U spomen Antoniju Janigru

U spomen Antoniju Janigru

Uz 20. godišnjici smrti velikog umjetnika i učitelja

Mnogim nacionalnim kulturama znatno su pridonijeli i obogatili ih i stranci, pa je tako u hrvatskoj glazbi nezaobilazno mjesto Talijana Antonija Janigra (1918 – 1989).

Janigro je došao u Zagreb 1939. s navršenom 21 godinom života i dvjema diplomama: Milanskog konzervatorija i pariške Casals-Alexanianove Ecole Normale de Musique. U doba studija započeo je solističku karijeru koja ga je vodila u mnoga svjetska glazbena središta, nastupao je uz znamenite orkestre i dirigente, surađivao s pijanistima Carlom Zecchijem, Paulom Badurom-Skodom i Dinuom Lipattijem. Po dolasku u Zagreb niz godina djelovao je kao profesor u Glazbenoj školi Beethoven, na Muzičkoj akademiji, vodio Komorni orkestar Radija Zagreb te utemeljio ansambl Zagrebačkih solista koji ove godine obilježava 55 godina neprestana djelovanja i vodio ga u prvom, mnogi će reći i najuspjelijem razdoblju djelovanja, kada su Zagrebački solisti pronosili svijetom ime hrvatskoga glavnog grada i hrvatske glazbene umjetnosti.

Golem je umjetnički doprinos Antonija Janigra hrvatskoj glazbi. Umjetnik istančana ukusa, veliki erudit, vrstan poznavatelj glazbene literature, violončelist prekrasna tona, raskošne interpretacije i izvrsne tehnike. Kao dirigent dao je neprocjenjiv prinos majstorskim stilskim tumačenjima. Kao komorni glazbenik sudjelovao je u legendarnom zagrebačkom glasovirskom triju Maček – Šulek – Janigro. Svojim pedagoškim umijećem odgojio je niz vrsnih glazbenika.

Nakon gotovo tri desetljeća provedenih u Hrvatskoj Janigro odlazi u Milano, gdje vodi Ansambl Angelicum, zatim je u Saarbrückenu na čelu Komornoga radioorkestra, dok u Düsseldorfu niz godina djeluje kao pedagog na Konzervatoriju Robert Schumann. Prisutan je i u Salzburgu, gdje vodi ansambl Camerata Accademica te drži majstorske tečajeve na Mozarteumu, u Portugalu, Velikoj Britaniji i Kanadi. U Torinu održava majstorski tečaj u okviru manifestacije Susreti s glazbom, a potkraj života djeluje u zakladi Romano Romani u Bresci. Pedagoškim radom u poznatim europskim glazbenim centrima odgojio je niz velikih majstora koji su se odazvali pozivu u Zagreb da bi osobnim svjedočenjem i umjetnošću podsjetili na velikog učitelja Janigra.

Od 1996. u Zagrebu svake se četiri godine održava međunarodno priznato violončelističko natjecanje koje nosi Janigrovo ime.

O dvadesetoj obljetnici smrti istaknuta violončelista, dirigenta i pedagoga Koncertna direkcija Zagreb priredila je nekoliko događanja. U nedjelju, 3. svibnja, u Martićevoj 25 otkrivena je spomen-ploča, rad akademske kiparice Sanje Sašo na pročelju kuće gdje je maestro živio više od trideset godina.

Istoga dana na Muzičkoj akademiji pripremljen je stručni skup i majstorska radionica za osam najdarovitijih hrvatskih mladih violončelista koju su održali bivši Janigrovi studenti.

U ponedjeljak, 4. svibnja, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog nastupilo je osam Janigrovih studenata, danas istaknutih svjetskih majstora čelističkog umijeća.

To su Brazilci Gustavo Tavares i Antonio Meneses, Talijani Giovanni Sollima, Mario Brunello i Enrico Dindo, Amerikanac Michael Flaksman, Nijemac Julius Berger i Švicarac Thomas Demenga.

Kao ansambl osmoro čelista umjetnici su izvodili, na oduševljenje brojne publike koja ih je pratila, najprije glazbu J. S. Bacha – Tri korala u obradi Thomasa Demenge, a potom Sollimine obrade Frescobaldijeve i Vivaldijeve glazbe (solisti u Vivaldijevu koncertu za dva violončela i gudače bili su Enrico Dindo i Giovanni Sollima). Izvedena je nadahnuto i Rapsodija Klausa Cornella te već u nas poznata Sollimina skladba Violoncelles, vibrez!.

U nastavku predano je izveden znani Air iz Bachove 3. suite u D-duru, BWV 1068.

Potom su umjetnici, uz nekoliko autorovih popratnih riječi o djelu, praizveli brazilskim uspomenama obilježenu skladbu Gustava Tavaresa – Ladainha, a zaključili izvrsno muziciranje trima brazilskim Bachianama Heitora Ville-Lobosa.

Umjetnici su sretni i oduševljeni muzicirali istančanim smislom za kreativno stvaranje pokazujući tako najbolje poštovanje i iskazujući uspomenu svom učitelju Janigru.

Na kraju koncerta velikim se umjetnicima na sceni, u dvama dodacima, pridružilo više od sto mladih violončelista, učenika hrvatskih glazbenih škola (iz Bjelovara, Daruvara, Dubrovnika, Jastrebarskog, Karlovca, Križevaca, Osijeka, Rijeke, Samobora, Splita, Šibenika, Varaždina, Velike Gorice, Zadra i Zagreba) te studenata zagrebačke Muzičke akademije, kao i hrvatske studentice iz Graza i Augsburga, uz Janigrovu unuku, koja uči violončelo u Clevelandu.

Svi ti mladi violončelisti vrlo su dobrim susviranjem (uvježbao ih je Marko Magdalenić) iskazivali oduševljenje zbog prigode koja im se pružila da makar i nakratko nastupe s velikanima violončela koje je poučavao Antonio Janigro.

Miljenko Jelača