koji je teško nadmašiti

Uzor koji je teško nadmašiti

Ali glavni je junak predstave Dragan Bjelogrlić, čiji Randy McMurphy nije opasan na isti način kao što je to bio Nicholsonov, iako jednako nepredvidiv i nepouzdan

Manifestaciju Bokfest pokrenuo je glumac Goran Navojec, rođeni Bjelovarčanin. U proteklih nekoliko godina Bjelovarski odjeci kazališta zanimljivim gostujućim predstavama i popratnim programom oživjeli su bjelovarsku kulturnu scenu, o kojoj se u drugim dijelovima Hrvatske i ne zna mnogo. Zahvaljujući priličnoj medijskoj eksponiranosti sama pokretača Bokfesta, i festival je dobro popraćen u medijima. Akcija tog Bjelovarčanina potaknula je i ostale da mu se pridruže te je tako i srpski glumac Bogdan Diklić, i sam podrijetlom iz Bjelovara prije nekoliko godina postao aktivnim sudionikom Bokfesta. Njega se moglo vidjeti i pri gostovanju Beogradskoga dramskog pozorišta, koje je, 21. i 22. travnja, na Bokfestu odigralo predstavu Let iznad kukavičjeg gnijezda, koju je, prema istoimenom romanu Kena Keseya, a u dramaturškoj obradi Dalea Wassermana, režirao Žanko Tomić. Izvorna broadwayska adaptacija romana izvedena je 1963, a desetak godina poslije (1975) po njoj je Miloš Forman snimio film nagrađen s nekoliko Oscara.

Prizor iz predstave Let iznad kukavičjeg gnijezda

Ulogu Randyju P. McMurphyja, kojeg je u Oscarom nagrađenu filmu glumio Jack Nicholson, u beogradskoj verziji Leta odigrao je Dragan Bjelogrlić. Ta je uloga njegov veliki povratak na kazališne daske. Sestru Mildred Ratched za koju je glumica Louise Fletcher također nagrađena Oscarom odigrala je u Bjelovaru mlada glumica Milica Zarić zamjenjujući kolegicu Ljubinku Klarić. U ulozi poglavice Bromdena u beogradskoj predstavi također se izmjenjuju dva glumca, Milorad Mandić Manda i Boda Ninković. Iako je od nastanka Formanova filma prošlo više od trideset godina, usporedbe su neizbježne. Ne samo stoga što je u kontekstu današnjega vremena Keseyeva drama još suvremena, nego i stoga što su glumcima u radu na predstavi Oscarima nagrađeni predlošci vjerojatno bili istovremeno i pomoć, ali i veliko opterećenje.

Antiutopija koju realistički opisuje Ken Kesey u zatvorenom svijetu mentalne ustanove provodi onu vrstu represije nad pojedincem protiv kakve se sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Sjedinjenim Državama bune pripadnici različitih sociokulturnih skupina. Antiratne demonstracije, zahtjevi za demokratizacijom američkog društva, kao i protesni skupovi praćeni koncertima rock-glazbe, koji kulminiraju u hippy-pokretu sedamdesetih, odraz su pobune protiv sustava kakva je u Keseyevu romanu utjelovljena u liku Randyja McPhersona. Zatvorivši junake u svijet mentalne ustanove koji zatire svaku slobodu mišljenja, Kesey se bavi ne samo pitanjem etičnosti nekih danas već napuštenih tretmana u liječenju mentalnih bolesnika (elektrošokovi i lobotomija) nego i represivnom kontrolom pojedinca unutar tek načelno demokratski organizirana sustava. Razobličavanje iluzije demokracije i danas je vrlo aktualno, posebno zbog toga što, približavajući se kapitalističkom načinu funkcioniranja u ekonomiji, i bivša socijalistička društva prolaze transformaciju u kojoj se pod krinkom demokracije skrivaju različiti oblici nadzora i manipulacije.

U tom svijetu osebujnih mentalnih bolesnika glumci Beogradskoga dramskog pozorišta snašli su se iznimno dobro. Njihove kreacije likova luđaka možda i jesu na tragu onih koje je publika zapamtila iz Formanova filma, ali su ipak oblikovane vrlo precizno, realistično i uvjerljivo. Posebno se to odnosi na lik Dalea Hardinga, kojega je Boris Komnenić odigrao kao uplašena i neurotična čovjeka u potpunosti svjesna manipulacije, kojoj je podvrgnut i na koju pristaje jer ga štiti od vanjskog svijeta u kojem mu se još teže snaći, zatim na autističnog i blagog Martinija kako ga je odigrao Marko Živić te na sramežljivog i povučenog Billyja Babbita Danijela Siča. Ali glavni je junak predstave Dragan Bjelogrlić, čiji Randy McMurphy nije opasan na isti način kao što je to bio Nicholsonov, iako jednako nepredvidiv i nepouzdan. Njegov Randy zapravo je zaigrano dijete koje iz nedostatka odgovornosti prema samu sebi pokušava pobijediti sustav, ali sustav ga uspijeva uhvatiti u zamku u trenutku kada ga Randy nastoji prevariti. Prevara dovodi McMurphyja u vlast sestre Mildred Ratched (Milica Zarić). Kako oštar sukob i nadigravanje između McMurphyja i sestre Ratched izostaje, tako je predstava zakinuta za vrlo važnu razinu osvještavanja tragedije. Jer je težište tragičnosti koju svojom interpretacijom podvlači i Bjelogrlić u prihvaćanju odgovornosti za druge. Sve dok ni za koga nije bio odgovoran McMurphy je bio slobodan, kada prihvati nametnutu odgovornost za Billyjevo samoubojstvo on gubi, i to mnogo prije lobotomije kojom je uništena njegova osobnost. Ali uništenjem jedinoga protivnika bitku je izgubila i sestra Ratched. Gledajući poznatu dramu s dobrim glumcima i u solidnoj režiji, bjelovarska publika nije bila na gubitku.

Lidija Zozoli